U prvih šest mjeseci ove godine na Kosovu je zabilježeno 12 napada na novinare. Posljednjih godina ovaj broj se povećava, a većina slučajeva ostala je nerasvjetljena – podatak je koji je u emisiji Slobodno srpski izneo izvršni direktor Udruženja novinara Kosova, Petrit Qollaku.
"Većina tih slučajeva je pod istragom. Nažalost, kazne za napadače su veoma blage, minimalne i možda to daje podršku drugima da napadaju novinare, snimatelje i sve druge radnike u medijima. Najviše je uslovnih kazni, recimo četiri mjeseca za fizički napad na novinara, na primjer, za napad na našeg kolegu Vehbija Kajtazija. Taj čovjek koji ga je napao znao je da je on novinar. Pretukao ga je u centru grada i dobio je samo četiri mjeseca uslovnog zatvora", objasnio je Qollaku u intervjuu novinaru Budimiru Ničiću.
On smatra i da sami novinari i mediji, kao i međunarodna zajednica, prije svih Evropska unija, moraju više da rade kad je u pitanju bezbjednost novinara i uslovi njihovog rada:
"Mi novinari moramo više da pričamo i pišemo o tome, da istražujemo. Takođe Evropska unija mora i treba da učini više da zaštiti novinare i poboljša medijima uslove za rad. Oni znaju kakva je situacija na Balkanu u vezi sa slobodom medija i sigurnošću novinara. Mislim da bi trebalo da budu aktivniji na Kosovu, sa više projekata i više organizacija."
Qollaku se osvrnuo i na nedavnu odluku Evropske federacije novinara da usvoji Rezoluciju o nestalim i ubijenim novinarima na Kosovu, kojom se traži efikasna istraga o ubistvima i kidnapovanjima 14 srpskih i albanskih novinara i medijskih radnika na Kosovu u periodu od 1998. do 2005.
Qollaku je kazao da je najvažnije da prije svega porodice, ali i javnost, saznaju istinu o nestalim i ubijenim novinarima:
"Prošlo je skoro dvadeset godina i te porodice su izgubile povjerenje u ovu pravdu i ovaj sistem. Vjerujem da je ova rezolucija dobrodošla. Mi smo kao Asocijacija novinara na Kosovu već dobili uvjeravanja od šefa tužilaštva u Prištini Aleksandra Lumezija da za tužilaštvo ovi slučajevi nisu zatvoreni. Znači, kad god se pojavi neki svjedok ili dokaz, oni će odmah pokrenuti istragu."
Qollaku je istakao da je veoma značajno to što su prijedlog rezolucije zajedno podnela novinarska udruženja iz Prištine i Beograda: Udruženje novinara Srbije, Udruženje novinara Kosova, Nezavisno udruženje novinara Srbije i Sindikat novinara Srbije.
"Naše udruženje je već treću godinu dio jednog regionalnog projekta, znamo kolege iz Sarajeva, Skoplja, Beograda, Podgorice, sada smo još bliži, jer smo radili puno stvari i lično mislim da dijelimo istu muku i da treba da budemo solidarni."
Po riječima Qollakua, uslovi rada albanskih novinara i medijskih radnika na Kosovu, posebno u privatnom sektoru, veoma su loši, prije svega u ekonomskom smislu. Mnogi novinari, kako kaže, rade bez ugovora, a plate su im veoma niske i neredovne.
"Prije dvije godine je sprovedena jedna anketa i statistika je pokazala da su plate novinara, urednika i medijskih radnika u privatnim medijima od 200 do 500 eura i mislim da je tako i danas, ništa se nije promjenilo. Dakle, prosječna plata je od 250 do 300 eura. Nas su kontaktirale i podnele žalbe mnoge naše kolege novinari i snimatelji koji nisu primili plate, recimo po nekoliko mjeseci, a neki od tih slučajeva su i na sudu", objasnio je izvršni direktor Udruženja novinara Kosova.
On smatra i da sami novinari i mediji, kao i međunarodna zajednica, prije svih Evropska unija, moraju više da rade kad je u pitanju bezbjednost novinara i uslovi njihovog rada:
"Mi novinari moramo više da pričamo i pišemo o tome, da istražujemo. Takođe Evropska unija mora i treba da učini više da zaštiti novinare i poboljša medijima uslove za rad. Oni znaju kakva je situacija na Balkanu u vezi sa slobodom medija i sigurnošću novinara. Mislim da bi trebalo da budu aktivniji na Kosovu, sa više projekata i više organizacija."
Qollaku se osvrnuo i na nedavnu odluku Evropske federacije novinara da usvoji Rezoluciju o nestalim i ubijenim novinarima na Kosovu, kojom se traži efikasna istraga o ubistvima i kidnapovanjima 14 srpskih i albanskih novinara i medijskih radnika na Kosovu u periodu od 1998. do 2005.
Qollaku je kazao da je najvažnije da prije svega porodice, ali i javnost, saznaju istinu o nestalim i ubijenim novinarima:
"Prošlo je skoro dvadeset godina i te porodice su izgubile povjerenje u ovu pravdu i ovaj sistem. Vjerujem da je ova rezolucija dobrodošla. Mi smo kao Asocijacija novinara na Kosovu već dobili uvjeravanja od šefa tužilaštva u Prištini Aleksandra Lumezija da za tužilaštvo ovi slučajevi nisu zatvoreni. Znači, kad god se pojavi neki svjedok ili dokaz, oni će odmah pokrenuti istragu."
Qollaku je istakao da je veoma značajno to što su prijedlog rezolucije zajedno podnela novinarska udruženja iz Prištine i Beograda: Udruženje novinara Srbije, Udruženje novinara Kosova, Nezavisno udruženje novinara Srbije i Sindikat novinara Srbije.
"Naše udruženje je već treću godinu dio jednog regionalnog projekta, znamo kolege iz Sarajeva, Skoplja, Beograda, Podgorice, sada smo još bliži, jer smo radili puno stvari i lično mislim da dijelimo istu muku i da treba da budemo solidarni."
Po riječima Qollakua, uslovi rada albanskih novinara i medijskih radnika na Kosovu, posebno u privatnom sektoru, veoma su loši, prije svega u ekonomskom smislu. Mnogi novinari, kako kaže, rade bez ugovora, a plate su im veoma niske i neredovne.
"Prije dvije godine je sprovedena jedna anketa i statistika je pokazala da su plate novinara, urednika i medijskih radnika u privatnim medijima od 200 do 500 eura i mislim da je tako i danas, ništa se nije promjenilo. Dakle, prosječna plata je od 250 do 300 eura. Nas su kontaktirale i podnele žalbe mnoge naše kolege novinari i snimatelji koji nisu primili plate, recimo po nekoliko mjeseci, a neki od tih slučajeva su i na sudu", objasnio je izvršni direktor Udruženja novinara Kosova.
