Albin je veliki jer odlazi u Sjevernu Makedoniju na vrhuncu rasprava o ustavnim promjenama koje će odrediti put te zemlje ka Evropskoj uniji. Održava mitinge sa malim albanskim partijama, koje su se priključile proruskoj desnici i koče integraciju u EU, i odatle poručuje "ne gledajte u Rusiju, nego na Zapad".
Niti mu smeta što nema logične stavove, ni što nema ko da mu kaže da je ta država promjenila ime kako bi se integrisala u EU, "a ti si premijer, koga je ta EU i američka administracija sankcionisala finansijski i politički".
Poslije svih onih panalbanskih nacionalističkih fanfara u Tetovu, nedjelju dana kasnije, ne trepnuvši i ne razmišljajući da održi minimum dosljednosti sa onim što je rekao nedjelju dana ranije, na vrhuncu debate između Albanije i Grčka o pitanju Himare, u kojoj je premijer Albanije odbacio uslove grčkog premijera - jedva čeka da spremi torbu i krene za Atinu (Samoopredjeljenje je u međuvremenu protestovalo protiv Grka na jugu Albanije čak i više od same partije PDIU).
Bolje je da ne pominjemo činjenicu da se, nakon što je proglasio izdajnikom svakog Albanca koji je sreo Vučića i nakon što se zakleo, a da ga niko nije pitao, da će se sa njim sresti samo u Briselu u formatu formalnih sastanaka, našao na neformalnoj večeri sa njim.
Zaista je veliko, da uprkos tome, to ne pomera ni za jedan poen ni u jednoj anketi, a pomisliti da jadni nacionalistički lideri treba da održavaju neku vrstu dosljednosti između onoga što govore i onoga što rade, dok ponekad rade jednu stvar, iako znaju da je to glupost, ali nemaju prostora da se igraju, jer jedino što treba je da rade šta kažu.
Postigao je nemoguće, u jednom čovjeku je spojio varljivu fleksibilnost tipičnog liberalnog političara sa popularnim obožavanjem tipičnog nacionalističkog političara - sasvim moguće da je čarobnjak.
Ne, moguće je, to je dokaz da političar preživi dvogodišnji mandat iako nema započetog i završenog projekta, dok više para pojede inflacija nego što bi korupcija mogla da pojede, i bori se sa premijerom Albanije, ne komunicira sa zamjenikom premijera Sjeverne Makedonije odriče se crnogorskog i zakletog neprijatelja Preševa, svih onih Albanaca, za koje se borio u ime albanizma...
Albin je veliki, jer ne samo da većinu Albanaca proglašava antialbanskim, već i sve Evropljane proglašava ljudima koji su protiv vrijednosti Evrope, a sve Amerikance neupućenim u američku istoriju, pa samim tim i nesposobnim da razumeju njegovu politiku, sada je na kraju čak i Kfor, koji je stvoren da se bori protiv neprijatelja Kosova, proglasio neprijateljem.
Prema novonastaloj i vrlo logičnoj poslovici, neprijatelj mog neprijatelja je i moj neprijatelj (ne treba da bude razumljiva poslovica, poruka je da smo svi neprijatelji dok Albin ne kaže drugačije).
Dobra stvar je što on ne vjeruje u ono što govori i ne kaže ono što misli jer možda neće izgledati zanimljivo. Dakle, stalno traži pažnju, kao i svi sociopatski lideri koji danas nastanjuju svijet od Meksika do Poljske.
Ja sam lično srećan i odahnuo sam nakon nedavnih događaja, jer sam uvijek imao strah da je Albin nacionalista, kako je sam rekao, sa alžirskim crtama, odnosno socijalistički antikolonijalistički nacionalista. Oni su agenti epohalne promjene koje su neretko stvarale istorijske rascjepe, često katastrofalne za njihova društva.
Kao takav, kako se u posljednje vrijeme pojavljuje, populistički narcis sa željom da bude zanimljiv i nimalo dosljedan, to su osobine koje me zabavljaju do kraja, jedva čekam sljedeći logički skok, ali do tada, "dobro jutro".
Piše: novinar Leart Kola
Izvor: TemA/kosovoonline
Poslije svih onih panalbanskih nacionalističkih fanfara u Tetovu, nedjelju dana kasnije, ne trepnuvši i ne razmišljajući da održi minimum dosljednosti sa onim što je rekao nedjelju dana ranije, na vrhuncu debate između Albanije i Grčka o pitanju Himare, u kojoj je premijer Albanije odbacio uslove grčkog premijera - jedva čeka da spremi torbu i krene za Atinu (Samoopredjeljenje je u međuvremenu protestovalo protiv Grka na jugu Albanije čak i više od same partije PDIU).
Bolje je da ne pominjemo činjenicu da se, nakon što je proglasio izdajnikom svakog Albanca koji je sreo Vučića i nakon što se zakleo, a da ga niko nije pitao, da će se sa njim sresti samo u Briselu u formatu formalnih sastanaka, našao na neformalnoj večeri sa njim.
Zaista je veliko, da uprkos tome, to ne pomera ni za jedan poen ni u jednoj anketi, a pomisliti da jadni nacionalistički lideri treba da održavaju neku vrstu dosljednosti između onoga što govore i onoga što rade, dok ponekad rade jednu stvar, iako znaju da je to glupost, ali nemaju prostora da se igraju, jer jedino što treba je da rade šta kažu.
Postigao je nemoguće, u jednom čovjeku je spojio varljivu fleksibilnost tipičnog liberalnog političara sa popularnim obožavanjem tipičnog nacionalističkog političara - sasvim moguće da je čarobnjak.
Ne, moguće je, to je dokaz da političar preživi dvogodišnji mandat iako nema započetog i završenog projekta, dok više para pojede inflacija nego što bi korupcija mogla da pojede, i bori se sa premijerom Albanije, ne komunicira sa zamjenikom premijera Sjeverne Makedonije odriče se crnogorskog i zakletog neprijatelja Preševa, svih onih Albanaca, za koje se borio u ime albanizma...
Albin je veliki, jer ne samo da većinu Albanaca proglašava antialbanskim, već i sve Evropljane proglašava ljudima koji su protiv vrijednosti Evrope, a sve Amerikance neupućenim u američku istoriju, pa samim tim i nesposobnim da razumeju njegovu politiku, sada je na kraju čak i Kfor, koji je stvoren da se bori protiv neprijatelja Kosova, proglasio neprijateljem.
Prema novonastaloj i vrlo logičnoj poslovici, neprijatelj mog neprijatelja je i moj neprijatelj (ne treba da bude razumljiva poslovica, poruka je da smo svi neprijatelji dok Albin ne kaže drugačije).
Dobra stvar je što on ne vjeruje u ono što govori i ne kaže ono što misli jer možda neće izgledati zanimljivo. Dakle, stalno traži pažnju, kao i svi sociopatski lideri koji danas nastanjuju svijet od Meksika do Poljske.
Ja sam lično srećan i odahnuo sam nakon nedavnih događaja, jer sam uvijek imao strah da je Albin nacionalista, kako je sam rekao, sa alžirskim crtama, odnosno socijalistički antikolonijalistički nacionalista. Oni su agenti epohalne promjene koje su neretko stvarale istorijske rascjepe, često katastrofalne za njihova društva.
Kao takav, kako se u posljednje vrijeme pojavljuje, populistički narcis sa željom da bude zanimljiv i nimalo dosljedan, to su osobine koje me zabavljaju do kraja, jedva čekam sljedeći logički skok, ali do tada, "dobro jutro".
Piše: novinar Leart Kola
Izvor: TemA/kosovoonline
