Opasnost je privremeno izbjegnuta i zemlja ima nekoliko nedjelja da razmisli o tome kako da izbjegne transformaciju političke drame u opštu društvenu tragediju, ranu takve vrste da bi joj trebati dugo da se zaliječi, pa čak i kada zaliječi, ostavila bi duboko trajne ožiljke.
Odluka Ustavnog suda da privremeno suspenduje predsjednikovu uredbu o novom premijeru je privremeno zaustavila političku krizu.
Kao što su mnogi primjetili, odluka je spriječila prelazak na novu fazu političkog sukoba između parlamentarnih stranaka, mnogo opasniju i štetniju za zemlju.
Bez ove odluke Ustavnog suda, u subotu bi nas mogla dočekati nova Vlada koju je izglasala većina poslanika Skupštine i Vlada u ostavci koja bi tvrdila da se njen mandat nastavlja do konačne odluke Suda.
A sa narodom u sredini, koji još ne razumije zbog čega je bilo potrebno da politička kasta obori vladu u vrijeme pandemije.
S obzirom na dramu kakvu smo imali posljednjih nedjelja sa Kurtijevom vladom, teško je zamisliti kako bi izgledao sukob već neprijateljskih političkih tabora u situaciji kada zemlja nema jednu, već dvije vlade koje bi se pozivale na legitimitet.
Međutim, ponovo je spriječena opasnost, a zemlja ima nekoliko nedjelja da razmisli o tome kako da izbjegne transformaciju političke drame u opštu društvenu tragediju, ranu takve vrste da bi joj trebalo dugo da zaliječi, pa čak i kada se zaliječi, ostavila bi duboke trajne ožiljke.
* * *
Ne vjerujem da možemo očekivati spas od ovakve situacije u pomirenju između političkih stranaka.
Za ideju postizanja političkog konsenzusa, pomirenja radi države i nacije, naročito sada, u vrijeme kada je država ugrožena pandemijom, sada mora biti jasna da je utopijska! Da je većina političkih i institucionalnih lidera imala osjećaj i odgovornost za dobrobit građana i zemlje, ne bi započeli ovu političku krizu u vrijeme pandemije. Takođe, da imaju osjećaj odgovornosti, ne bi inicirali promjenu vlasti na gotovo tajni način, pokušavajući da izbjegnu interpretaciju ustava.
Stoga je jasno da ne bismo trebali čekati da se napadi i optužbe između stranaka i provokativne političke akcije zaustave, sada kada smo u svojevrsnom "prekidu vatre" koji je uspostavio Ustavni sud. Poslije toga, očekuje se da će političke stranke, njihove vođe, nastaviti sa javnim raspravama i sukobima, provocirajući protivnike i podstičući pristalice, s ciljem da se intenzivira politička borba kako na društvenim mrežama, tako i u stvarnom životu.
Sve ovo će se nastaviti dok Ustavni sud ne odluči da li je dekret predsjednika kršenje Ustava Kosova ili ne. A kad odluči, ući ćemo u sljedeću fazu krize, koju smo umalo izbegli "prekidom vatre" koji je Ustavni sud nametnuo.
Jer, ako Ustavni sud odluči da je predsjednikov dekret kršenje ustava - ne vidim kako će ovu odluku prihvatiti i sprovesti predsjednik, koji bi u tom slučaju morao da podnese ostavku! Ne zna se kako će izbore koji bi neminovno trebali da uslijede prihvatiti stranke koje su već spremne da preuzmu vladu, jer znaju da vjerovatno neće pobjediti na novim izborima.
Ili, ako Ustavni sud odluči da uredba nije kršenje zakona, možemo pretpostaviti da će sljedeća vlada, nametnuta bez izbora, već voljom predsjednika i nekih političkih stranaka, biti ona koja među većinom ne uživa demokratski legitimitet i uništiće u građanima i ono malo vjere koja je ostala o demokratskom poretku zemlje. U ovom slučaju, ne čini mi se vjerovatnim da pobjednik na posljednjim izborima i njihove pristalice, često poznati po svom radikalnom aktivizmu, mirno predaju ključeve zgrade vlade.
