Albin Kurti, vođa "Samoopredjeljenja", govori o odnosima Kosova i Srbije, pokajanju, idejama ujedinjenja s Albanijom...
Albin Kurti, rođen 1975. godine u Prištini, lider je pokreta Vetëvendosje ("Samoopredjeljenje"). Za vrijeme Miloševićevog režima proveo je skoro tri godine u zatvorima u Lipljanu i Požarevcu, optužen za terorizam zbog organizacije studentskih protesta. Poznat je po beskompromisnom stavu o kosovskom pitanju, kako prema politici Srbije tako i međunarodne zajednice.
Ovog mjeseca ističe godina dana od potpisivanja Briselskog sporazuma o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine. Kako ocenjujete njegovu implementaciju i ideju kao takvu?
- Mislim da je sporazum doneo jako dobre rezultate Srbiji, a Kosovu nikakve. Srbija je dobila status kandidata za Evropsku uniju, Kosovo nije dobilo čak ni liberalizaciju zakona o viznom režimu. Da bi dijalog mogao da bude validan, Srbija bi morala promjeniti Ustav koji glasi da je Kosovo njen sastavni dio, promjeniti stav o vojnom statusu Kosova u svojoj vojnoj politici, vratiti ukradene depozite i kulturne artefakte te da plati ratnu odštetu. Srbija mora vratiti tijela nestalih i izviniti se za prošlost. U današnjoj Srbiji nema mjesta kajanju i izvinjenju. Kad to kažem, mislim na državni aparat, institucije.
ASFALT, VODA I SLATKIŠI
Vidi se da se dosta gradi u posljednje vreme na Kosovu, pogotovo putevi.
- U redu je graditi nove puteve. Ipak, mislim da je ono što nama treba akumulacija kapitala, fabrike koje će od našeg paradajza praviti kečap.
Sad imate asfalt, a ostali ste bez vode?
- Da, slažem se, ali htio bih da dodam da bez industrije - ostaćemo samo jedna tranzitna zemlja, koju će da koriste drugi. Trebamo opet da postanemo radnici. Da proizvodimo. Za sad uvozimo bijeli luk iz Kine, luk iz Egipta, piletinu iz Brazila...
I slatkiše iz Srbije...
- Da. Iz Srbije takođe. Kosovo uvozi proizvode vrijedne četiri miliona eura godišnje iz Srbije.
Da li je Kosovo spremno da se izvini sa svoje strane, ili smatrate da samo jedna strana treba da se pokaje?
- U Srbiji je postojao program za eksterminaciju, dok Oslobodilačka vojska Kosova (OVK) nije radila ništa planski. Naravno, ne poričem da je bilo zločina protiv Srba na Kosovu u to vrijeme od strane individualnih osoba albanske nacionalnosti, ali to ne može da se poredi sa srpskim planom izgnanja albanskog stanovništva sa Kosova.
A, gledajući van političkog smisla, jeste li Vi spremni za izvinjenje? Bliski ubijenih sa obje strane pate na isti način.
- Mislim da, ipak, ljudi razlikuju zločine nanesene od strane države i pojedinaca. Srbija je stvorila Jugoslaviju kako bi se proširila i zbog istog razloga Srbija je Jugoslaviju uništila. To je krenulo od Nikole Pašića, preko Slobodana Miloševića, a sad se proces nastavlja pomoću drugih sredstava, kroz Aleksandra Vučića. Ne vidim tu neku razliku. Zato, kad mislim na pokajanje za zločine počinjene u prošlosti, ne mislim samo na posljednji rat.
Sad, nakon završenih izbora u Srbiji, mislite li da je realizacija vaših zahteva realna?
- Mislim da se ono što se desilo u Srbiji nakon posljednjih izbora može nazvati homogenizacijom hegemonije. Srbija neće mijenjati ciljeve, promjeniće se samo sredstva. Oni žele da postanu mala Rusija na Balkanu, a drugi da im budu sateliti. Grade politiku kao što to radi Putin.
Ne mislite li, možda, da je to malo preterivanje - upoređivati Srbiju sa Rusijom?
