Mužjak sumatranskog orangutana Rakus zadobio je ranu na licu ispod desnog oka u borbi s drugim mužjakom, u istraživačkom centru Suaq Balimbing u zaštićenom prašumskom području u Indoneziji.
Ono što je Rakus napravio nekoliko dana kasnije privuklo je pažnju znanstvenika, ali i ljubitelja prirode i životinja.
Istraživači kažu da su primijetili mužjaka kako tretira otvorenu ranu na licu sokom i sažvakanim listovima biljke za koju se zna da ima antiupalna i analgetička svojstva. Rana se zatvorila i zacijelila za mjesec dana.
"Koliko znamo, ovo je prvi dokumentirani slučaj da divlje životinje aktivno liječe rane biljnom vrstom s medicinskim svojstvima", kazala je viša autorica studije Caroline Schuppli, evolucijska biologinja na Institutu.
Istraživači su rekli da se samoliječenje orangutanove rane nije činilo slučajnošću. "Činilo se da je njegovo ponašanje bilo namjerno. Selektivno je tretirao ranu na desnoj strani lica biljnim sokom, a nije tretirao druge dijelove tijela. Ponašanje se ponovilo nekoliko puta, a nije primijenio samo sok biljke, nego je kasnije primijenio i čvršći biljni materijal dok rana nije bila potpuno pokrivena", pojasnila je Laumer.
Orangutani pripadaju skupini velikih čovjekolikih majmuna, uz čimpanze, gorile i bonobe. Orangutani su najmanje bliski ljudima od njih, ali još uvijek dijele približno 97 posto DNK.
Znanstvenici kažu da bi takvo ponašanje moglo potjecati od zajedničkog pretka kojeg dijele ljudi i veliki majmuni.
Istraživači kažu da su primijetili mužjaka kako tretira otvorenu ranu na licu sokom i sažvakanim listovima biljke za koju se zna da ima antiupalna i analgetička svojstva. Rana se zatvorila i zacijelila za mjesec dana.
Ovo je prvi put da je životinja u divljini viđena kako liječi ozljedu koristeći neku biljku.
"Koliko znamo, ovo je prvi dokumentirani slučaj da divlje životinje aktivno liječe rane biljnom vrstom s medicinskim svojstvima", kazala je viša autorica studije Caroline Schuppli, evolucijska biologinja na Institutu.
Istraživači su rekli da se samoliječenje orangutanove rane nije činilo slučajnošću. "Činilo se da je njegovo ponašanje bilo namjerno. Selektivno je tretirao ranu na desnoj strani lica biljnim sokom, a nije tretirao druge dijelove tijela. Ponašanje se ponovilo nekoliko puta, a nije primijenio samo sok biljke, nego je kasnije primijenio i čvršći biljni materijal dok rana nije bila potpuno pokrivena", pojasnila je Laumer.
Orangutani pripadaju skupini velikih čovjekolikih majmuna, uz čimpanze, gorile i bonobe. Orangutani su najmanje bliski ljudima od njih, ali još uvijek dijele približno 97 posto DNK.
Znanstvenici kažu da bi takvo ponašanje moglo potjecati od zajedničkog pretka kojeg dijele ljudi i veliki majmuni.