Ne znam kako će Ustavni sud odlučiti, ali u svakom slučaju čini mi se da će to biti odluka sa ozbiljnim posljedicama, koja će, prije svega, naštetiti zemlji.
* * *
Tada ne treba očekivati spas od političkih lidera. Oni sustvorili ovu krizu, produbili je i čak gurali dalje prema tački eksplozije.
Ni Ustavni sud nas ne može spasiti. Izuzetno politizovan ili ne, Sud je već sporedni igrač, koji može nametnuti samo privremeni prekid vatre, znajući da veliki posao nije izbjegnut, već samo odložen za nekoliko nedjelja.
Čak ni oni koji su nas obično spašavali u vrijeme kada smo napadali jedni druge - zapadne demokratije, koje Kosovo smatra prijateljskim zemljama - ne mogu da nas spasu. S jedne strane, SAD i evropske zemlje su već opterećene pandemijom i teško da će imati energije i resursa da posreduju u miru između kosovskih Albanaca. S druge strane, čak i ako imaju energiju i resurse, ova kriza je pokazala da čak ni njihov glas više nije neosporan među kosovskim političarima; sada su ovde ljudi koji Americi kažu NE, ali i oni koji Evropi kažu NE.
Jedina nada koja je preostala da spriječi ovaj pad Kosova su njeni građani. Oni koji su na kraju uvijek plaćali račune za neuspjehe u politici. Oni u čije ime se vrše ove političke manipulacije i prijevare. Oni čiji se glasovi zloupotrebljavaju. Oni koji više ne mogu da podnesu im djeca odrastaju i osnivaju porodice na mjestu koje ostaje daleko od savršenog.
Među tim građanima ima puno onih koji su u istim političkim strankama koje su stvorile ovaj problem. Sada je vrijeme da, zajedno sa svima drugima, podignu svoj glas protiv ovog političkog rata.
Odgovornost za stvaranje krize leži na šaci političara željnih vlasti. Odgovornost za njeno zaustavljanje prije nego što se zemlja u potpunosti sruši, snosi svaki građanin.
Inače, ne znam kako ćemo odgovoriti nakon nekoliko desetina godina, kada nas pitaju: Gdje ste bili kad su uništili Kosovo?
Piše: Agron Bajrami
Kolumnista Koha.net
Izvor: Koha ditore/KosovoOnline
Kao što su mnogi primjetili, odluka je spriječila prelazak na novu fazu političkog sukoba između parlamentarnih stranaka, mnogo opasniju i štetniju za zemlju.
Bez ove odluke Ustavnog suda, u subotu bi nas mogla dočekati nova Vlada koju je izglasala većina poslanika Skupštine i Vlada u ostavci koja bi tvrdila da se njen mandat nastavlja do konačne odluke Suda.
A sa narodom u sredini, koji još ne razumije zbog čega je bilo potrebno da politička kasta obori vladu u vrijeme pandemije.
S obzirom na dramu kakvu smo imali posljednjih nedjelja sa Kurtijevom vladom, teško je zamisliti kako bi izgledao sukob već neprijateljskih političkih tabora u situaciji kada zemlja nema jednu, već dvije vlade koje bi se pozivale na legitimitet.
Međutim, ponovo je spriječena opasnost, a zemlja ima nekoliko nedjelja da razmisli o tome kako da izbjegne transformaciju političke drame u opštu društvenu tragediju, ranu takve vrste da bi joj trebalo dugo da zaliječi, pa čak i kada se zaliječi, ostavila bi duboke trajne ožiljke.
* * *
Ne vjerujem da možemo očekivati spas od ovakve situacije u pomirenju između političkih stranaka.
Za ideju postizanja političkog konsenzusa, pomirenja radi države i nacije, naročito sada, u vrijeme kada je država ugrožena pandemijom, sada mora biti jasna da je utopijska! Da je većina političkih i institucionalnih lidera imala osjećaj i odgovornost za dobrobit građana i zemlje, ne bi započeli ovu političku krizu u vrijeme pandemije. Takođe, da imaju osjećaj odgovornosti, ne bi inicirali promjenu vlasti na gotovo tajni način, pokušavajući da izbjegnu interpretaciju ustava.
