Mišljenje analitičara

Ostvarenje cilja Kosova da uđe u NATO program Partnerstvo za mir u velikoj mjeri zavisi od stava država članica Sjevernoatlantske alijanse koje nisu priznale Kosovo kao nezavisnu državu, piše "Albanian post".

Dodaje se da ove zemlje uprkos predrasudama o statusu, nisu blokirale nastavak evropskih integracija Kosova, podržavajući viznu liberalizaciju.

List navodi da je upravo premijer Kosova Albin Kurti rekao da će Kosovo tokom 2023. raditi na članstvu u međunarodnim tijelima, sa posebnim ciljem u programu Partnerstvo za mir, jer je, prema njegovim riječima, tako nešto postalo neophodno, posebno poslije ruske invazije u Ukrajinu.

Snažnu garanciju u vezi sa namjerom izvršne kosovske vlasti dao je ambasador SAD na Kosovu Jeff Hovenier koji je naveo da će SAD "obnoviti napore da pomognu Kosovu da se pridruži programu NATO", ukoliko u Ohridu Kosovo i Srbija dogovore o planu implementacije Sporazuma o normalizaciji odnosa dogovorenog 27. februara u Briselu.

Dogovor je postignut, ali je pitanje kakve su šanse da se Kosovo pridruži NATO programu.

Kosovo je, prema mišljenju stručnjaka za bezbjednosna pitanja Adrijana Shtunija, dokazalo posebno konstruktivnim pristupom u Ohridu – iako će praktična primjena biti važnija od same činjenice da je sporazum postignut – svoju posvećenost miru i stabilnosti, stoga zaslužuje da se pridruži programu Partnerstvo za mir.

Međutim, rigidnost četiri države u okviru NATO koje ne priznaju Kosovo, prema riječima Shtuna, kako to obično biva, glavna je prepreka na putu Kosova ka članstvu u ovom Programu.

„Nadam se, doduše uzdržano, da će se pristup ovih zemalja promjeniti nakon postizanja sporazuma u Ohridu, naravno i uz uticaj SAD, s obzirom da integracija Kosova u mehanizme i strukture NATO nije samo za dobrobit mira i stabilnosti na Balkanu, ali i same Evrope, posebno u kontekstu neopravdane okupacije Ukrajine od strane Rusije“, rekao je Shtuni za "Albanian post".

Partnerstvo za mir ima za cilj povećanje stabilnosti, smanjenje prijetnji miru i izgradnju jačih bezbjednosnih odnosa između partnera i NATO. Program obuhvata skoro svaku oblast aktivnosti NATO, kao što su rad u oblasti odbrane, odbrambeni forumi, obuke, vojne vježbe, planiranje odgovora na civilne vanredne situacije i druge katastrofe, ali i saradnja u nauci i životnoj sredini.

Učešće u programu Partnerstvo za mir, prema riječima Shtuna, predstavlja uvod u punopravno članstvo u NATO, ali ne znači automatski članstvo u Sjevernoatlantskoj alijansi.

Albanija je, kako dalje objašnjava Shtuni, postala dio Programa 1994. godine i trebalo joj je 15 godina da uđe u NATO.

Za razliku od Shtunija, profesor studija mira i konflikta na Univerzitetu „Dablin Siti” Gezim Visoka ističe da šanse Kosova za članstvo u ovom NATO programu nisu toliko realne, ponajviše zbog neuspeha EU i Alijanse da se postigne saglasnost stavova država članica prema nezavisnosti Kosova.

„Članstvo u programu Partnerstvo za mir predviđeno je novom Strategijom bezbjednosti Kosova, stoga Kosovo treba da podnese zahtjev NATO za članstvo i da pojača lobiranje za prijem u ovu organizaciju“, rekao je Visoka za AP.

Kosovo i Srbija su se prvo 27. februara , a zatim 18. marta dogovorile o Sporazumu o normalizaciji odnosa, gdje član 4 ovog sporazuma obavezuje Srbiju da se ne protivi članstvu Kosova u bilo kojoj međunarodnoj organizaciji.

Stoga, u svijetlu ove odredbe, Visoka očekuje da se EU obaveže da obezbjedi da neće biti opstrukcija ovog  Sporazuma od strane zemalja koje ne priznaju nezavisnost Kosova – Grčke, Kipre, Rumunije, Slovačke i Španije.

Izvor: Albanian post/Kosovoonline