- Srbija može biti mala za Njemačku ili Italiju, ali za balkanske narode nije mala snaga. U svijetu, osim velikih imperijalizma, postoje oni mali. Smatram da Beograd na čelu sa Vučićem želi da ima ulogu Moskve nad Bosnom, da napravi od nje propalu državu. Trideset odsto populacije Crne Gore i njihove političke stranke koje ne prihvataju nezavisnost Crne Gore deklarišu se kao pripadnici srpske nacionalnosti. Zanimljivo, zar ne?
Relacije Srbije i Crne Gore uvijek su bile dosta čvrste. Nemojte zaboraviti da se najveći srpski mit, kosovski mit, rodio u Crnoj Gori u dijelu "Gorski Vijenac" Petra Petrovića Njegoša...
- Zašto su se onda otcepili?
Crnogorcima je bliska Srbija. Šta je sa kosovskim Albancima? Da li postoji kod Vas i dalje mit majke Albanije? Da li je to zemlja prema kojoj gajite ista osjećanja kao prije 20-30 godina?
- Ja, ipak, mislim danas da su Crnogorci i Srbi dva naroda, dok su Albanci jedan narod. Granica između Albanije i Kosova nikad nije bila postavljena od strane Albanaca. Ta granica je jugoslovenska, dok je u Crnoj Gori bio referendum. Više od 50 odsto stanovnika te zemlje izabralo je otcepljenje. Ne može se upoređivati odnos Crne Gore i Srbije sa odnosom koji ima Kosovo prema Albaniji.
Danas je teško čuti pozitivno mišljenje o albanskim Kosovarima u Tirani. Kad sam pitala ljude zašto ne vole Kosovare - svoju braću, najčešći je odgovor bio da su Kosovari za vreme Jugoslavije živeli daleko bolje u odnosu na njih, koji su trpeli jedan od najtežih staljinističkih režima u Evropi, pa bi često dolazili u Tiranu, puni para, bahatog ponašanja, zabavljajući se sa njihovim djevojkama.
- Anegdote se mogu prepričavati beskonačno.
Anegdote kreiraju život.
- U redu, ja bih, ipak, da ukažem na statistiku, u koju vjerujem više nego u književnost. Prema istraživanju Gallup Internationala, 63 odsto stanovništva u Albaniji podržava spajanje Kosova i Albanije, dok na Kosovu, 81 odsto je za unifikaciju te dvije države. Ne kažem da 100 odsto građana obje države želi isto. Ipak, većina je "za". Ljudi vide da se spajaju veće sile od nas - Evropska unija, SAD, mi bismo trebali da počnemo od sebe kako bismo se pridružili drugima, pogotovo jer je potpuno jasno za nas da se sljedećih 10 do 15 godina nećemo pridružiti EU.
Dakle, šta vas spriječava?
- Mislim da albanski narod daleko više želi ujedinjenje u odnosu na albanske elite sa obje strane granice. Albanske elite žele da budu važne, po cijenu toga da države ostanu manje bitne.
Koga vidite kao partnera u sprovođenju eventualnog ujedinjenja Kosova i Albanije?
- Ne bih da crtam neku liniju sad, koja će da povuče - s ovim sarađujemo, a s ovim ne. Kad god bih razgovarao sa njima [političarima iz Albanije] mnogi ne kažu "da" zvanično, dok u privatnim razgovorima gotovo svi su za ujedinjenje Kosova i Albanije.
BEZ DLAKE NA JEZIKU
Često govorite, apsolutno bez kompromisa, bez dlake na jeziku, o stvarima o kojima mnogi novinari u regionu ne bi smeli. Zar se ne plašite problema?
- Plašim se jedino neodlučnosti. Kad ne znam koje riješenje je najbolje i najpravilnije. Ali, kad sam ubjeđen da su moje odluke dobre, prosto ne povezujem to sa gubljenjem života.
Kažu da se može živeti ili dugo ili potpuno. Meni se sviđa ono potpuno. Život dobija veliku vrednost ako postoji u njemu nešto osim njega samog. Za mene su bitni prijatelji i borba. Stvarno bih se plašio ukoliko bih ostao bez tih stvari.
Zašto?
- Naša politička elita nije dio nacionalne buržoazije koja bi bila zainteresovana unifikacijom Kosova i Albanije. Naši bogataši su uglavnom trgovci, unifikacija će biti protiv njihovog interesa. Za ujedinjenje su siromašni i oni iz srednje klase. S druge strane, ovo je pozitivna pojava, jer naši nacionalni osećaji su defanzivni, nema u njima agresije. Mi ne pokušavamo da idemo do Kraljeva, naš problem je što ne možemo ići do Mitrovice.
