Na 23. septembar, koji se obilježava kao Međunarodni dan potpune eliminacije nuklearnog oružja, svijet opravdano strahuje od njegove ponovne upotrebe.
Kada je SAD 1945. godine izbacio prvu atomsku bombu na Hirošimu, u sutonu Drugog svjetskog rata, svijet je mogao vidjeti uništenje kakvom nikada prije nije svjedočio. Deseci hiljada mrtvih na licu mjesta i sravnjen grad bili su samo početak apokalipse koja je i decenijama poslije ostavljala trag na stanovništvu Japana.
Iz tog razloga, Ujedinjeni narodi su odmah po svom osnivanju za jedan od zadataka postavili eliminaciju takve vrste destruktivnog naoružanja. Prvom rezolucijom, koju je usvojila Generalna skupština UN-a 1946. godine, formirana je komisija koja se trebala pozabaviti problemima koji se odnose, između ostalog, na atomsku energiju, koja je, kako je zamišljeno, trebala nastaviti služiti samo u mirnodopske svrhe.
Od tada, potpisano je mnogo sporazuma o nuklearnom naoružanju i njegovoj kontroli i eliminaciji, uključujući i sporazum START između dvije najveće nuklearne sile svijeta SAD-a i Rusije.
No, na ovaj 23. septembar, koji se obilježava kao Međunarodni dan potpune eliminacije nuklearnog oružja, svijet opravdano strahuje od njegove ponovne upotrebe sa posljedicama koje je zatrašujuće i zamisliti, jer bi samo jedna detonacija mogla biti dovoljna za lančanu reakciju koja bi mogla nanijeti nepopravljivu, a možda i fatalnu štetu čovječanstvu.
Kolika je opasnost da se ono upotrijebi?
"Ne procjenjujem trenutnu situaciju kao pokazatelj bilo kakvog značajnog povećanja vjerovatnoće upotrebe nuklearnog oružja. Osnovni faktori koji sprječavaju takvu upotrebu – međusobno odvraćanje i globalni tabu na korištenje takvog oružja – nisu se značajno promijenili, iako naravno postoje uznemirujući događaji poput Putinovih ne tako prikrivenih prijetnji“, stav je Richarda Pricea, profesora na Odjelu za političke nauke Univerziteta Britanska Kolumbija, čija ekspertiza pokriva i nuklearno naoružanje.
"Međutim, rusko raspoređivanje nuklearnog oružja u Bjelorusiji, kao što je nedavno najavio Putin, povećava broj zemalja u kojima postoji nuklearno oružje, što podiže čistu vjerovatnoću za gubitak kontrole ili mogući nesretan slučaj s upotrebom nuklearnog oružja“, dodao je.
Koliko komada nuklearnog oružja i propratnih sistema treneutno ima u svijetu, niko ne zna. Procjene variraju, no Unija naučnika iz SAD-a (UCS) tvrdi da ih ima oko 12.700. Prema njihovim podacima, čak 90 posto u posjedu je SAD-a i Rusije, koja ih ima i najviše. Osim njih, vjeruje se da još sedam zemalja ima nuklearno oružje – Velika Britanija (oko 120 u operativnom stanju), Francuska (oko 300), Kina (oko 350), Pakistan (oko 150) i Indija (oko 150). Za te zemlje se zna, no za Izrael i Sjevernu Koreju nema potvrđenih podataka, mada je rašireno vjerovanje da ga Izrael odavno ima, dok mnogi tvrde da ga je razvio i režim u Pjongjangu.
Mada je ova brojka daleko niža od one koja je bila tokom Hladnog rata, kada je bilo oko 60.000 komada nuklearnog oružja u svijetu, i to je dovoljno za zabrinutost.
Primjera radi, samo jedna nuklearna bojeva glava iz američke nuklearne podmornice ima sedam puta jaču razornu moć od svih bombi koje su bačene tokom Drugog svjetskog rata, uključujući i dvije atomske bombe bačene na Japan, tvrdi UCS.
Američki arsenal broji oko 5.400 komada nuklearnog oružja, od kojih je 1.744 razmješteno i spremno za upotrebu, navode američki naučnici, a od toga, oko stotinu ih je u bazama u pet evropskih država. Gotovo polovina raspoređenog oružja je spremna za jako brzu upotrebu u slučaju naredbe američkog predsjednika. Bomba B83, najjača u američkom arsenalu, više je od 80 puta jača od bombe bačene na Hirošimu.
