Broj zaraženih ljudi od jednog od najsmrtonosnijih virusa koje smo vidjeli do sada prešao je milion, preko 50.000 je umrlo, broj umrlih se iz dana u dan povećava. Čitav svijet je fokusiran na borbu protiv ovog virusa. Ali u Bjelorusiji se fudbalsko prvenstvo nastavlja, a na Kosovu se odvijaju čudne političke igre. Virus ne predstavlja veliki problem. Kao i Bjelorusija u fudbalu, Kosovo u politici postaje fenomen koji nudi nešto drugačije od onoga što je preokupiralo svijet. Izgleda da ove dvije države žive u svijetu čuda. Bjelorusija ignoriše pozive međunarodnih fudbalskih saveza za zaustavljanje odigravanja utakmica, dok Kosovo ignoriše pozive da odloži političke bitke.
Od grupe prijatelja sa kojima igram fudbal u normalno vrijeme, dobijam poruku kojom me podsjećaju da će se narednog dana odigrati meč Dinama iz Minska protiv Torpeda Žodina, i da je to derbi koji nikako ne sme biti propušten. Ove dvije ekipe, zajedno sa Bate Borisovim, trenutno su najbolje ekipe tamo gdje se igra fudbal na svijetu, a milioni ljudi ih danas gledaju. Bjeloruski šampionat i dalje se igra glatko kada Liverpul otpušta ljude, Juventus smanjuje plate igračima, Valensija broji igrače koji se oporavljaju od koronavirusa, UEFA otkazuje Evropsko prventsvo 2020, odlažući ga za narednu godinu, dok je belgijska prva liga prije vremena okončala prvenstvo. Dok nigdje u svijetu nije poznato šta će sutra doneti fudbalski teren, jer su zbog pandemije prekinuta sva takmičenja u svim ligama, od profesionalnih do amaterskih, u Bjelorusiji ne žele ništa da znaju o tome. Nastavljaju kao da se ništa nije dogodilo. Milioni navijača širom svijeta, zarobljeni kod kuće jer ne mogu da izađu zbog mjera za sprečavanje širenja virusa, a koji ne mogu živeti bez doze fudbala, masovno prate bjelorusko prvenstvo. Dok čekaju na sljedeći derbi ovog šampionata, na jutjubu pronalaze stare snimke utakmica Premijer lige, Lige šampiona ili bilo koje druge utakmice. I na kraju, ne mogu da vjeruju koliki je kvalitet bjeloruske lige, zemlje čiji bi nacionalni tim lako mogao da bude protivnik Kosova u žrijebu za Euro 2020., ako bi bila odigrana plej-of utakmica protiv Makedonije. Kada bi Kosovo pobjedilo, a Belorusija u drugom polufinalu pobjedila Gruziju.
U međuvremenu, broj zaraženih od jednog od najsmrtonosnijih virusa koji smo vidjeli dosad je premašio milion, umrlo je više od 60 hiljada i broj umrlih svakodnevno se povećava u hiljadama. Čitav svijet je fokusiran na borbu protiv ovog virusa. Ali u Bjelorusiji se fudbalsko prvenstvo nastavlja, a na Kosovu se odvijaju čudne političke igre. Virus ne predstavlja veliki problem. Kao i Bjelorusija u fudbalu, Kosovo u politici postaje fenomen koji nudi nešto drugačije od onoga što je preokupiralo svijet. Izgleda da ove dvije države žive u svijetu čuda. Bjelorusija ignoriše pozive međunarodnih fudbalskih saveza da prestanu sa igranjem mečeva tokom pandemije, dok Kosovo ignoriše pozive da se ostave po strani političke bitke i usredsredi se na borbu protiv pandemije.
A političke igre na Kosovu takođe pronalaze pristalice. Mnogi domaći navijači i gledaoci iz inostranstva, neki kao navijači a neki kao nepristrasni.
