ANALIZE

Kampanja za izbore 6. oktobra skoro je na polovini, stavovi su odavno poznati, sada se malo “jačaju”, ali primetno je da se stranke na albanskoj političkoj sceni mahom bave pitanjima ekonomije, pravnog sistema i vladavine zakona, uz prilično “nerealnih obećanja” kako bi zadobile povjerenje glasača, a uz izuzetke “stidljivo” se bave dijalogom sa Srbijom i pitanjem taksi, dok je srpska poltička scena mahom zauzeta “sama sobom” odnosno pokušajem da se osvoji svih 10 poslaničkih mjesta, što je slučaj sa Srpskom listom, ili bar nekim mjestom u parlamentu, što je težnja ostale tri liste koje imaju namjeru da predstavljaju srpsku zajednicu.

Stiče se utisak da je “najkorektniji” prema političkim oponentima lider NISMA i koalicije sa Alijansom za Novo Kosovo i Partijom pravde Fatmir Limaj, koji poziva na jedinstvo poslije izbora, ne napada druge lidere, niti stranke i “igra” na socijalnu i ekonomsku kartu, mada njegov partner, lider AKR Behgjet Pacolli umije da se osvrne prije svega na Demokratsku partiju Kosova i iznese niz kritika na njen račun.

Tako je u stvari PDK koju vodi Kadri Veseli glavna “meta” i svih ostalih pretendenata na veliki broj mjesta u parlamentu kao i njihovih kandidata za premijera.

Prednjači u tome LDK sa Isom Mustafom na čelu, koji je Veselija nazvao “propalim poltičarem”, PDK gubitničkom strankom, koja je upropastila sve što je moglo dok je bila na vlasti, doduše isprovociran izjavom lidera PDK da bi vlada LDK i Samoopredjeljenja bila “koalicija korupcije i izolacije”.

I kandidat za premijera LDK Vjosa Osmani nije ništa blaža u tome, navodi da sa PDK nema koalicije poslije izbora, a lično se obraća ženama, razgovara sa sindikatima, ide među “običan narod”.

Što se razgovora sa Srbijom tiče smatra da je to stvar vlade i premijera, a nikako predsjednika, dok je pitanje taksi nekako “ostalo otvoreno” u zavisnosti od okolnosti koje budu u datom trenutku.

Međutim po tom pitanju je izričit lider Alijanse za budućnost Kosova Ramush Haradinaj, koji kao kandidat za premijera koalicije sa Socijaldemoratskom partijom jasno kaže da nema ukidanja taksi dok Srbija ne prizna Kosovo, što je u skladu sa njegovim izbornim sloganom “Kosovo 100 odsto”.

I njegov odnos prema PDK je takođe “neprijateljski”, odbija svaku pomisao da sa njima još jednom bude u vladajućoj koaliciji, potkrepljujući to riječima da je jasno čim nisu zajedno izašli na izbore šta o tome misli.

Na unutrašnjem planu, kao što slogan kaže, obilazi Kosovo, navodi da je tržište 100 odsto pokriveno kosovskim proizvodima, ima riječi hvale za poljoprivrednike, obećava dalje jačanje vojske Kosova, a zapadne partnere smatra baš tako – partnerima, a nikako onima koji treba da upravljaju Kosovom jer je, navodi, to stvar građana koji na njemu žive.

U tu priču se “uklapa” i lider Samoopredjeljenja Albin Kurti, koji slovi kao budući koalicioni partner LDK, ili obratno, u zavisnosti ko bude imao više glasova, koji je negde na liniji da je Kosovo nezavisna država, a ne protektorat čiji, s tim da je i njima “trn u oku” PDK kojeg krivi  za sve što je lose urađeno posljednih godina.

Kurti je što se srpske zajednice tiče bio decidan, i jedini otvoreno o tome priča, te su za njega prihvatljivi lider koalicije “Sloboda” Nenad Rašić, kao i predsjednik SLS Slobodan Petrović koje bi “rado video” u vladi.

Inače zakljinje se na Kur'anu da će vladati pravično, obećava socijalnu pravdu, ekonomski razvoj, dalje jačanje institucija, vojske, sistema obrazovanja…

Veseli se sa svoje strane, a stiče se utisak da PDK ima najatraktivniju kampanju, pokazuje kao borac protiv korupcije i nepotizma, meta su mu LDK i Samoopredjeljenje, za koje upravo tvrdi da bi to Kosovo odvelo u korupciju i izolaciju i zbog toga što se, prema njegovim riječima, Kurti “slabo kotira u SAD”.

Obećava povećanje penzija od 80 odsto, pravni sistem i obračun sa kriminalom, obraća se veteranima OVK… a što se Srba tiče kaže da bi razgovarao sa svima koji dobiju potreban broj glasova, uključujući i Srpsku listu.

Na srpskoj poltičkoj sceni nesumnjivo najjača Srpska lista kampanju bazira na čvrstoj vezi sa Beogradom, ukazuje na sve što je urađeno uz podršku Srbije, predsjednika Aleksandra Vučića, takozvane Kancelarije Vlade Srbije za KiM, blizu 350 projekata u privredi, infrastrukuri, zdravstvu, školstvu…

Ne izjašnjavaju se o eventualnim razgovorima sa albanskim strankama poslije izbora, ali iznose stav da je potrebno imati 10 od 10 poslanika sa njihove liste kako bi se zadržao uticaj Srbije, i upozoravaju na to da bi i jedan drugi srpski poslanik, sa liste “Sloboda” ili SLS ili PKS, omogućio formiranje vlade u kojoj onda ne bi bilo predstavnika Srba koji se bore za srpske nacionalne i državne interese.

Takođe, Srpska lista se manje bavi oponentima na srpskoj političkoj sceni, nekako je u defanzivi u tom smislu, i reaguje na napade ostalih listi koje predstavljaju srpsku zajednicu.

Rašić pak kampanju vodi na način da pokaže da Srpska lista i Beograd zastrašuju Srbe, otvoreno kaže da očekuje i glasove Albanaca, a slično se ponaša i Petrović koji ima skoro istovjetne stavove kao i kandidat za premijera “Slobode”, dok PKS i Jablanović negdje “reteriraju” kada je saradnja sa albanskim partijama u pitanju, meta im je takođe Srpska lista, ali za razliku od prethodnika ne računa na albanske glasove.

Kampanja se završava 4. oktobra, a stranke nastavljaju da “krstare” Kosovom i iznose svoje programe i obećanja biračima. Za sada nije bilo incidenata, kakvih je bilo u nekadašnjem periodu, NVO iznose neke svoje primjedbe, kao što je zloupotreba dece, ali opšti je utisak da predizborne aktivnosti teku čak i sa manjim tenzijama nego što su analitičari i poznavaoci prilika očekivali.

Izvor: Kosovo Online