U islamskoj literaturi se navode velike misli i riječi o ljubavi prema domovini i rodnoj grudi. Ispjevane su veličanstvene ode u slavu domovine i pozitivnog patriotizma koje služe kao primjer i trajna inspiracija svim muslimanima bez obzira koju zemlju zovu svojom domovinom.
Arapske pjesme su pune stihova o ljubavi prema domovini. Tako jedan pjesnik pjeva: “Moja domovina je meni skupocjena pa makar mi i nasilje či¬nila; makar ja u njoj bio i gladan i go”.
Drugi pjesnik lijepo pjeva: “Ne idi iz domovine u tuđinu; sjeti se tegobe tuđine! Zar ne vidiš da i zelena grana kada se pomakne sa svog stabla uvehne?”
Država je naše zajedničko dobro u koje ulažemo dio sebe i vlastitih resursa… Zato danas možemo reći da, unatoč svim kušnjama, imamo svijetlu perspektivu, jer imamo svoju državu, pasoš i simbole, imamo vojsku, policiju i svoj obrazovni sistem. Imamo slobodu da živimo svoju vjeru u svojoj zemlji. To je vrijednost koju moramo pod svaku cijenu čuvati i njegovati.
Nije ovo najbolja država na svijetu. Nije ni najgora. Ona najviše liči nama i izraz je mnogih historijskih i geopolitičkih okolnosti. Koliko dušmana ima oko nas, i koliko slabosti u nama samima, dobro je da je uopće nastala i opstala.
Svima nam je dobro poznat insert iz života Allahova poslanika, a.s., kada napušta voljenu Mekku i kada se okreće svom voljenom gradu i kaže: “Da me iz tebe ne istjeruju, nikada te ne bih napustio.” Nažalost, mnogi od nas su u toku agresije morali napustiti svoje voljene mahale, sela i gradove. Na još veću žalost, mnoga naša braća i sestre su i danas razasuti po bijelom svijetu, i svakim danom napuštaju državu Kosovo, za koju su njihovi očevi i djedovi slobodu koju uživamo, krvlju platili. Ovo je prilika da pozovemo sve one koji mogu i moraju uraditi više da naša država bude funkcionalna i bolje mjesto za život daju svoj maksimum da ispune emanet koji su na sebe preuzeli.
Koliko je Muhammed, a.s., volio svoju domovinu najbolje pokazuje predaja u kojoj Enes, r.a., kaže: "Kada se Božiji Poslanik, a.s., vraćao sa puta i gledao planinske puteve Medine, on bi br]e potjerao svoju jahalicu, iz ljubavi prema Medini.” (Buhari)
Koliko je volio Medinu govori i ovaj događaj koji prenosi Enes, r.a., da kada se Muhammed, a.s., vraćao iz Hajbera i ugledao Medinu, pogledao je prema brdu Uhud i rekao: "Ovo je brdo koje nas voli, i mi volimo brdo.” (Muttefakun alejhi)
Govoreći o državi, o domovini, podsjetimo se i na hadis Allahova Poslanika, a.s., u kojem je kazao: "Ljubav prema domovini je od imana – od vjere.“
Dakle, od znakova našeg imana je koliko volimo svoju domovinu. Ljubav prema svojoj domovini ćemo pokazati sviješću i o onoj domovini kojoj svaki čovjek bez obzira na porijeklo, boju kože i mjesto rođenja će se vratiti.
Pripadnost domovini znači istinski raditi za njeno dobro, jer nema velikog hajra u patriotizmu koji samo riječima veliča porijeklo, zemlju, grad, mahalu ili ulicu u kojoj čovjek živi. Prava pripadnost domovini zahtjeva izvršavanje obaveza i odgovornosti svakog ponaosob u svom krugu djelovanja.
Borba za domovinu odvija se na mnogim poljima: vjerskom, obrazovnom, kulturnom, ekonomskom, političkom i svakom drugom vidu borbe na putu dobra, prosperiteta i blagostanja za širu društvenu zajednicu.
