Prošlo je 14 godina otkako su Sjedinjene američke države, prkoseći ruskoj opstrukciji u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija, pokrenule vazdušnu kampanju kako bi zaustavile krvavu agresiju tiranina u svojoj sopstvenoj zemlji, piše list The New York Times.
Uz američku podršku pobunjenici Kosova, tada pokrajine Srbije, bili su u mogućnosti da odbiju vojsku Slobodana Miloševića i preuzmu kontrolu nad pokrajinom. Kritičari su tada upozorili da bi američka intervencija mogla posijati haos i pomoći radikalnim elementima. Umjesto toga popločala je put za demokratizaciju Srbije, nezavisnost za demokratsko Kosovo i na kraju – za početak pomirenja.
Hashim Thaçi, bivši lider Oslobodilačke vojske Kosova a sada premijer zemlje, boravio je prošle sedmice u Washingtonu kako bi razgovarao o sporazumu koji je postigao sa premijerom Srbije Ivicom Dačićem o normalizaciji odnosa dvije zemlje. Dogovor je vrijedan pažnje kako u ličnom tako i u političkom pogledu: Thaçi je svojevremeno bio zakleti neprijatelj Dačića, bliskog Miloševićevog saradnika i Vlada Srbije nikada nije priznala nezavisnost Kosova. Pa ipak, sporazum poziva Srbiju da prihvati nadležnost Vlade Kosova nad cijelom njegovom teritorijom u zamjenu za široku autonomiju za oblasti gde Srbi čine većinu.
Sporazum postignut 19. aprila izgleda čvrst – prošlog mjeseca je postignut dogovor o njegovoj primjeni. "To je nezaustavljiv proces u ovom momentu", rekao nam je Thaçi. "Potpuno sam siguran da će se napredovati u implementaciji".
Početna nagodba je primjer kako zapadna intervencija može da zaustavi krvavi i naizgled nerješiv etnički rat – ali takođe i koliko je napora potrebno. Otkada se nasilje 1999. godine završilo, NATO ima svoje mirovne snage na Kosovu, uključujući i američke trupe, 760 članova američkog osoblja je i dalje tamo. U sporazum između Thaçija i Dačića je posredovala uporna diplomatija Catherine Ashton, visoke predstavnice Evropske unije za spoljnu politiku, koja je nadgledala deset runda pregovora.
Srećom, Ashton je imala nešto veoma vrijedno da ponudi – izglede za eventualno članstvo obje zemlje u EU. Zahvaljujući odluci da se pomiri sa svojom bivšom provincijom, Brisel će ovog mjeseca Srbiji vjerovatno dati datum za početak pristupnih pregovora, dok će Kosovo biti pozvano da započne rad na Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Kosovo bi takođe volelo da se priključi NATO savezu, što je bio jedan od razloga za Thaçijevu posjetu Washintonu. Thaçi je izrazio nadu da će Obamina administracija pritisnuti savez da preduzme preliminarne korake ka prijemu njegove zemlje.
SAD bi trebalo da podrže tu ambiciju i da takođe vrše pritisak na zemlje koje još uvijek nisu priznale Kosovo, uključujući i par njegovih susjeda na jugoistoku Evrope, da to učine. Takođe, Obamina administracija bi trebalo da nauči lekciju na ovom primjeru. Ograničene vojne intervencije SAD, u kombinaciji sa snažnim političkim angažmanom koji bi uslijedio i uz energičnu diplomatiju, mogu da sačuvaju živote i stabilizuju problematične regione – čak i kada se Rusija i Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija s tim ne slažu.