Dok se fudbal u Bjelorusiji igra, jedan tim protiv drugog, jedanaest igrača protiv jedanaest drugih, jedan može imati pomoć sudija ponekad, ali u principu to izgleda kao jednaka igra, političke igre na Kosovu se igraju kao nikada i nigde do sada, čak ni na Kosovu. To je igra svih protiv jednog. Sve političke stranke, manjinske liste, protiv Pokreta Samoopredjeljenje, koji je raskinuo sa koalicionim partnerom. Predsjednik, svi bivši premijeri, bivši ministri su se okupili da bi formirali vladu koja bi Samoopredjeljenje izbacila iz vlasti poslije obaranja vlade tokom pandemije. I ne žele nikakva prelazna rješenja. Oni žele formiranje vlade koja bi bila „sveobuhvatna“ protiv PS-a. Vlada "Jedinstva protiv Samoopredjeljenja". Jedinstvo više nije potrebno protiv virusa, ne protiv Srbije, već protiv PS-a. I ovo jedinstvo je postignuto. Koliko je PS doprineo tome takođe je tema o kojoj se može razgovarati.
A ujedinjenje svih protiv PS-a izgleda kao igra bez pravila. Kao kada se fudbal igra po pravilima ragbija, gdje je dozvoljeno hvatanje lopte rukom, kao i guranje i udaranje protivnika. Ironija ide toliko daleko da predsjednik Thaçi, stalni lider dijaloga sa Srbijom, optužuje vladu za ugrožavanje teritorijalnog integriteta Kosova na sjeveru jer se ne poštuju mjere vlade Kosova u borbi protiv koronavirusa. U tome ga podržava Isa Mustafa, koji je kao premijer proveo znatan broj sati u dijalogu sa Srbijom. Svi ga podržavaju. Kao da je do sada Kosovo imalo teritorijalni integritet na sjeveru. Kao da na sjeveru, paralelni obrazovni i zdravstveni sistem Srbije do sada nije postojao, uz blagoslov Prištine. Kolika je odgovornost za ugrožavanje suvereniteta na sjeveru oborene vlade, koja nije bila ni dva mjeseca, u odnosu na one koji su na vlasti više od 20 godina. I toliko su se hvalili uspjehom u briselskom dijalogu, za koji sada kažu da je "propao". I tokom tog dijaloga omogućili su ne raspuštanje, već legalizaciju paralelnih struktura. I obećali su NATO, u pisanom obliku, da snage BSK-a, koje su sada kosovska vojska, neće otići na sjeverni dio Kosova bez pristanka KFOR-a, a KFOR neće dati saglasnost bez s obzira na srpske strukture na sjeveru, koje, htjeli to da prihvatimo ili ne, pripadaju Srbiji.
Druge zemlje nemaju vremena da se bave ničim osim borbom protiv virusa. Čini se da Kosovo i dalje ima luksuz igranja političkih igara, jer je broj zaraženih, ali i mrtvih, mnogo, mnogo manji nego u ostatku Evrope. Dnevno umire više ljudi u Belgiji, Švicarskoj ili Holandiji, da ne spominjemo Italiju, Španiju ili Francusku, nego što je Kosovo potvrdilo slučajeve zaraze koronavirusom. I iznenađujuće je da i Švicarska i Holandija i EU pomažu Kosovu čak i u ovom trenutku kada je tim zemljama vjerovatno potrebna veća pomoć od Kosova.
U komunikaciji sa zvaničnicima EU ovih dana dolazilo je do velikih nesporazuma. Na pitanje kako vide krizu na Kosovu, oni su odgovorili da se „Kosovo suočava sa krizom na čudesan način, s obzirom na ograničen kapacitet koji posjeduje“. Ali na Kosovu, u ovim trenucima "krize", oni prvo misle na politiku, a ne na pandemiju. A u drugim dijelovima Evrope razmišljaju samo o borbi protiv koronavirusa i posljedicama koje će ova kriza ostaviti za sobom kada prođe.