Ipak, da bi implementirali takvu ideju, treba Vam neki partner u Tirani. Albanska politička scena dosta se razlikuje od vaše, u Tirani postoji jaka polarizacija, političari nemaju konsenzus ni o čemu. Ko bi mogao da bude partner za Vas u takvom realitetu?
- Mislim da za Albaniju taj korak nije toliko očigledan zbog straha od optužbi za hegemoniju. Novi albanski premijer Edi Rama djeluje malo odlučnije što se toga tiče - imali smo već skup u Prizrenu, sljedeći će biti u Vlori. Zasad su ti sastanci više ceremonijalnog karaktera, ali ja mislim, s vremenom će se to promjeniti.
Kad nešto proizvedete, treba i da se proda. Kako ćete stvoriti atmosferu pogodnu za razvoj biznisa, uzimajući u obzir da, prema podacima organizacije Transparency International, Kosovo zauzima 111. mjesto na spisku CPI-ja [Indeksa percepcije o korupciji], dok je Albanija još niže, na 116. mjestu od 172 zemlje svijeta (Srbija i Bosna i Hercegovina su na 72. mestu)?
- Mislim da korupcija nije uzrok nerazvijenosti, već nerazvijenost uzrokuje korupciju.
Ipak, morate se boriti s tim. Kako ćete to uraditi?
- Moramo da ponovo ispregovaramo naše relacije sa EU-om. Nama trebaju doktori, profesori, inženjeri iz EU-a, ne policija i vojska.
Ko je Vama danas neprijatelj?
- Kao prvog, spomenuo bih srpsku agresiju, dok s druge strane bi to bio neoliberalizm, koji ovde podrazumijeva privatizaciju i ograničavanje problema infrastrukture do asfalta. Tokom devedesetih, Kosovo je bilo politički zatvor - imali smo ravnopravnost jer su u zatvoru svi isti, ali nije bilo slobode.
Od 2000. imamo na Kosovu, zahvaljujući međunarodnoj zajednici, bolnicu u kojoj ne postoji ravnopravnost, jer smo tretirani kao pacijenti - ipak, imamo slobodu. S ekonomske tačke gledišta u 90-im bili smo u zatvoru, a sad smo pušteni u džunglu, gdje imamo slobodu, ali ne postoji ravnopravnost i to je upravo neoliberalizam ovdje. U zatvoru Slobodana Miloševića bili smo deset godina, a u bolnici međunarodne zajednice 15. Moramo da izađemo iz te situacije.
PRIJATELJI U SRBIJI?
Imate li neke prijatelje u Srbiji?
Imam kontakte sa ljudima koji su kompletno napušteni od strane međunarodne zajednice. To su ljudi koji se ne drže naslijeđa Nikole Pašića, već Dimitrija Tucovića, kao što su na primjer Čedomir Jovanović ili Žarko Korać.
Kad pitam neke zvaničnike EU-a zašto ne podržavaju te ljude, odgovor je - zbog toga što su slabi.
Stanovnici Mitrovice sa obje strane kažu da kod njih nije bezbjedno. Ko je kriv za nemir na sjeveru Kosova?
- Kao prvo, srpske paralelne strukture koje finansiraju ljude, koji prave te nemire. Prvo, radio je to Milošević, poslije Koštunica, Tadić, a danas Vučić. U njihovom je interesu da ostanu u vlasti i da drže sjever pod kontrolom. Ne smatram da se Srbi koji žive na sjeveru slažu sa tom situacijom, kao što ni Srbi koji su u Republici Srpskoj ne odlučuju o sebi, već to radi Beograd.
Da li to znači da su Srbi namerno uništili pravoslavno groblje na jugu Mitrovice kako bi manipulisali situacijom?
- Stvarno ne znam ko stoji iza toga, ali želim da kažem da su takve stvari apsolutno neprihvatljive. Iako ne volim Churchilla, poslužiću se njegovim riječima. On je rekao da ako želiš konflikt učiniti neprestanim, učini ga religioznim.
Uzimajući u obzir posljednjih 100 godina istorije albanskog naroda, šta mislite, jeste li kao narod postigli puno, malo ili ne baš toliko koliko se moglo?
