Vjosa Osmani je rekla da je upozorenje francuskog predsjednika Emmanuela Macrona o mogućim posljedicama u slučaju nesprovođenja sporazuma između Kosova i Srbije način da se ubije sam dijalog. Ovo je ne samo nepromišljena, već zaista užasna izjava predsjednice Kosova.
Osmani se postavlja u poziciju da predsjedniku Macronu drži ne samo predavanja o pitanjima Zapadnog Balkana, već i pretećim tonovima govori sa pozicije Kosova sa nemerljivom gomilom problema, i to obraćajući se Francuskoj, jednoj od vodećih zemalja EU, državi sa stalnim sjedištem u Savjetu bezbjednosti, nuklearnoj i svjetskoj sili, čiji je uticaj odlučujući od Afrike do rata u Ukrajini.
Dakle, njena megalomanska strast koja proizlazi iz psihologije razmaženog djeteta je lakša strana problema u odnosu na moguće diplomatske i političke posljedice ovakvog pristupa na međunarodnom planu.
Kao drugo, predsjednik Macron nije tražio ništa više od implementacije sporazuma kome su sami Osmani i Kurti aplaudirali s neobuzdanim entuzijazmom. Ne postoji ništa legitimnije od strane predsjednika Francuske od zahtjeva za implementacijom sporazuma koji su i sami Kurti i Osmani podržali, pa čak i lično zahvalili predsjedniku Francuske na doprinosu.
Šta se dogodilo sada kada se čini da je Vjosa Osmani u poziciji da prekori predsjednika Francuske dok viče na svoje potčinjene u Predsjedništvu od šefa kabineta pa na dalje, u trenucima čestog gubitka kontrole?
Ona ne može nikome reći da se ovaj problem riješava "preko koljena". Sa ovakvim odnosom prema predsjedniku Francuske, Kosovo će biti jedini nosilac političkih posljedica avanturističkog ponašanja.
Na kraju, sa idejom da se Kosovo u slučaju daljih sankcija potpuno povuče iz dijaloga, Vjosa Osmani nije samo napravila ogromnu štetu u spoljnoj politici. Naime, ona je odbacila glavno obrazloženje Albina Kurtija da on nastavlja dijalog, jer nema alternativu, kao nužno zlo.
Prema riječima Vjose Osmani, povlačenje je rezervna opcija Kosova u slučaju eskalacije mjera EU. U njenoj ograničenosti može se činiti da je ovom izjavom upozorila na preokret paradigmi međunarodne politike.
Da to nije tačno, nije potrebno dalje elaboririrati. Međutim, dvostruko ponašanje Osmani i Kurtija u unutrašnjoj i spoljnoj politici zahtjeva dalju razradu.
Metafora 'kokoške i jastreba' koju je Albin Kurti koristio da opiše oholo ponašanje šefova država u međunarodnoj areni i ponizno ponašanje na polju unutrašnje politike bez sumnje je nepovezano (kao i gotovo svaki simbolički izraz koji uzrokuje beskonačna samoočaranost u njegovoj unutrašnjosti, od kafe bez šoljice, kočije bez konja, jedenja špageta kašikom).
U paralelnom univerzumu njegovih slijepih sledbenika to se zove filozofija. Ali u stvarnom svijetu odgovornih političkih kreatora Kosova, dvostruka ličnost Vjose Osmani, jedno lice spolja i drugo lice iznutra, osporila je čak i krajnje granice Kurtijevih nepovezanih metafora, sa kokošima i jastrebovima, sa pticama i šotom, sa odvratnim reptilima koji sanjaju da su neustrašivi lavovi.
Vjosa Osmani se od prvog dana na funkciji ponašala kao sluga Albina Kurtija. Ni u jednom koraku u dijalogu, koji je duboko pogrešan i završio je bez priznanja kao posljedice i sa kulturnom i teritorijalnom autonomijom za Srbe zbog djelovanja Albina Kurtija, nije obavljala funkciju predstavnika jedinstva naroda, lidera spoljne politike oslobođenog partijskih opredeljenja.