Kao i fudbalsko prvenstvo koje se nastavlja u Bjelorusiji, i političke igre na Kosovu se nastavljaju. I neće prestati. Jer izgleda da već postoji široka koalicija koja vjeruje da ima većinu glasova u Skupštini i da može da formira vladu. To bi u normalnoj demokratskoj državi, sa jasnim Ustavom, bilo zaista moguće. Ali Kosovo već ima odluku Ustavnog suda, nedemokratsku odluku, koja ne dozvoljava da Vladu formira onaj koji obezbjedi većinu glasova u Skupštini ako nije pobjednik, čak i relativni na izborima. Ova odluka Ustavnog suda donesena je da spriječi stvaranje Vlade bez PDK-a, a sada omogućava PS-u da se ne složi sa bilo kojim premijerom koji bude predložen. Ali DSK, čiji se predsjednik sada predstavlja kao sljedeći lider vlasti, vjeruje da ima glasove u Skupštini za promjenu ustava ako je potrebno. Dok PS vjeruje da ima glasove građana i da mogu da vladaju sami ako se izbori održe. DSK kaže da "nije vrijeme za izbore" i da se sa tim slažu i druge stranke koje žele vlast. Ali ignorisali su pozive da ne idu na obaranje Vlade, jer nije vrijeme. Oni će takođe ignorisati pozive da ne idu na formiranje nove vlade, jer nije vrijeme. A još manje je vremena za ustavne promjene, koje u demokratiji, pored glasova i rasprava u Skupštini, zahtjevaju i javnu raspravu. Samoopredjeljenje s jedne i druge strane spremno je da izmjeri snagu u ovoj političkoj igri u vrijeme krize. Ali PS će se boriti pred građanima i drugima koji žele u Skupštini. To je razlika. Možda u vrijeme kada bilo koja konkurent, bilo gdje u svijetu dostigne takve opklade da nema konkurenciju da bi ih stavili na liste, uspijemo da dobijemo kvotu za borbu između PS-a na jednoj strani i DSK-PDK-AAK-Inicijativa-Srpska liste-druge manjinske stranke s druge strane.
Piše: Augustin Palokaj
Dopisnik Koha.net iz Brisela
Izvor: Koha ditore/KosovoOnline
U međuvremenu, broj zaraženih od jednog od najsmrtonosnijih virusa koji smo vidjeli dosad je premašio milion, umrlo je više od 60 hiljada i broj umrlih svakodnevno se povećava u hiljadama. Čitav svijet je fokusiran na borbu protiv ovog virusa. Ali u Bjelorusiji se fudbalsko prvenstvo nastavlja, a na Kosovu se odvijaju čudne političke igre. Virus ne predstavlja veliki problem. Kao i Bjelorusija u fudbalu, Kosovo u politici postaje fenomen koji nudi nešto drugačije od onoga što je preokupiralo svijet. Izgleda da ove dvije države žive u svijetu čuda. Bjelorusija ignoriše pozive međunarodnih fudbalskih saveza da prestanu sa igranjem mečeva tokom pandemije, dok Kosovo ignoriše pozive da se ostave po strani političke bitke i usredsredi se na borbu protiv pandemije.
A političke igre na Kosovu takođe pronalaze pristalice. Mnogi domaći navijači i gledaoci iz inostranstva, neki kao navijači a neki kao nepristrasni.
Dok se fudbal u Bjelorusiji igra, jedan tim protiv drugog, jedanaest igrača protiv jedanaest drugih, jedan može imati pomoć sudija ponekad, ali u principu to izgleda kao jednaka igra, političke igre na Kosovu se igraju kao nikada i nigde do sada, čak ni na Kosovu. To je igra svih protiv jednog. Sve političke stranke, manjinske liste, protiv Pokreta Samoopredjeljenje, koji je raskinuo sa koalicionim partnerom. Predsjednik, svi bivši premijeri, bivši ministri su se okupili da bi formirali vladu koja bi Samoopredjeljenje izbacila iz vlasti poslije obaranja vlade tokom pandemije. I ne žele nikakva prelazna rješenja. Oni žele formiranje vlade koja bi bila „sveobuhvatna“ protiv PS-a. Vlada "Jedinstva protiv Samoopredjeljenja". Jedinstvo više nije potrebno protiv virusa, ne protiv Srbije, već protiv PS-a. I ovo jedinstvo je postignuto. Koliko je PS doprineo tome takođe je tema o kojoj se može razgovarati.