- Kroz posljednjih 100 godina Albanci su dobili više slobode zarad manje teritorije. Ne mislim da imamo puno. Smatram da su taj Miloševićev aparthejd i rat bili toliko strašni da se sve čini bolje, ali ne treba to precjenjivati. Kao što sam rekao, moramo proći od mira do pravde.
Ovog mjeseca ističe godina dana od potpisivanja Briselskog sporazuma o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine. Kako ocenjujete njegovu implementaciju i ideju kao takvu?
- Mislim da je sporazum doneo jako dobre rezultate Srbiji, a Kosovu nikakve. Srbija je dobila status kandidata za Evropsku uniju, Kosovo nije dobilo čak ni liberalizaciju zakona o viznom režimu. Da bi dijalog mogao da bude validan, Srbija bi morala promjeniti Ustav koji glasi da je Kosovo njen sastavni dio, promjeniti stav o vojnom statusu Kosova u svojoj vojnoj politici, vratiti ukradene depozite i kulturne artefakte te da plati ratnu odštetu. Srbija mora vratiti tijela nestalih i izviniti se za prošlost. U današnjoj Srbiji nema mjesta kajanju i izvinjenju. Kad to kažem, mislim na državni aparat, institucije.
ASFALT, VODA I SLATKIŠI
Vidi se da se dosta gradi u posljednje vreme na Kosovu, pogotovo putevi.
- U redu je graditi nove puteve. Ipak, mislim da je ono što nama treba akumulacija kapitala, fabrike koje će od našeg paradajza praviti kečap.
Sad imate asfalt, a ostali ste bez vode?
- Da, slažem se, ali htio bih da dodam da bez industrije - ostaćemo samo jedna tranzitna zemlja, koju će da koriste drugi. Trebamo opet da postanemo radnici. Da proizvodimo. Za sad uvozimo bijeli luk iz Kine, luk iz Egipta, piletinu iz Brazila...
I slatkiše iz Srbije...
- Da. Iz Srbije takođe. Kosovo uvozi proizvode vrijedne četiri miliona eura godišnje iz Srbije.
Da li je Kosovo spremno da se izvini sa svoje strane, ili smatrate da samo jedna strana treba da se pokaje?
- U Srbiji je postojao program za eksterminaciju, dok Oslobodilačka vojska Kosova (OVK) nije radila ništa planski. Naravno, ne poričem da je bilo zločina protiv Srba na Kosovu u to vrijeme od strane individualnih osoba albanske nacionalnosti, ali to ne može da se poredi sa srpskim planom izgnanja albanskog stanovništva sa Kosova.
A, gledajući van političkog smisla, jeste li Vi spremni za izvinjenje? Bliski ubijenih sa obje strane pate na isti način.
- Mislim da, ipak, ljudi razlikuju zločine nanesene od strane države i pojedinaca. Srbija je stvorila Jugoslaviju kako bi se proširila i zbog istog razloga Srbija je Jugoslaviju uništila. To je krenulo od Nikole Pašića, preko Slobodana Miloševića, a sad se proces nastavlja pomoću drugih sredstava, kroz Aleksandra Vučića. Ne vidim tu neku razliku. Zato, kad mislim na pokajanje za zločine počinjene u prošlosti, ne mislim samo na posljednji rat.
Sad, nakon završenih izbora u Srbiji, mislite li da je realizacija vaših zahteva realna?
- Mislim da se ono što se desilo u Srbiji nakon posljednjih izbora može nazvati homogenizacijom hegemonije. Srbija neće mijenjati ciljeve, promjeniće se samo sredstva. Oni žele da postanu mala Rusija na Balkanu, a drugi da im budu sateliti. Grade politiku kao što to radi Putin.
Ne mislite li, možda, da je to malo preterivanje - upoređivati Srbiju sa Rusijom?
- Srbija može biti mala za Njemačku ili Italiju, ali za balkanske narode nije mala snaga. U svijetu, osim velikih imperijalizma, postoje oni mali. Smatram da Beograd na čelu sa Vučićem želi da ima ulogu Moskve nad Bosnom, da napravi od nje propalu državu. Trideset odsto populacije Crne Gore i njihove političke stranke koje ne prihvataju nezavisnost Crne Gore deklarišu se kao pripadnici srpske nacionalnosti. Zanimljivo, zar ne?