Ruski arsenal je još jači – 6.000 bojevih glava, od kojih je 1.584 razmješteno. No, to su samo procjene, jer otkako je Moskva prošle godine napustila sporazum START o kontroli naoružanja, samo u Kremlju znaju koliko ih tačno imaju.
Upravo Rusiju mnogi smatraju najvećom prijetnjom svijetu kada se govori o korištenju nuklearnom oružju, no Alexander Lanoszka, asistent profesora na Odjelu za političke nauke Škole za međunarodne odnose Univerziteta Waterloo, stručnjak za međunarodnu sigurnost i nuklearno oružje, tvrdi da je mala vjerovatnoća da bi Moskva, uprkos Putinovim prijetnjama, koristila nuklearno oružje.
Uz opasku da niko ne može znati koliko Rusija ima nuklearnog oružja, pošto je „provođenje START-a svakako već dugo bilo u zastoju”, Lanoszka kaže da bi rizik jeste malo veći od početka rata u Ukrajini, ali ne i mnogo zabrinjavajući.
“Uzimajući u obzir visok nivo iscrpljenosti koju je pretrpjela ruska vojska, posebno u pogledu njenih kopnenih snaga, ruski čelnici mogli bi više pribjeći razmahivanju svojim nuklearnim arsenalom. No, njegova upotreba u Ukrajini malo je vjerovatna, čak i ako je rizik od nje za nijansu veći nego prije početka invazije”, mišljenja je.
Istog je mišljenja i Price.
"Ako Rusija smatra ukrajinske napade na anektirane teritorije kao napade na svoj suvereni teritorij, onda, s obzirom na izjave ruskih dužnosnika da će svo oružje kojim Rusija raspolaže biti korišteno za odbranu njenog suvereniteta, takvi napadi možda predstavljaju najveći rizik da će Rusija odgovoriti taktičkim nuklearnim oružjem. Međutim, s obzirom na to da mnoga od tih područja imaju veliki broj govornika ruskog jezika, čini se da postoje znatni rizici za one koje bi oni navodno branili, pa bi se činilo da bi takva uporaba mogla biti kontraproduktivna“, kaže Price.
"Ako se bude činilo da je Putinova vladavina pod ozbiljnim izazovom, možda bi se mogla donijeti očajnička odluka da se upotrijebi nuklearno oružje kako bi se ostvarila odlučujuća pobjeda u ratu. To bi bio moguć scenarij, iako ga ne smatram vjerovatnim“, ističe profesor iz Britanske Kolumbije.
No, i pored svega toga, Price tvrdi da je od svih zemalja koje imaju nuklearno oružje, Rusija najveća prijetnja čovječanstvu.
„To je jedina zemlja čiji su dužnosnici iznijeli različite vrste prikrivenih i eksplicitnih nuklearnih prijetnji u kontekstu rata protiv Ukrajine. Rusija je pod Putinom prekršila brojne druge globalne sigurnosne norme, uključujući normu koja zabranjuje kršenje teritorijalnog integriteta radi osvajanja zemlje, koja nije bila značajnije osporena još otkako je Irak napao Kuvajt, te brojne vjerodostojne optužbe o korištenju otrova u ubistvima. Također, nakon što je prvobitno podržavala prisiljavanje Sirije da se pridruži Konvenciji o hemijskom oružju i odustane od većine svojih kapaciteta za hemijsko oružje, Rusija je kasnije štitila Siriju od posljedica njene naknadne upotrebe hemijskog oružja“, kaže Price.
Rat u Ukrajini i istupanje Moskve iz START-a doveli su do opasnog presedana. Mnogi stručnjaci vjeruju da je sada, ako ništa drugo, otvoren put za novu nuklearnu utrku, potpuno suprotno cilju Ujedinjenih naroda o potpunoj eliminaciji nuklearnog oružja.
Sagovornici Al Jazeere smatraju da je ta utrka već počela.
“Rusija je već počela program nuklearne modernizacije. Kina, također, očito širi svoje nuklearne snage. U nekim aspektima utrka u nuklearnom naoružanju već je započela“, kaže Lanoszka.