A ujedinjenje svih protiv PS-a izgleda kao igra bez pravila. Kao kada se fudbal igra po pravilima ragbija, gdje je dozvoljeno hvatanje lopte rukom, kao i guranje i udaranje protivnika. Ironija ide toliko daleko da predsjednik Thaçi, stalni lider dijaloga sa Srbijom, optužuje vladu za ugrožavanje teritorijalnog integriteta Kosova na sjeveru jer se ne poštuju mjere vlade Kosova u borbi protiv koronavirusa. U tome ga podržava Isa Mustafa, koji je kao premijer proveo znatan broj sati u dijalogu sa Srbijom. Svi ga podržavaju. Kao da je do sada Kosovo imalo teritorijalni integritet na sjeveru. Kao da na sjeveru, paralelni obrazovni i zdravstveni sistem Srbije do sada nije postojao, uz blagoslov Prištine. Kolika je odgovornost za ugrožavanje suvereniteta na sjeveru oborene vlade, koja nije bila ni dva mjeseca, u odnosu na one koji su na vlasti više od 20 godina. I toliko su se hvalili uspjehom u briselskom dijalogu, za koji sada kažu da je "propao". I tokom tog dijaloga omogućili su ne raspuštanje, već legalizaciju paralelnih struktura. I obećali su NATO, u pisanom obliku, da snage BSK-a, koje su sada kosovska vojska, neće otići na sjeverni dio Kosova bez pristanka KFOR-a, a KFOR neće dati saglasnost bez s obzira na srpske strukture na sjeveru, koje, htjeli to da prihvatimo ili ne, pripadaju Srbiji.
Druge zemlje nemaju vremena da se bave ničim osim borbom protiv virusa. Čini se da Kosovo i dalje ima luksuz igranja političkih igara, jer je broj zaraženih, ali i mrtvih, mnogo, mnogo manji nego u ostatku Evrope. Dnevno umire više ljudi u Belgiji, Švicarskoj ili Holandiji, da ne spominjemo Italiju, Španiju ili Francusku, nego što je Kosovo potvrdilo slučajeve zaraze koronavirusom. I iznenađujuće je da i Švicarska i Holandija i EU pomažu Kosovu čak i u ovom trenutku kada je tim zemljama vjerovatno potrebna veća pomoć od Kosova.
U komunikaciji sa zvaničnicima EU ovih dana dolazilo je do velikih nesporazuma. Na pitanje kako vide krizu na Kosovu, oni su odgovorili da se „Kosovo suočava sa krizom na čudesan način, s obzirom na ograničen kapacitet koji posjeduje“. Ali na Kosovu, u ovim trenucima "krize", oni prvo misle na politiku, a ne na pandemiju. A u drugim dijelovima Evrope razmišljaju samo o borbi protiv koronavirusa i posljedicama koje će ova kriza ostaviti za sobom kada prođe.
Kao i fudbalsko prvenstvo koje se nastavlja u Bjelorusiji, i političke igre na Kosovu se nastavljaju. I neće prestati. Jer izgleda da već postoji široka koalicija koja vjeruje da ima većinu glasova u Skupštini i da može da formira vladu. To bi u normalnoj demokratskoj državi, sa jasnim Ustavom, bilo zaista moguće. Ali Kosovo već ima odluku Ustavnog suda, nedemokratsku odluku, koja ne dozvoljava da Vladu formira onaj koji obezbjedi većinu glasova u Skupštini ako nije pobjednik, čak i relativni na izborima. Ova odluka Ustavnog suda donesena je da spriječi stvaranje Vlade bez PDK-a, a sada omogućava PS-u da se ne složi sa bilo kojim premijerom koji bude predložen. Ali DSK, čiji se predsjednik sada predstavlja kao sljedeći lider vlasti, vjeruje da ima glasove u Skupštini za promjenu ustava ako je potrebno. Dok PS vjeruje da ima glasove građana i da mogu da vladaju sami ako se izbori održe. DSK kaže da "nije vrijeme za izbore" i da se sa tim slažu i druge stranke koje žele vlast. Ali ignorisali su pozive da ne idu na obaranje Vlade, jer nije vrijeme. Oni će takođe ignorisati pozive da ne idu na formiranje nove vlade, jer nije vrijeme. A još manje je vremena za ustavne promjene, koje u demokratiji, pored glasova i rasprava u Skupštini, zahtjevaju i javnu raspravu. Samoopredjeljenje s jedne i druge strane spremno je da izmjeri snagu u ovoj političkoj igri u vrijeme krize. Ali PS će se boriti pred građanima i drugima koji žele u Skupštini. To je razlika. Možda u vrijeme kada bilo koja konkurent, bilo gdje u svijetu dostigne takve opklade da nema konkurenciju da bi ih stavili na liste, uspijemo da dobijemo kvotu za borbu između PS-a na jednoj strani i DSK-PDK-AAK-Inicijativa-Srpska liste-druge manjinske stranke s druge strane.
Piše: Augustin Palokaj
Dopisnik Koha.net iz Brisela
Izvor: Koha ditore/KosovoOnline
