Politički analitičar Shkelzen Maliqi ocjenio je da su ključni promašaji trogodišnjeg mandata vlade premijera Albina Kurtija odnos sa međunarodnim faktorom, međualbanski odnosi i unutrašnja politika, i da očekuje ostavku Kurtija, ili izbore, prenosi Nacionale.
“Očekujem da se ova populistička politika dječje arogancije završi. Ostavka ili izbori, na kojima bi i opozicione stranke trebalo da pokažu više predviđanja i najviši stepen racionalne mobilizacije”, izjavio je Maliqi.
Maliqi je rekao da je zbog svoje nepromišljene politike sa savezničkim državama, Kurtijeva vlada kažnjena ozbiljnim finansijskim sankcijama i nedobijanjem delova razvojne pomoći EU i SAD za Zapadni Balkan.
“Poslije više napomena o potrebi koordinacije sa saveznicima, SAD su nedavno i javno objavile da će se odnosi sa Kurtijevom vladom održavati na najnižim nivoima komunikacije, što se i dešava, iako je ovu veoma depresivnu poruku pratilo obećanje da narod Kosova nije sankcionisan tom mjerom. To su dokazi duboke kapitalne krize koja zahteva hitnu akciju i promjene”, istakao je Maliqi.
Komentarišući tvrdnju američkog specijalnog izaslanika za Zapadni Balkan Gabriela Escobara da Kurti ima problem u komunikaciji sa SAD, Maliqi je rekao da to govori da je Kurti svojom “kratkovidom taktikom i megalomanskom ambicijom da daje geostrateške lekcije SAD i EU” doveo Kosovo u veoma kritičnu fazu ugrožavanja strateškog partnerstva od kojeg zavisi budućnost Kosova .
“Ko trenutno štiti Kosovo, a ko će nas štititi u budućnosti”, upitao je Maliqi.
On je naglasio da je sjever Kosova za Kutija postao fokus aktivnosti zato što je tamo pronašao “poligon za zaustavljanje diplomatskih pritisaka Zapada da se što prije okonča dijalog o normalizaciju odnosa između Kosova i Srbije”.
“Kurti je prvobitno rekao da dijalog nije prioritet njegove vlade, jer je čitava njegova politička karijera izgrađena na premisi ‘Nema pregovora, samoopredeljenja!’. Dakle, svemu što je ranije dogovoreno u dijalogu, svim postignutim dogovorima, on se odlučno suprotstavljao”, kazao je Maliqi.
Naveo je da je Kurti želeo korijenite promjene u dijalogu tako što bi se pregovori odvijali između "dvije ravnopravne države".
“To nije prihvaćeno, Srbija nije pristala da učestvuje u dijalogu gdje se od nje zahtjevalo da unapred zna pitanje zbog kojeg se dijalog vodi. Uopšte ne bi bilo potrebe za dijalogom kada bi Srbija priznala nezavisnost Kosova, ali se to razvija kao prepreka da Srbija pristane na defakto ili de jure modalitete odricanja od Kosova”, istakao je Maliqi.
On je podsjetio da je Pokret Samoopredjeljenje i Albina Kurtija na vlast dovelo protivljenje formiranju Zajednice srpskih opština.
“Stoga je za Kurtija ulazak u dijalog bio kao zamka koja je srušila čitavu njegovu politiku. Nije mu se svidelo Udruženje, ali je protivljenjem pomagao i Aleksandru Vučiću, koji je takođe u svojoj kupovini Asocijaciju doživljavao kao malu nadoknadu, od ujedinjenja Srbije sa Republikom Srbijom, ili neuspjele razmjene sjevera Kosova sa Preševskom dolinom. Planirani napad na Banjsku koji nije uspio bio je vjerovatno posljednji pokušaj da se oružanom pobunom takođe sa strane Srbije traži više nego što se od Udruženja traži. Ali, za nas je posljedica ovih opstrukcija i odugovlačenja normalizacije bio ozbiljan raspad odnosa sa zapadnim saveznicima”, kazao je Maliqi.
On je ocjenio da su rezultati Kurtijeve vlade kašnjenja u vitalnim sektorima i partijsko zapošljavanje.
“Primjer za to je ‘strategija’ Ministarstva spoljnih poslova, koje je gotovo paralisalo ovu značajnu službu, tako što su sposobne diplomate smenjivane i prije isteka mandata, da ključne ambasade napuštaju na duže vrijeme bez zamjene, ili se šalju za osoblje ljudi bez iskustva i kvalifikacija. Tako se desilo sa odborima javnih institucija, važne pozicije su brzopotezno zauzete partijskim i neprofesionalnim kriterijumima, kao što su to radile i prethodne vlade. Dobre namjere i uvjerenje da nova vlast donosi promjene svojim duhom ne mogu dati rezultate improvizacijama, a često i kršenjem procedura i zakona”, naglasio je Maliqi.
On je naveo da su pozitivni primeri zabilježeni u Ministarstvu kulture, omladine i sporta.
Maliqi je rekao da nije jasan koncept u kome se u centar ekonomskog razvoja stavalju novoformirani fondovi.
“Vlada ometa dinamično struktuisanje kosovske privrede, što obeshrabruje i odbacuje lokalni investicioni kapital. Zabrinjavajući trend je da velike privatne kompanije sele svoja sjedišta van Kosova, ne samo radi proširenja obima proizvodnje i širenja tržišta, već zato što su u susjednim zemljama povoljniji uslovi za ulaganja i profit. Na isti način, Kosovo se ne smatra pogodnim mjestom za ulaganja čak ni stranog kapitala. Ostaju nam samo špekulativne investicije i sumnjivi interesi nekih zemalja koje žele da povećaju svoj strateški uticaj i dominaciju nad Kosovom”, kazao je Maliqi.
