Mjesto na kojem se ona nalazila tog jutra pogodio je avion. Prošao je toliko blizu nje da je osjetila isisavanje zraka iz svojih pluća. Kada je avion pogodio 78. kat, nekim je čudom preživjela, ali njeno je tijelo zadobilo opekline od plamena i eksplozije koja ju je bacila na drugi kraj prostorije nakon čega je izgubila svijest, piše News.com.
Kada je otvorila oči, njen pakao još uvijek je trajao. Počela je puzati po krvavom podu, a prilikom probijanja prema izlazu ugledala je muškarca za kojeg je odmah znala da neće uspjeti. Pružio joj je vjenčani prsten i zamolio da ga dade njegovoj ženi.
Nastavila se probijati dalje. Uskoro je ugledala muškarca u cvenom rupcu, Wellesa Crowthera, koji je kasnije postao herojem tragedije koja je zaprepastila cijeli svijet. Čovjeka koji je dao svoj život kako bi spasio 12 ljudi. Pružio joj je ruku i pomogao da prođe kroz ruševine, a onda nestao u oblaku dima i prašine.
Uspjela je stepenicama se spustiti sa 78. sprata zgrade u posljednji čas. Zgrada World Trade Centra počela se rušiti. Šest dana nakon tragedije otvorila je oči i shvatila da se nalazi u bolnici, nakon čega je saznala kako njen suprug, koji je radio u drugom tornju, nije uspio izaći.
Bila je to priča o devastaciji, gubitku, ali i ultimativnom opstanku.
'Tragedija Tanie Head bila je drugačija. Bila je to priča o preživljavanju tragedije jednog tornja, da bi na koncu bila uništena od strane drugog tornja', napisala je novinarka Amanda Ripley 2007. godine u priči koja je punila naslovnice.
Gospođa Head kasnije je postala vodeća persona i osnivač 'Mreže preživjelih WTC tragedije'. Njena priča je ona za koju su svi Amerikanci čuli, njena se priča prepričava kada se govori o ovoj tragediji. Jedini problem je što njezina priča nije istinita.
"Ništa nije istina, pa čak ni njezino ime", rekao je Angelo Guglielmo, tvorac dokumentarnog filma 'Žena koja nije bila tamo'. Guglielmo je ženu koju je smatrao simbolom najveće tragedije američke historije upoznao kada je volontirala u prizemlju, kao svjedok tragedije.
"Odmah smo se sprijateljili, prišla mi je i ispričala svoju priču. Kada sam je čuo, potekle su mi suze", ispričao je Guglielmo.
Ali gospođa Head tog kobnog dana nije bila u SAD-u, bila je u Barceloni gdje je pohađala poslovnu školu. Njena je mreža laži otkrivena kada je New York Times istraživo profile preživjelih zbog potrebe priče za šestu godišnjicu tragedije. Njezine su laži malo po malo izlazile na površinu.
Prilikom pretraživanja njezinog obrazovanja, novinarska je ekipa došla do zbunjujućih podataka. Head je tvrdila na je na 78. spratu zgrade radila za Merrill Lynch, posao kojeg je dobila zahvaljujući obrazovanju na Harvardu i Stanfordu, prenosi dnevnik.hr.
Njeno je pravo ime Alicia Esteve Head, a dolazi iz bogate španske porodice. Njen je cilj i san bio stjecanje svjetske slave. Nikada joj namjera nije bila ukrasti iz fundacije 'Mreže preživjelih WTC tragedije'. Ono čemu se nadala je da će na temelju njezine priče biti snimljen film.
"Kada je New York Times objavio istinu otišao sam kod nje, želio sam znati njezinu stranu priče. Kazala mi je da me ne želi vidjeti i da će mi ispričati nekom drugom prilikom. Nikada nisam dobio odgovore", kazao je Guglielmo.
Nastavila se probijati dalje. Uskoro je ugledala muškarca u cvenom rupcu, Wellesa Crowthera, koji je kasnije postao herojem tragedije koja je zaprepastila cijeli svijet. Čovjeka koji je dao svoj život kako bi spasio 12 ljudi. Pružio joj je ruku i pomogao da prođe kroz ruševine, a onda nestao u oblaku dima i prašine.
Uspjela je stepenicama se spustiti sa 78. sprata zgrade u posljednji čas. Zgrada World Trade Centra počela se rušiti. Šest dana nakon tragedije otvorila je oči i shvatila da se nalazi u bolnici, nakon čega je saznala kako njen suprug, koji je radio u drugom tornju, nije uspio izaći.
Bila je to priča o devastaciji, gubitku, ali i ultimativnom opstanku.
'Tragedija Tanie Head bila je drugačija. Bila je to priča o preživljavanju tragedije jednog tornja, da bi na koncu bila uništena od strane drugog tornja', napisala je novinarka Amanda Ripley 2007. godine u priči koja je punila naslovnice.
Gospođa Head kasnije je postala vodeća persona i osnivač 'Mreže preživjelih WTC tragedije'. Njena priča je ona za koju su svi Amerikanci čuli, njena se priča prepričava kada se govori o ovoj tragediji. Jedini problem je što njezina priča nije istinita.
"Ništa nije istina, pa čak ni njezino ime", rekao je Angelo Guglielmo, tvorac dokumentarnog filma 'Žena koja nije bila tamo'. Guglielmo je ženu koju je smatrao simbolom najveće tragedije američke historije upoznao kada je volontirala u prizemlju, kao svjedok tragedije.
"Odmah smo se sprijateljili, prišla mi je i ispričala svoju priču. Kada sam je čuo, potekle su mi suze", ispričao je Guglielmo.
Ali gospođa Head tog kobnog dana nije bila u SAD-u, bila je u Barceloni gdje je pohađala poslovnu školu. Njena je mreža laži otkrivena kada je New York Times istraživo profile preživjelih zbog potrebe priče za šestu godišnjicu tragedije. Njezine su laži malo po malo izlazile na površinu.
Prilikom pretraživanja njezinog obrazovanja, novinarska je ekipa došla do zbunjujućih podataka. Head je tvrdila na je na 78. spratu zgrade radila za Merrill Lynch, posao kojeg je dobila zahvaljujući obrazovanju na Harvardu i Stanfordu, prenosi dnevnik.hr.
Njeno je pravo ime Alicia Esteve Head, a dolazi iz bogate španske porodice. Njen je cilj i san bio stjecanje svjetske slave. Nikada joj namjera nije bila ukrasti iz fundacije 'Mreže preživjelih WTC tragedije'. Ono čemu se nadala je da će na temelju njezine priče biti snimljen film.
"Kada je New York Times objavio istinu otišao sam kod nje, želio sam znati njezinu stranu priče. Kazala mi je da me ne želi vidjeti i da će mi ispričati nekom drugom prilikom. Nikada nisam dobio odgovore", kazao je Guglielmo.