Matthew Bunn, profesor u Školi John F. Kennedy Univerziteta Harvard govori da se, kada sporazum START istekne u februaru 2026. godine i ako ga Rusija odbije ponovo potpisati, „možemo naći u svijetu u kojem neće biti granica za ruske i američke nuklearne snage“.
"To bio prvi put u pola stoljeća. To će ugroziti sigurnost svih“, govori.
Procjenjuje se da Sjeverna Koreja trenutno ima dovoljno nuklearnog materijala za 30 do 40 nuklearnih bojevih glava i nastavlja sa razvojem. Profesor Price vjeruje da je Pjongjang sposoban iskoristiti ga, iako ne vjeruje da će to učiniti.
„Da, sposobni su. Nije poznato imaju li projektile sposobne isporučiti nuklearne bojeve glave značajnog dometa, ali imaju kapacitet detonirati nuklearno oružje. Ne mislim da će to učiniti na ofanzivan način. Ono služi interesima Sjeverne Koreje u sprečavanju napada na sebe. Ako bi pak počela s upotrebom nuklearnog oružja, Sjeverna Koreja tada bi mogla pretrpjeti katastrofalnu odmazdu, tako da to smatram malo vjerovatnim“, kaže.
Mnogo više vjerovatnom smatra "slučajnu" upotrebu nuklearnog oružja.
"Veći rizik predstavlja nenamjerna detonacija ili slučajno lansiranje do kojeg bi moglo doći zbog tehničke ili ljudske greške. Postoji duga historija ponekad prilično mučnih nuklearnih nesreća – od pogrešne identifikacije napada na sisteme detekcije do tehničkih kvarova. Sve dok postoji nuklearno oružje, posebno u načinu rada spremnog za lansiranje, za razliku od držanja bojevih glava i vozila za dostavu odvojeno kako bi se spriječila brza lansiranja, rizik od njihove detonacije ostaje“, rekao je Price.
Iz tog razloga, Ujedinjeni narodi su odmah po svom osnivanju za jedan od zadataka postavili eliminaciju takve vrste destruktivnog naoružanja. Prvom rezolucijom, koju je usvojila Generalna skupština UN-a 1946. godine, formirana je komisija koja se trebala pozabaviti problemima koji se odnose, između ostalog, na atomsku energiju, koja je, kako je zamišljeno, trebala nastaviti služiti samo u mirnodopske svrhe.
Od tada, potpisano je mnogo sporazuma o nuklearnom naoružanju i njegovoj kontroli i eliminaciji, uključujući i sporazum START između dvije najveće nuklearne sile svijeta SAD-a i Rusije.
No, na ovaj 23. septembar, koji se obilježava kao Međunarodni dan potpune eliminacije nuklearnog oružja, svijet opravdano strahuje od njegove ponovne upotrebe sa posljedicama koje je zatrašujuće i zamisliti, jer bi samo jedna detonacija mogla biti dovoljna za lančanu reakciju koja bi mogla nanijeti nepopravljivu, a možda i fatalnu štetu čovječanstvu.
Povećan broj zemalja koje imaju nuklearno oružje
Zbog niza konflikata i tenzija u svijetu, od Sjeverne Koreje i Tajvana, pa do Irana i rata u Ukrajini, nuklearno oružje je tema koja je u fokusu svjetske javnosti.Kolika je opasnost da se ono upotrijebi?
"Ne procjenjujem trenutnu situaciju kao pokazatelj bilo kakvog značajnog povećanja vjerovatnoće upotrebe nuklearnog oružja. Osnovni faktori koji sprječavaju takvu upotrebu – međusobno odvraćanje i globalni tabu na korištenje takvog oružja – nisu se značajno promijenili, iako naravno postoje uznemirujući događaji poput Putinovih ne tako prikrivenih prijetnji“, stav je Richarda Pricea, profesora na Odjelu za političke nauke Univerziteta Britanska Kolumbija, čija ekspertiza pokriva i nuklearno naoružanje.
"Međutim, rusko raspoređivanje nuklearnog oružja u Bjelorusiji, kao što je nedavno najavio Putin, povećava broj zemalja u kojima postoji nuklearno oružje, što podiže čistu vjerovatnoću za gubitak kontrole ili mogući nesretan slučaj s upotrebom nuklearnog oružja“, dodao je.