Stoga je jasno da ne bismo trebali čekati da se napadi i optužbe između stranaka i provokativne političke akcije zaustave, sada kada smo u svojevrsnom "prekidu vatre" koji je uspostavio Ustavni sud. Poslije toga, očekuje se da će političke stranke, njihove vođe, nastaviti sa javnim raspravama i sukobima, provocirajući protivnike i podstičući pristalice, s ciljem da se intenzivira politička borba kako na društvenim mrežama, tako i u stvarnom životu.
Sve ovo će se nastaviti dok Ustavni sud ne odluči da li je dekret predsjednika kršenje Ustava Kosova ili ne. A kad odluči, ući ćemo u sljedeću fazu krize, koju smo umalo izbegli "prekidom vatre" koji je Ustavni sud nametnuo.
Jer, ako Ustavni sud odluči da je predsjednikov dekret kršenje ustava - ne vidim kako će ovu odluku prihvatiti i sprovesti predsjednik, koji bi u tom slučaju morao da podnese ostavku! Ne zna se kako će izbore koji bi neminovno trebali da uslijede prihvatiti stranke koje su već spremne da preuzmu vladu, jer znaju da vjerovatno neće pobjediti na novim izborima.
Ili, ako Ustavni sud odluči da uredba nije kršenje zakona, možemo pretpostaviti da će sljedeća vlada, nametnuta bez izbora, već voljom predsjednika i nekih političkih stranaka, biti ona koja među većinom ne uživa demokratski legitimitet i uništiće u građanima i ono malo vjere koja je ostala o demokratskom poretku zemlje. U ovom slučaju, ne čini mi se vjerovatnim da pobjednik na posljednjim izborima i njihove pristalice, često poznati po svom radikalnom aktivizmu, mirno predaju ključeve zgrade vlade.
Ne znam kako će Ustavni sud odlučiti, ali u svakom slučaju čini mi se da će to biti odluka sa ozbiljnim posljedicama, koja će, prije svega, naštetiti zemlji.
* * *
Tada ne treba očekivati spas od političkih lidera. Oni sustvorili ovu krizu, produbili je i čak gurali dalje prema tački eksplozije.
Ni Ustavni sud nas ne može spasiti. Izuzetno politizovan ili ne, Sud je već sporedni igrač, koji može nametnuti samo privremeni prekid vatre, znajući da veliki posao nije izbjegnut, već samo odložen za nekoliko nedjelja.
Čak ni oni koji su nas obično spašavali u vrijeme kada smo napadali jedni druge - zapadne demokratije, koje Kosovo smatra prijateljskim zemljama - ne mogu da nas spasu. S jedne strane, SAD i evropske zemlje su već opterećene pandemijom i teško da će imati energije i resursa da posreduju u miru između kosovskih Albanaca. S druge strane, čak i ako imaju energiju i resurse, ova kriza je pokazala da čak ni njihov glas više nije neosporan među kosovskim političarima; sada su ovde ljudi koji Americi kažu NE, ali i oni koji Evropi kažu NE.
Jedina nada koja je preostala da spriječi ovaj pad Kosova su njeni građani. Oni koji su na kraju uvijek plaćali račune za neuspjehe u politici. Oni u čije ime se vrše ove političke manipulacije i prijevare. Oni čiji se glasovi zloupotrebljavaju. Oni koji više ne mogu da podnesu im djeca odrastaju i osnivaju porodice na mjestu koje ostaje daleko od savršenog.
Među tim građanima ima puno onih koji su u istim političkim strankama koje su stvorile ovaj problem. Sada je vrijeme da, zajedno sa svima drugima, podignu svoj glas protiv ovog političkog rata.
Odgovornost za stvaranje krize leži na šaci političara željnih vlasti. Odgovornost za njeno zaustavljanje prije nego što se zemlja u potpunosti sruši, snosi svaki građanin.
Inače, ne znam kako ćemo odgovoriti nakon nekoliko desetina godina, kada nas pitaju: Gdje ste bili kad su uništili Kosovo?
Piše: Agron Bajrami
Kolumnista Koha.net
Izvor: Koha ditore/KosovoOnline
