Jugoslavija je u svoje vrijeme imala četrdesetak objekata strateške namjene, među kojima i nekoliko podzemnih aerodroma koji su bili najveća vojna tajna.
O njima se u javnosti do danas ispredaju fantastične priče, a posebno su atraktivni bili aerodromi Željava kod Bihaća i Slatina kod Prištine, uz podzemni vojni objekat Šipčanik kod Titograda.
Ekonomisti tvrde da je za njih potrošeno blizu devedeset milijardi dolara, a samo u Željavu četiri i po milijarde, koliko bi koštao autoput kroz cijelu Jugoslaviju. Bili su locirani u svim jugoslovenskim republikama.
"Sve vojne aerodrome u bivšoj Jugoslaviji poznajem dobro. Na svaki sam slijetao više puta i bio u njihovim objektima. Prvi nivo od tri nivoa zaštite bili su aerodromi Željava kod Bihaća i Slatina pored Prištine. Njih karakteriše to da su rađeni zajedno sa vanjskom infrastrukturom kao odgovor na doktrine iz vremena hladnog rata – strategiju ograničenog suvereniteta i strategiju ograničenog nuklearnog rata", rekao je jednom prilikom za crnogorski list "Monitor" Blagoje Grahovac, general avijacije u penziji i analitičar geopolitike.
Samo je Josip Broz Tito smio da fotografiše unutrašnjost aerodroma Željava kod Bihaća. U njega se ulazilo sa propusnicom, koja je imala crvenu dijagonalnu traku.
Po riječima stručnjaka, jedini aerodrom koji se mogao porediti sa Željavom, iako dosta manji, je Slatina kraj Prištine, sa radarskim centrom na planini Goleš. Izdržao je bombardovanje 1999. godine bez većih oštećenja.
Danas je ovaj aerodrom pored Prištine u rukama specijalnih snaga Policije Kosova.
Snimanje unutrašnjosti ovog aerodroma je po prvi putje dozvoljeno 2012. godine novinarima Klan Kosova. Aerodrom ima dva ulaza i dva izlaza i izgrađen je 60-tih godina prošlog vijeka.
Ekonomisti tvrde da je za njih potrošeno blizu devedeset milijardi dolara, a samo u Željavu četiri i po milijarde, koliko bi koštao autoput kroz cijelu Jugoslaviju. Bili su locirani u svim jugoslovenskim republikama.
"Sve vojne aerodrome u bivšoj Jugoslaviji poznajem dobro. Na svaki sam slijetao više puta i bio u njihovim objektima. Prvi nivo od tri nivoa zaštite bili su aerodromi Željava kod Bihaća i Slatina pored Prištine. Njih karakteriše to da su rađeni zajedno sa vanjskom infrastrukturom kao odgovor na doktrine iz vremena hladnog rata – strategiju ograničenog suvereniteta i strategiju ograničenog nuklearnog rata", rekao je jednom prilikom za crnogorski list "Monitor" Blagoje Grahovac, general avijacije u penziji i analitičar geopolitike.
Samo je Josip Broz Tito smio da fotografiše unutrašnjost aerodroma Željava kod Bihaća. U njega se ulazilo sa propusnicom, koja je imala crvenu dijagonalnu traku.
Po riječima stručnjaka, jedini aerodrom koji se mogao porediti sa Željavom, iako dosta manji, je Slatina kraj Prištine, sa radarskim centrom na planini Goleš. Izdržao je bombardovanje 1999. godine bez većih oštećenja.
Danas je ovaj aerodrom pored Prištine u rukama specijalnih snaga Policije Kosova.
Snimanje unutrašnjosti ovog aerodroma je po prvi putje dozvoljeno 2012. godine novinarima Klan Kosova. Aerodrom ima dva ulaza i dva izlaza i izgrađen je 60-tih godina prošlog vijeka.