Relacije Srbije i Crne Gore uvijek su bile dosta čvrste. Nemojte zaboraviti da se najveći srpski mit, kosovski mit, rodio u Crnoj Gori u dijelu "Gorski Vijenac" Petra Petrovića Njegoša...
- Zašto su se onda otcepili?
Crnogorcima je bliska Srbija. Šta je sa kosovskim Albancima? Da li postoji kod Vas i dalje mit majke Albanije? Da li je to zemlja prema kojoj gajite ista osjećanja kao prije 20-30 godina?
- Ja, ipak, mislim danas da su Crnogorci i Srbi dva naroda, dok su Albanci jedan narod. Granica između Albanije i Kosova nikad nije bila postavljena od strane Albanaca. Ta granica je jugoslovenska, dok je u Crnoj Gori bio referendum. Više od 50 odsto stanovnika te zemlje izabralo je otcepljenje. Ne može se upoređivati odnos Crne Gore i Srbije sa odnosom koji ima Kosovo prema Albaniji.
Danas je teško čuti pozitivno mišljenje o albanskim Kosovarima u Tirani. Kad sam pitala ljude zašto ne vole Kosovare - svoju braću, najčešći je odgovor bio da su Kosovari za vreme Jugoslavije živeli daleko bolje u odnosu na njih, koji su trpeli jedan od najtežih staljinističkih režima u Evropi, pa bi često dolazili u Tiranu, puni para, bahatog ponašanja, zabavljajući se sa njihovim djevojkama.
- Anegdote se mogu prepričavati beskonačno.
Anegdote kreiraju život.
- U redu, ja bih, ipak, da ukažem na statistiku, u koju vjerujem više nego u književnost. Prema istraživanju Gallup Internationala, 63 odsto stanovništva u Albaniji podržava spajanje Kosova i Albanije, dok na Kosovu, 81 odsto je za unifikaciju te dvije države. Ne kažem da 100 odsto građana obje države želi isto. Ipak, većina je "za". Ljudi vide da se spajaju veće sile od nas - Evropska unija, SAD, mi bismo trebali da počnemo od sebe kako bismo se pridružili drugima, pogotovo jer je potpuno jasno za nas da se sljedećih 10 do 15 godina nećemo pridružiti EU.
Dakle, šta vas spriječava?
- Mislim da albanski narod daleko više želi ujedinjenje u odnosu na albanske elite sa obje strane granice. Albanske elite žele da budu važne, po cijenu toga da države ostanu manje bitne.
Koga vidite kao partnera u sprovođenju eventualnog ujedinjenja Kosova i Albanije?
- Ne bih da crtam neku liniju sad, koja će da povuče - s ovim sarađujemo, a s ovim ne. Kad god bih razgovarao sa njima [političarima iz Albanije] mnogi ne kažu "da" zvanično, dok u privatnim razgovorima gotovo svi su za ujedinjenje Kosova i Albanije.
BEZ DLAKE NA JEZIKU
Često govorite, apsolutno bez kompromisa, bez dlake na jeziku, o stvarima o kojima mnogi novinari u regionu ne bi smeli. Zar se ne plašite problema?
- Plašim se jedino neodlučnosti. Kad ne znam koje riješenje je najbolje i najpravilnije. Ali, kad sam ubjeđen da su moje odluke dobre, prosto ne povezujem to sa gubljenjem života.
Kažu da se može živeti ili dugo ili potpuno. Meni se sviđa ono potpuno. Život dobija veliku vrednost ako postoji u njemu nešto osim njega samog. Za mene su bitni prijatelji i borba. Stvarno bih se plašio ukoliko bih ostao bez tih stvari.
Zašto?
- Naša politička elita nije dio nacionalne buržoazije koja bi bila zainteresovana unifikacijom Kosova i Albanije. Naši bogataši su uglavnom trgovci, unifikacija će biti protiv njihovog interesa. Za ujedinjenje su siromašni i oni iz srednje klase. S druge strane, ovo je pozitivna pojava, jer naši nacionalni osećaji su defanzivni, nema u njima agresije. Mi ne pokušavamo da idemo do Kraljeva, naš problem je što ne možemo ići do Mitrovice.
Ipak, da bi implementirali takvu ideju, treba Vam neki partner u Tirani. Albanska politička scena dosta se razlikuje od vaše, u Tirani postoji jaka polarizacija, političari nemaju konsenzus ni o čemu. Ko bi mogao da bude partner za Vas u takvom realitetu?