S ove tačke gledišta, Vjosa Osmani se kretala samo u političkoj formi, ali bez ličnog karaktera: pokazala se kao lukava sluškinja sa besplodnim pričama Fatmira Sejdijua i Ise Mustafe, vatreni obožavatelj Skendera Hysenija i konačno sluga i obožavatelj Albina Kurtija.
Ipak, svijesna je da njene nevjere imaju neke granice. Promjenu političkih partnera češće od partija Mimoze Kusari-Lila treba prikriti stavom navodno dostojanstvenog ponašanja propagiranog u mračnim lekcijama Hysamedina Feraja, Elvisa Hoxhe i Arbe Zaima.
Pa pogodite šta, došao je dan kada je Vjosa Osmani, baš ona koja je po prištinskim kafeterijama plakala što se Isa Mustafa neće kandidovati za premijera protiv Albina Kurtija kojeg je svojevremeno nazvala Hugo Chávez, poručila francuskom predsjedniku da je njegova politika samo način da se ubije dijalog.
Vjosa Osmani nije pokazala da je zločinačka politika suzavca i fizičkih napada na političke protivnike jedan od glavnih uzroka gubitka zamaha za liberalizaciju viznog režima.
Dakle, argument da je vlast Samoopredjeljena deblokirala pitanje viza krije samu činjenicu da je baš Samoopredjeljenje to koje blokira proces.
Nadalje, Vjosa Osmani je dodala da niko neće imati moć da se uključi u dijalog zbog gubitka građanskog legitimiteta.
Zapravo, po ovoj logici, ona bi zajedno sa Samoopredjeljenjem trebalo što prije da napusti svoju funkciju i pobjegne kancelarije, jedni u Norvešku, a drugi na odmor u državnim vilama u Albaniji, jer su lagali čitav jedan narod o završetku dijaloga.
Od obećanja da neće pregovarati bez principa, na kraju su branili sporazum bez međunarodnog priznanja koji je u potpunosti usredsređen oko teritorijalne autonomije i Srpske pravoslavne crkve. I sami su izneverili politički mandat koji im je povjerilo preko 50 odsto biračkog tijela Kosova.
Drugim rečima, argumenti Vjose Osmani protiv Macrona nisu samo skandalozni zbog projektovanja moći političkog mira u međunarodnoj areni, već su prije svega argumenti protiv vlastite politike na unutrašnjem planu.
Zbog ovoga, nema razloga da Vjosa spolja djeluje kao uplašeni jastreb, kada treba da se ponaša kao mokro pile, da ima samo malo obraza, svijesti i savjesti.
Znamo, znamo, ovo je veliki zahtjev za Vjosu Osmani.
Međutim, posljedice ove politike koju vode dve potpuno nezrele ličnosti biće veoma dugoročne i gotovo nepopravljive za Kosovo.
Štaviše, i sama Vjosa Osmani je, kao i njen šef Albin Kurti, zahtjevala punu i hitnu primjenu Ohridskog sporazuma, što znači sprovođenje teritorijalne i kulturne autonomije za Srbe na Kosovu.
Podjelili su stavove po ovom pitanju i poslije sastanka u Ohridu nema drugog načina.
Samo je pitanje vremena.
Čemu onda prijetnja predsjedniku Francuske za pitanje koje traže i sami Kurti i Osmani? Odgovor je prilično jednostavan.
Kurtiju i Osmani treba još malo vremena na unutrašnjem planu da iskoriste tenzije na sjeveru kao sredstvo za jačanje uvjerenja javnosti da se do kraja opiru fundamentalno štetnom procesu za zemlju.
U međuvremenu, u igri balansiranja političkih pozicija na međunarodnom nivou, oni rade na stvaranju neophodne atmosfere za preduzimanje prvih koraka ka implementaciji Ohridskog sporazuma.
Ovakvim pristupom odgovornost u međunarodnim odnosima zamjenili su brigama za odnose s javnošću na domaćem terenu upravo zbog svojih obmana tokom godina.
Bitka s nesposobnošću i obmanom Albina Kurtija vjerovatno će trajati još neko vrijeme.