Izvor: Kosovo Online/Nacionale
Maliqi je rekao da je zbog svoje nepromišljene politike sa savezničkim državama, Kurtijeva vlada kažnjena ozbiljnim finansijskim sankcijama i nedobijanjem delova razvojne pomoći EU i SAD za Zapadni Balkan.
“Poslije više napomena o potrebi koordinacije sa saveznicima, SAD su nedavno i javno objavile da će se odnosi sa Kurtijevom vladom održavati na najnižim nivoima komunikacije, što se i dešava, iako je ovu veoma depresivnu poruku pratilo obećanje da narod Kosova nije sankcionisan tom mjerom. To su dokazi duboke kapitalne krize koja zahteva hitnu akciju i promjene”, istakao je Maliqi.
Komentarišući tvrdnju američkog specijalnog izaslanika za Zapadni Balkan Gabriela Escobara da Kurti ima problem u komunikaciji sa SAD, Maliqi je rekao da to govori da je Kurti svojom “kratkovidom taktikom i megalomanskom ambicijom da daje geostrateške lekcije SAD i EU” doveo Kosovo u veoma kritičnu fazu ugrožavanja strateškog partnerstva od kojeg zavisi budućnost Kosova .
“Ko trenutno štiti Kosovo, a ko će nas štititi u budućnosti”, upitao je Maliqi.
On je naglasio da je sjever Kosova za Kutija postao fokus aktivnosti zato što je tamo pronašao “poligon za zaustavljanje diplomatskih pritisaka Zapada da se što prije okonča dijalog o normalizaciju odnosa između Kosova i Srbije”.
“Kurti je prvobitno rekao da dijalog nije prioritet njegove vlade, jer je čitava njegova politička karijera izgrađena na premisi ‘Nema pregovora, samoopredeljenja!’. Dakle, svemu što je ranije dogovoreno u dijalogu, svim postignutim dogovorima, on se odlučno suprotstavljao”, kazao je Maliqi.
Naveo je da je Kurti želeo korijenite promjene u dijalogu tako što bi se pregovori odvijali između "dvije ravnopravne države".
“To nije prihvaćeno, Srbija nije pristala da učestvuje u dijalogu gdje se od nje zahtjevalo da unapred zna pitanje zbog kojeg se dijalog vodi. Uopšte ne bi bilo potrebe za dijalogom kada bi Srbija priznala nezavisnost Kosova, ali se to razvija kao prepreka da Srbija pristane na defakto ili de jure modalitete odricanja od Kosova”, istakao je Maliqi.
On je podsjetio da je Pokret Samoopredjeljenje i Albina Kurtija na vlast dovelo protivljenje formiranju Zajednice srpskih opština.
“Stoga je za Kurtija ulazak u dijalog bio kao zamka koja je srušila čitavu njegovu politiku. Nije mu se svidelo Udruženje, ali je protivljenjem pomagao i Aleksandru Vučiću, koji je takođe u svojoj kupovini Asocijaciju doživljavao kao malu nadoknadu, od ujedinjenja Srbije sa Republikom Srbijom, ili neuspjele razmjene sjevera Kosova sa Preševskom dolinom. Planirani napad na Banjsku koji nije uspio bio je vjerovatno posljednji pokušaj da se oružanom pobunom takođe sa strane Srbije traži više nego što se od Udruženja traži. Ali, za nas je posljedica ovih opstrukcija i odugovlačenja normalizacije bio ozbiljan raspad odnosa sa zapadnim saveznicima”, kazao je Maliqi.
On je ocjenio da su rezultati Kurtijeve vlade kašnjenja u vitalnim sektorima i partijsko zapošljavanje.
“Primjer za to je ‘strategija’ Ministarstva spoljnih poslova, koje je gotovo paralisalo ovu značajnu službu, tako što su sposobne diplomate smenjivane i prije isteka mandata, da ključne ambasade napuštaju na duže vrijeme bez zamjene, ili se šalju za osoblje ljudi bez iskustva i kvalifikacija. Tako se desilo sa odborima javnih institucija, važne pozicije su brzopotezno zauzete partijskim i neprofesionalnim kriterijumima, kao što su to radile i prethodne vlade. Dobre namjere i uvjerenje da nova vlast donosi promjene svojim duhom ne mogu dati rezultate improvizacijama, a često i kršenjem procedura i zakona”, naglasio je Maliqi.
On je naveo da su pozitivni primeri zabilježeni u Ministarstvu kulture, omladine i sporta.
Maliqi je rekao da nije jasan koncept u kome se u centar ekonomskog razvoja stavalju novoformirani fondovi.
“Vlada ometa dinamično struktuisanje kosovske privrede, što obeshrabruje i odbacuje lokalni investicioni kapital. Zabrinjavajući trend je da velike privatne kompanije sele svoja sjedišta van Kosova, ne samo radi proširenja obima proizvodnje i širenja tržišta, već zato što su u susjednim zemljama povoljniji uslovi za ulaganja i profit. Na isti način, Kosovo se ne smatra pogodnim mjestom za ulaganja čak ni stranog kapitala. Ostaju nam samo špekulativne investicije i sumnjivi interesi nekih zemalja koje žele da povećaju svoj strateški uticaj i dominaciju nad Kosovom”, kazao je Maliqi.
Izvor: Kosovo Online/Nacionale