Koliko komada nuklearnog oružja i propratnih sistema treneutno ima u svijetu, niko ne zna. Procjene variraju, no Unija naučnika iz SAD-a (UCS) tvrdi da ih ima oko 12.700. Prema njihovim podacima, čak 90 posto u posjedu je SAD-a i Rusije, koja ih ima i najviše. Osim njih, vjeruje se da još sedam zemalja ima nuklearno oružje – Velika Britanija (oko 120 u operativnom stanju), Francuska (oko 300), Kina (oko 350), Pakistan (oko 150) i Indija (oko 150). Za te zemlje se zna, no za Izrael i Sjevernu Koreju nema potvrđenih podataka, mada je rašireno vjerovanje da ga Izrael odavno ima, dok mnogi tvrde da ga je razvio i režim u Pjongjangu.
Mada je ova brojka daleko niža od one koja je bila tokom Hladnog rata, kada je bilo oko 60.000 komada nuklearnog oružja u svijetu, i to je dovoljno za zabrinutost.
Primjera radi, samo jedna nuklearna bojeva glava iz američke nuklearne podmornice ima sedam puta jaču razornu moć od svih bombi koje su bačene tokom Drugog svjetskog rata, uključujući i dvije atomske bombe bačene na Japan, tvrdi UCS.
Najjača američka bomba 80 puta jača od one iz Hirošime
Samo jedna nuklearna bomba može zbrisati cijeli grad, ubiti milione ljudi i izazvati katastrofu po okolinu čije će posljedice osjetiti i buduće generacije.Američki arsenal broji oko 5.400 komada nuklearnog oružja, od kojih je 1.744 razmješteno i spremno za upotrebu, navode američki naučnici, a od toga, oko stotinu ih je u bazama u pet evropskih država. Gotovo polovina raspoređenog oružja je spremna za jako brzu upotrebu u slučaju naredbe američkog predsjednika. Bomba B83, najjača u američkom arsenalu, više je od 80 puta jača od bombe bačene na Hirošimu.
Ruski arsenal je još jači – 6.000 bojevih glava, od kojih je 1.584 razmješteno. No, to su samo procjene, jer otkako je Moskva prošle godine napustila sporazum START o kontroli naoružanja, samo u Kremlju znaju koliko ih tačno imaju.
Upravo Rusiju mnogi smatraju najvećom prijetnjom svijetu kada se govori o korištenju nuklearnom oružju, no Alexander Lanoszka, asistent profesora na Odjelu za političke nauke Škole za međunarodne odnose Univerziteta Waterloo, stručnjak za međunarodnu sigurnost i nuklearno oružje, tvrdi da je mala vjerovatnoća da bi Moskva, uprkos Putinovim prijetnjama, koristila nuklearno oružje.
Uz opasku da niko ne može znati koliko Rusija ima nuklearnog oružja, pošto je „provođenje START-a svakako već dugo bilo u zastoju”, Lanoszka kaže da bi rizik jeste malo veći od početka rata u Ukrajini, ali ne i mnogo zabrinjavajući.
“Uzimajući u obzir visok nivo iscrpljenosti koju je pretrpjela ruska vojska, posebno u pogledu njenih kopnenih snaga, ruski čelnici mogli bi više pribjeći razmahivanju svojim nuklearnim arsenalom. No, njegova upotreba u Ukrajini malo je vjerovatna, čak i ako je rizik od nje za nijansu veći nego prije početka invazije”, mišljenja je.
Istog je mišljenja i Price.
"Ako Rusija smatra ukrajinske napade na anektirane teritorije kao napade na svoj suvereni teritorij, onda, s obzirom na izjave ruskih dužnosnika da će svo oružje kojim Rusija raspolaže biti korišteno za odbranu njenog suvereniteta, takvi napadi možda predstavljaju najveći rizik da će Rusija odgovoriti taktičkim nuklearnim oružjem. Međutim, s obzirom na to da mnoga od tih područja imaju veliki broj govornika ruskog jezika, čini se da postoje znatni rizici za one koje bi oni navodno branili, pa bi se činilo da bi takva uporaba mogla biti kontraproduktivna“, kaže Price.
"Ako se bude činilo da je Putinova vladavina pod ozbiljnim izazovom, možda bi se mogla donijeti očajnička odluka da se upotrijebi nuklearno oružje kako bi se ostvarila odlučujuća pobjeda u ratu. To bi bio moguć scenarij, iako ga ne smatram vjerovatnim“, ističe profesor iz Britanske Kolumbije.