Međutim, jedno je sasvim sigurno: Vjosa Osmani je jednokratni proizvod politike Albina Kurtija, koji će nakon ovog mandata nestati, biti bačen na smetlište istorije.
Naravno, svaki dan nastavljamo da pričamo o ostalima.
Piše: Baton Haxhiu, novinar i analitičar, vlasnik "Albanian posta"
Izvor: Alabanian post/Kosovoonline
Dakle, njena megalomanska strast koja proizlazi iz psihologije razmaženog djeteta je lakša strana problema u odnosu na moguće diplomatske i političke posljedice ovakvog pristupa na međunarodnom planu.
Kao drugo, predsjednik Macron nije tražio ništa više od implementacije sporazuma kome su sami Osmani i Kurti aplaudirali s neobuzdanim entuzijazmom. Ne postoji ništa legitimnije od strane predsjednika Francuske od zahtjeva za implementacijom sporazuma koji su i sami Kurti i Osmani podržali, pa čak i lično zahvalili predsjedniku Francuske na doprinosu.
Šta se dogodilo sada kada se čini da je Vjosa Osmani u poziciji da prekori predsjednika Francuske dok viče na svoje potčinjene u Predsjedništvu od šefa kabineta pa na dalje, u trenucima čestog gubitka kontrole?
Ona ne može nikome reći da se ovaj problem riješava "preko koljena". Sa ovakvim odnosom prema predsjedniku Francuske, Kosovo će biti jedini nosilac političkih posljedica avanturističkog ponašanja.
Na kraju, sa idejom da se Kosovo u slučaju daljih sankcija potpuno povuče iz dijaloga, Vjosa Osmani nije samo napravila ogromnu štetu u spoljnoj politici. Naime, ona je odbacila glavno obrazloženje Albina Kurtija da on nastavlja dijalog, jer nema alternativu, kao nužno zlo.
Prema riječima Vjose Osmani, povlačenje je rezervna opcija Kosova u slučaju eskalacije mjera EU. U njenoj ograničenosti može se činiti da je ovom izjavom upozorila na preokret paradigmi međunarodne politike.
Da to nije tačno, nije potrebno dalje elaboririrati. Međutim, dvostruko ponašanje Osmani i Kurtija u unutrašnjoj i spoljnoj politici zahtjeva dalju razradu.
Metafora 'kokoške i jastreba' koju je Albin Kurti koristio da opiše oholo ponašanje šefova država u međunarodnoj areni i ponizno ponašanje na polju unutrašnje politike bez sumnje je nepovezano (kao i gotovo svaki simbolički izraz koji uzrokuje beskonačna samoočaranost u njegovoj unutrašnjosti, od kafe bez šoljice, kočije bez konja, jedenja špageta kašikom).
U paralelnom univerzumu njegovih slijepih sledbenika to se zove filozofija. Ali u stvarnom svijetu odgovornih političkih kreatora Kosova, dvostruka ličnost Vjose Osmani, jedno lice spolja i drugo lice iznutra, osporila je čak i krajnje granice Kurtijevih nepovezanih metafora, sa kokošima i jastrebovima, sa pticama i šotom, sa odvratnim reptilima koji sanjaju da su neustrašivi lavovi.
Vjosa Osmani se od prvog dana na funkciji ponašala kao sluga Albina Kurtija. Ni u jednom koraku u dijalogu, koji je duboko pogrešan i završio je bez priznanja kao posljedice i sa kulturnom i teritorijalnom autonomijom za Srbe zbog djelovanja Albina Kurtija, nije obavljala funkciju predstavnika jedinstva naroda, lidera spoljne politike oslobođenog partijskih opredeljenja.
S ove tačke gledišta, Vjosa Osmani se kretala samo u političkoj formi, ali bez ličnog karaktera: pokazala se kao lukava sluškinja sa besplodnim pričama Fatmira Sejdijua i Ise Mustafe, vatreni obožavatelj Skendera Hysenija i konačno sluga i obožavatelj Albina Kurtija.