U mnogim hadisima govori se o poginulim borcima za odbranu domovine i ističe se, da ih čeka velika nagrada od Boga, Džennet, jer su oni pali borci (šehidi). Tako se u nekim hadisima kaže: "Ko pogine u odbrani svog imetka, on je šehid; ko pogine braneći svoj život, on je šehid; ko pogine u odbrani svoga brata, on je šehid; ko pogine braneći svoga susjeda, on je šehid; ko pogine propovijedajući pravu vjeru, istinu i moral, on je šehid." "Ko pogine braneći svoju porodicu, on je šehid. Ko umre čuvajući granicu, umro je kao šehid. Ko pogine boreći se protiv bilo kakva nasilja i nepravde, on je šehid." (Kenzul-ummal, sv. II, str. 282-284).
U Svojoj Mudroj Knjizi Allah, dž.š., objavljuje: "O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome što ste radili.“ (El-Maide, 105.)
Dakle, poruka ovog ajeta i uz to ove predaje jeste da sve što možemo nabolje promijeniti i popraviti to nužno i činimo. Od ove obaveze ne može biti oslobođen ni pojedinac ni zajednica.
Allahov Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., je rekao: "Svakome, kada umre, se zapečate njegova djela, osim onome ko je bdio na granici (domovine). Njegova djela se svaki dan povećavaju sve do Sudnjeg dana. Osim toga, on će biti pošteden kaburskog ispitivanja (od strane Munkira i Nekira).“ (Ebu Davud i Tirmizi)
Sljedeći hadis glasi: "Vatri je zabranjeno (pržiti) oko koje je bdjelo na Allahovu putu.“ (Taberani, Hakim)
Borci za vječnu domovinu sigurno neće ostati bez rezultata svoje borbe. Uzvišeni Allah kaže: “One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!” (El-Ankebut, 69).
Jednom prilikom, Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je Enes b. Ebu Mersedu da preko noći drži stražu oko vojnog logora, pa ga je, kada je ujutro svanulo i došao kod njega, upitao: "Jesi li noćas napuštao svoje mjesto?“ Na to mu je Enes odgovorio: „Ne osim što sam klanjao i dok sam obavljao nuždu“- pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Dobio si zadatak i nisi trebao mimo njega ništa raditi.“ (Nesa'i i Ebu Davud).
Pripremio: Dr. Azmir ef. Jusufi
Drugi pjesnik lijepo pjeva: “Ne idi iz domovine u tuđinu; sjeti se tegobe tuđine! Zar ne vidiš da i zelena grana kada se pomakne sa svog stabla uvehne?”
Država je naše zajedničko dobro u koje ulažemo dio sebe i vlastitih resursa… Zato danas možemo reći da, unatoč svim kušnjama, imamo svijetlu perspektivu, jer imamo svoju državu, pasoš i simbole, imamo vojsku, policiju i svoj obrazovni sistem. Imamo slobodu da živimo svoju vjeru u svojoj zemlji. To je vrijednost koju moramo pod svaku cijenu čuvati i njegovati.
Nije ovo najbolja država na svijetu. Nije ni najgora. Ona najviše liči nama i izraz je mnogih historijskih i geopolitičkih okolnosti. Koliko dušmana ima oko nas, i koliko slabosti u nama samima, dobro je da je uopće nastala i opstala.
Svima nam je dobro poznat insert iz života Allahova poslanika, a.s., kada napušta voljenu Mekku i kada se okreće svom voljenom gradu i kaže: “Da me iz tebe ne istjeruju, nikada te ne bih napustio.” Nažalost, mnogi od nas su u toku agresije morali napustiti svoje voljene mahale, sela i gradove. Na još veću žalost, mnoga naša braća i sestre su i danas razasuti po bijelom svijetu, i svakim danom napuštaju državu Kosovo, za koju su njihovi očevi i djedovi slobodu koju uživamo, krvlju platili. Ovo je prilika da pozovemo sve one koji mogu i moraju uraditi više da naša država bude funkcionalna i bolje mjesto za život daju svoj maksimum da ispune emanet koji su na sebe preuzeli.