- Mislim da za Albaniju taj korak nije toliko očigledan zbog straha od optužbi za hegemoniju. Novi albanski premijer Edi Rama djeluje malo odlučnije što se toga tiče - imali smo već skup u Prizrenu, sljedeći će biti u Vlori. Zasad su ti sastanci više ceremonijalnog karaktera, ali ja mislim, s vremenom će se to promjeniti.
Kad nešto proizvedete, treba i da se proda. Kako ćete stvoriti atmosferu pogodnu za razvoj biznisa, uzimajući u obzir da, prema podacima organizacije Transparency International, Kosovo zauzima 111. mjesto na spisku CPI-ja [Indeksa percepcije o korupciji], dok je Albanija još niže, na 116. mjestu od 172 zemlje svijeta (Srbija i Bosna i Hercegovina su na 72. mestu)?
- Mislim da korupcija nije uzrok nerazvijenosti, već nerazvijenost uzrokuje korupciju.
Ipak, morate se boriti s tim. Kako ćete to uraditi?
- Moramo da ponovo ispregovaramo naše relacije sa EU-om. Nama trebaju doktori, profesori, inženjeri iz EU-a, ne policija i vojska.
Ko je Vama danas neprijatelj?
- Kao prvog, spomenuo bih srpsku agresiju, dok s druge strane bi to bio neoliberalizm, koji ovde podrazumijeva privatizaciju i ograničavanje problema infrastrukture do asfalta. Tokom devedesetih, Kosovo je bilo politički zatvor - imali smo ravnopravnost jer su u zatvoru svi isti, ali nije bilo slobode.
Od 2000. imamo na Kosovu, zahvaljujući međunarodnoj zajednici, bolnicu u kojoj ne postoji ravnopravnost, jer smo tretirani kao pacijenti - ipak, imamo slobodu. S ekonomske tačke gledišta u 90-im bili smo u zatvoru, a sad smo pušteni u džunglu, gdje imamo slobodu, ali ne postoji ravnopravnost i to je upravo neoliberalizam ovdje. U zatvoru Slobodana Miloševića bili smo deset godina, a u bolnici međunarodne zajednice 15. Moramo da izađemo iz te situacije.
PRIJATELJI U SRBIJI?
Imate li neke prijatelje u Srbiji?
Imam kontakte sa ljudima koji su kompletno napušteni od strane međunarodne zajednice. To su ljudi koji se ne drže naslijeđa Nikole Pašića, već Dimitrija Tucovića, kao što su na primjer Čedomir Jovanović ili Žarko Korać.
Kad pitam neke zvaničnike EU-a zašto ne podržavaju te ljude, odgovor je - zbog toga što su slabi.
Stanovnici Mitrovice sa obje strane kažu da kod njih nije bezbjedno. Ko je kriv za nemir na sjeveru Kosova?
- Kao prvo, srpske paralelne strukture koje finansiraju ljude, koji prave te nemire. Prvo, radio je to Milošević, poslije Koštunica, Tadić, a danas Vučić. U njihovom je interesu da ostanu u vlasti i da drže sjever pod kontrolom. Ne smatram da se Srbi koji žive na sjeveru slažu sa tom situacijom, kao što ni Srbi koji su u Republici Srpskoj ne odlučuju o sebi, već to radi Beograd.
Da li to znači da su Srbi namerno uništili pravoslavno groblje na jugu Mitrovice kako bi manipulisali situacijom?
- Stvarno ne znam ko stoji iza toga, ali želim da kažem da su takve stvari apsolutno neprihvatljive. Iako ne volim Churchilla, poslužiću se njegovim riječima. On je rekao da ako želiš konflikt učiniti neprestanim, učini ga religioznim.
Uzimajući u obzir posljednjih 100 godina istorije albanskog naroda, šta mislite, jeste li kao narod postigli puno, malo ili ne baš toliko koliko se moglo?
- Kroz posljednjih 100 godina Albanci su dobili više slobode zarad manje teritorije. Ne mislim da imamo puno. Smatram da su taj Miloševićev aparthejd i rat bili toliko strašni da se sve čini bolje, ali ne treba to precjenjivati. Kao što sam rekao, moramo proći od mira do pravde.