Ipak, svijesna je da njene nevjere imaju neke granice. Promjenu političkih partnera češće od partija Mimoze Kusari-Lila treba prikriti stavom navodno dostojanstvenog ponašanja propagiranog u mračnim lekcijama Hysamedina Feraja, Elvisa Hoxhe i Arbe Zaima.
Pa pogodite šta, došao je dan kada je Vjosa Osmani, baš ona koja je po prištinskim kafeterijama plakala što se Isa Mustafa neće kandidovati za premijera protiv Albina Kurtija kojeg je svojevremeno nazvala Hugo Chávez, poručila francuskom predsjedniku da je njegova politika samo način da se ubije dijalog.
Vjosa Osmani nije pokazala da je zločinačka politika suzavca i fizičkih napada na političke protivnike jedan od glavnih uzroka gubitka zamaha za liberalizaciju viznog režima.
Dakle, argument da je vlast Samoopredjeljena deblokirala pitanje viza krije samu činjenicu da je baš Samoopredjeljenje to koje blokira proces.
Nadalje, Vjosa Osmani je dodala da niko neće imati moć da se uključi u dijalog zbog gubitka građanskog legitimiteta.
Zapravo, po ovoj logici, ona bi zajedno sa Samoopredjeljenjem trebalo što prije da napusti svoju funkciju i pobjegne kancelarije, jedni u Norvešku, a drugi na odmor u državnim vilama u Albaniji, jer su lagali čitav jedan narod o završetku dijaloga.
Od obećanja da neće pregovarati bez principa, na kraju su branili sporazum bez međunarodnog priznanja koji je u potpunosti usredsređen oko teritorijalne autonomije i Srpske pravoslavne crkve. I sami su izneverili politički mandat koji im je povjerilo preko 50 odsto biračkog tijela Kosova.
Drugim rečima, argumenti Vjose Osmani protiv Macrona nisu samo skandalozni zbog projektovanja moći političkog mira u međunarodnoj areni, već su prije svega argumenti protiv vlastite politike na unutrašnjem planu.
Zbog ovoga, nema razloga da Vjosa spolja djeluje kao uplašeni jastreb, kada treba da se ponaša kao mokro pile, da ima samo malo obraza, svijesti i savjesti.
Znamo, znamo, ovo je veliki zahtjev za Vjosu Osmani.
Međutim, posljedice ove politike koju vode dve potpuno nezrele ličnosti biće veoma dugoročne i gotovo nepopravljive za Kosovo.
Štaviše, i sama Vjosa Osmani je, kao i njen šef Albin Kurti, zahtjevala punu i hitnu primjenu Ohridskog sporazuma, što znači sprovođenje teritorijalne i kulturne autonomije za Srbe na Kosovu.
Podjelili su stavove po ovom pitanju i poslije sastanka u Ohridu nema drugog načina.
Samo je pitanje vremena.
Čemu onda prijetnja predsjedniku Francuske za pitanje koje traže i sami Kurti i Osmani? Odgovor je prilično jednostavan.
Kurtiju i Osmani treba još malo vremena na unutrašnjem planu da iskoriste tenzije na sjeveru kao sredstvo za jačanje uvjerenja javnosti da se do kraja opiru fundamentalno štetnom procesu za zemlju.
U međuvremenu, u igri balansiranja političkih pozicija na međunarodnom nivou, oni rade na stvaranju neophodne atmosfere za preduzimanje prvih koraka ka implementaciji Ohridskog sporazuma.
Ovakvim pristupom odgovornost u međunarodnim odnosima zamjenili su brigama za odnose s javnošću na domaćem terenu upravo zbog svojih obmana tokom godina.
Bitka s nesposobnošću i obmanom Albina Kurtija vjerovatno će trajati još neko vrijeme.
Međutim, jedno je sasvim sigurno: Vjosa Osmani je jednokratni proizvod politike Albina Kurtija, koji će nakon ovog mandata nestati, biti bačen na smetlište istorije.
Naravno, svaki dan nastavljamo da pričamo o ostalima.
Piše: Baton Haxhiu, novinar i analitičar, vlasnik "Albanian posta"
Izvor: Alabanian post/Kosovoonline