Koliko je Muhammed, a.s., volio svoju domovinu najbolje pokazuje predaja u kojoj Enes, r.a., kaže: "Kada se Božiji Poslanik, a.s., vraćao sa puta i gledao planinske puteve Medine, on bi br]e potjerao svoju jahalicu, iz ljubavi prema Medini.” (Buhari)
Koliko je volio Medinu govori i ovaj događaj koji prenosi Enes, r.a., da kada se Muhammed, a.s., vraćao iz Hajbera i ugledao Medinu, pogledao je prema brdu Uhud i rekao: "Ovo je brdo koje nas voli, i mi volimo brdo.” (Muttefakun alejhi)
Govoreći o državi, o domovini, podsjetimo se i na hadis Allahova Poslanika, a.s., u kojem je kazao: "Ljubav prema domovini je od imana – od vjere.“
Dakle, od znakova našeg imana je koliko volimo svoju domovinu. Ljubav prema svojoj domovini ćemo pokazati sviješću i o onoj domovini kojoj svaki čovjek bez obzira na porijeklo, boju kože i mjesto rođenja će se vratiti.
Pripadnost domovini znači istinski raditi za njeno dobro, jer nema velikog hajra u patriotizmu koji samo riječima veliča porijeklo, zemlju, grad, mahalu ili ulicu u kojoj čovjek živi. Prava pripadnost domovini zahtjeva izvršavanje obaveza i odgovornosti svakog ponaosob u svom krugu djelovanja.
Borba za domovinu odvija se na mnogim poljima: vjerskom, obrazovnom, kulturnom, ekonomskom, političkom i svakom drugom vidu borbe na putu dobra, prosperiteta i blagostanja za širu društvenu zajednicu.
Odbrana svoje rodne grude
U mnogim hadisima govori se o poginulim borcima za odbranu domovine i ističe se, da ih čeka velika nagrada od Boga, Džennet, jer su oni pali borci (šehidi). Tako se u nekim hadisima kaže: "Ko pogine u odbrani svog imetka, on je šehid; ko pogine braneći svoj život, on je šehid; ko pogine u odbrani svoga brata, on je šehid; ko pogine braneći svoga susjeda, on je šehid; ko pogine propovijedajući pravu vjeru, istinu i moral, on je šehid." "Ko pogine braneći svoju porodicu, on je šehid. Ko umre čuvajući granicu, umro je kao šehid. Ko pogine boreći se protiv bilo kakva nasilja i nepravde, on je šehid." (Kenzul-ummal, sv. II, str. 282-284).
U Svojoj Mudroj Knjizi Allah, dž.š., objavljuje: "O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome što ste radili.“ (El-Maide, 105.)
Dakle, poruka ovog ajeta i uz to ove predaje jeste da sve što možemo nabolje promijeniti i popraviti to nužno i činimo. Od ove obaveze ne može biti oslobođen ni pojedinac ni zajednica.
Bdijenje u cilju čuvanja svoga naroda
Allahov Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., je rekao: "Svakome, kada umre, se zapečate njegova djela, osim onome ko je bdio na granici (domovine). Njegova djela se svaki dan povećavaju sve do Sudnjeg dana. Osim toga, on će biti pošteden kaburskog ispitivanja (od strane Munkira i Nekira).“ (Ebu Davud i Tirmizi)
Sljedeći hadis glasi: "Vatri je zabranjeno (pržiti) oko koje je bdjelo na Allahovu putu.“ (Taberani, Hakim)
Borci za vječnu domovinu sigurno neće ostati bez rezultata svoje borbe. Uzvišeni Allah kaže: “One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!” (El-Ankebut, 69).
Jednom prilikom, Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je Enes b. Ebu Mersedu da preko noći drži stražu oko vojnog logora, pa ga je, kada je ujutro svanulo i došao kod njega, upitao: "Jesi li noćas napuštao svoje mjesto?“ Na to mu je Enes odgovorio: „Ne osim što sam klanjao i dok sam obavljao nuždu“- pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Dobio si zadatak i nisi trebao mimo njega ništa raditi.“ (Nesa'i i Ebu Davud).
Pripremio: Dr. Azmir ef. Jusufi