Sjevernokorejska prijetnja
SAD je jedina zemlja u historiji čovječanstva koja je koristila nuklearno oružje. Sjeverna Koreja ga razvija i prijeti njime. Indija i Pakistan ga imaju u otprilike jednakim količinama i u lošim su odnosima, dok je Kina umiješana u tenzije oko Tajvana, ali i povremene sukobe manjeg obima sa Indijom.No, i pored svega toga, Price tvrdi da je od svih zemalja koje imaju nuklearno oružje, Rusija najveća prijetnja čovječanstvu.
„To je jedina zemlja čiji su dužnosnici iznijeli različite vrste prikrivenih i eksplicitnih nuklearnih prijetnji u kontekstu rata protiv Ukrajine. Rusija je pod Putinom prekršila brojne druge globalne sigurnosne norme, uključujući normu koja zabranjuje kršenje teritorijalnog integriteta radi osvajanja zemlje, koja nije bila značajnije osporena još otkako je Irak napao Kuvajt, te brojne vjerodostojne optužbe o korištenju otrova u ubistvima. Također, nakon što je prvobitno podržavala prisiljavanje Sirije da se pridruži Konvenciji o hemijskom oružju i odustane od većine svojih kapaciteta za hemijsko oružje, Rusija je kasnije štitila Siriju od posljedica njene naknadne upotrebe hemijskog oružja“, kaže Price.
Rat u Ukrajini i istupanje Moskve iz START-a doveli su do opasnog presedana. Mnogi stručnjaci vjeruju da je sada, ako ništa drugo, otvoren put za novu nuklearnu utrku, potpuno suprotno cilju Ujedinjenih naroda o potpunoj eliminaciji nuklearnog oružja.
Sagovornici Al Jazeere smatraju da je ta utrka već počela.
“Rusija je već počela program nuklearne modernizacije. Kina, također, očito širi svoje nuklearne snage. U nekim aspektima utrka u nuklearnom naoružanju već je započela“, kaže Lanoszka.
Matthew Bunn, profesor u Školi John F. Kennedy Univerziteta Harvard govori da se, kada sporazum START istekne u februaru 2026. godine i ako ga Rusija odbije ponovo potpisati, „možemo naći u svijetu u kojem neće biti granica za ruske i američke nuklearne snage“.
"To bio prvi put u pola stoljeća. To će ugroziti sigurnost svih“, govori.
‘Vjerovatnija slučajna, nego namjerna upotreba’
Od svih nuklearnih sila, Sjeverna Koreja jedina predstavlja potpunu nepoznanicu. Lider te zemlje Kim Jong-un ubrzano razvija oružje, predstavlja projektile koje mogu gađati američke ciljeve, te koristi opasnu retoriku koja Pjongjang također stavlja visoko na listu zemlja koje bi mogle posegnuti za nuklearnim oružjem.Procjenjuje se da Sjeverna Koreja trenutno ima dovoljno nuklearnog materijala za 30 do 40 nuklearnih bojevih glava i nastavlja sa razvojem. Profesor Price vjeruje da je Pjongjang sposoban iskoristiti ga, iako ne vjeruje da će to učiniti.
„Da, sposobni su. Nije poznato imaju li projektile sposobne isporučiti nuklearne bojeve glave značajnog dometa, ali imaju kapacitet detonirati nuklearno oružje. Ne mislim da će to učiniti na ofanzivan način. Ono služi interesima Sjeverne Koreje u sprečavanju napada na sebe. Ako bi pak počela s upotrebom nuklearnog oružja, Sjeverna Koreja tada bi mogla pretrpjeti katastrofalnu odmazdu, tako da to smatram malo vjerovatnim“, kaže.
Mnogo više vjerovatnom smatra "slučajnu" upotrebu nuklearnog oružja.
"Veći rizik predstavlja nenamjerna detonacija ili slučajno lansiranje do kojeg bi moglo doći zbog tehničke ili ljudske greške. Postoji duga historija ponekad prilično mučnih nuklearnih nesreća – od pogrešne identifikacije napada na sisteme detekcije do tehničkih kvarova. Sve dok postoji nuklearno oružje, posebno u načinu rada spremnog za lansiranje, za razliku od držanja bojevih glava i vozila za dostavu odvojeno kako bi se spriječila brza lansiranja, rizik od njihove detonacije ostaje“, rekao je Price.
