Ustavni sud Kosova je u svojoj presudi slučaja KO / 20 prilagodio neustavni koncept u normu. Evo četiri primjera u nastavku.
Kratka ocjena presude KO 72/20 Ustavnog suda
1. Uredba predsjednika Thaçija o imenovanju mandatara Avdullaha Hotija za sastav nove vlade bila je neustavna, tako da je on izašao van svojih ustavna ovlašćenja.
Ustavni sud Kosova je u svojoj presudi slučaja KO / 20 prilagodio neustavni koncept u normu. Evo četiri primjera u nastavku.
2. Vrijeme: Ustavni sud nalazi da Ustav ne predviđa vremenske rokove u kojima pobjednička stranka mora predsjedniku dati ime mandatara. Međutim, nakon te konstatacije, Sud u presudi određuje sam rok. Kaže da proces ne može proticati neoročen, a zatim navodi rokove za donošenje odluka u drugim procesima – za koliko dana treba glasati za vladu i predsjednika - i na kraju konstatuje da se ovo formalno "savjetovanje" mora završiti što je pre moguće i da u sebi sadrži zahtjev za brzom dinamikom interakcije“.
„U Ustavu ne postoji formulacija u “najkraćem mogućem roku“ iz jednostavnih razloga, jer to nije mjerljiva kategorija. Ono što je nekome najbrže može biti sporo za nekoga drugog.
Ne vjerujem da postavljanje vremenskog ograničenja „što je prije moguće“ kao ustavne obaveze ima primjer u svijetu ili u bilo kojem zakonskom ugovoru.
3. Blokiranje: Ustavni sud nalazi da proces konsultacija ne može blokirati funkcionisanje institucija. Međutim, Ustav ne sadrži član koji to zabranjuje. Kao i kod koncepta 'vremena', ono što nekome izgleda kao blokiranje za nekog drugog nije. Štaviše, blokiranje ili deblokiranje legitimni su politički alati u parlamentarizmu.
4. Priroda konsultacija: Ustavni sud utvrđuje da je priroda konsultacija između predsjednika i stranke pobjednice u prvom slučaju „tehnička i formalna“. U slučaju neuspjeha u prvom pokušaju, predsjednik tada ima diskreciono pravo za konsultacije drugačije „prirode“. Ustav, međutim, ne definiše "prirodu", stoga ne može odrediti dubinu i širinu komunikacije između predsjednika i stranke koja predlaže ime nosioca mandatara.
5. Iscrpljenost: Ustavni sud je utvrdio da PS u prepisci s predsjednikom nije odbio dati ime mandatara, međutim ipak je ocjenio da je predsjednik nakon četiri poslata pisma 's pravom proglasio da je iscrpio sve ustavne mogućnosti za određivanje kandidata za premijera od strane političke stranke koja je pobedila na izborima '. Budući da je PS izričito izjavio da ne odbija da predloži ime mandatara, predsjednik zemlje je koristio dedukciju, pretpostavke ili druga saznajna sredstva da utvrdi „iscrpljivanje ustavnih mogućnosti“. Međutim dedukcija, pretpostavka ili bilo koje drugo saznajno sredstvo nisu ustavna norma. U slučaju prepiske između predsjednika zemlje i predsjednika PS-a, radi se o dvije strane koje treba da sklope ugovor. Šta god dvije strane mislile jedna o drugoj, one imaju obavezu da zaključe ugovor ili izričito odbiju da ga zaključe. Pretpostavka predsjednika o ozbiljnosti druge strane predstavlja kršenje ustavnih ovlašćenja, poput podrške koju Ustavni sud daje ovoj pretpostavci.
6. Imenovanje Hotija za mandatara bio bi legitiman čin, samo tek nakon što bi PS izričito odbio da predloži ime mandatara.
7. Presuda Ustavnog suda po ovim tačkama, bez zasnovanosti na Ustavu Kosova, stvara problem zakonitosti i legitimiteta.
U pravnom smislu, neprekidno pozivanje Ustavnog suda da razriješava dileme tumačenja normi Ustava pretvara presude, i u ovom i u prethodnom slučaju, u nove ustavne norme i važnije od samog Ustava. Uvođenje kategorija poput „što je prije moguće“, dedukcije i pretpostavke predsjednika kao faktičkih ustavnih normi, odvode najviši pravni akt u takve pravne prostore kakvi nisu viđeni ni ovde ni u svijetu.
S druge strane, ovakva tumačenja dovode u pitanje demokratski legitimitet institucija koje će biti uspostavljene kao posljedica ove presude. Vlada izgrađena kao posledica takve presude Ustavnog suda, bez svoje krivice nosiće sjenku sumnje koju je takva presuda bacila na nju. Umjesto objedinjavajuće uloge oko osnovne ideje vladavine zakona, takva presuda služi produbljivanju političkih i društvenih podjela.
Piše: Veton Surroi
Novinar i književnik iz Prištine
Izvor: Koha ditore
1. Uredba predsjednika Thaçija o imenovanju mandatara Avdullaha Hotija za sastav nove vlade bila je neustavna, tako da je on izašao van svojih ustavna ovlašćenja.
Ustavni sud Kosova je u svojoj presudi slučaja KO / 20 prilagodio neustavni koncept u normu. Evo četiri primjera u nastavku.
2. Vrijeme: Ustavni sud nalazi da Ustav ne predviđa vremenske rokove u kojima pobjednička stranka mora predsjedniku dati ime mandatara. Međutim, nakon te konstatacije, Sud u presudi određuje sam rok. Kaže da proces ne može proticati neoročen, a zatim navodi rokove za donošenje odluka u drugim procesima – za koliko dana treba glasati za vladu i predsjednika - i na kraju konstatuje da se ovo formalno "savjetovanje" mora završiti što je pre moguće i da u sebi sadrži zahtjev za brzom dinamikom interakcije“.
„U Ustavu ne postoji formulacija u “najkraćem mogućem roku“ iz jednostavnih razloga, jer to nije mjerljiva kategorija. Ono što je nekome najbrže može biti sporo za nekoga drugog.
Ne vjerujem da postavljanje vremenskog ograničenja „što je prije moguće“ kao ustavne obaveze ima primjer u svijetu ili u bilo kojem zakonskom ugovoru.
3. Blokiranje: Ustavni sud nalazi da proces konsultacija ne može blokirati funkcionisanje institucija. Međutim, Ustav ne sadrži član koji to zabranjuje. Kao i kod koncepta 'vremena', ono što nekome izgleda kao blokiranje za nekog drugog nije. Štaviše, blokiranje ili deblokiranje legitimni su politički alati u parlamentarizmu.
4. Priroda konsultacija: Ustavni sud utvrđuje da je priroda konsultacija između predsjednika i stranke pobjednice u prvom slučaju „tehnička i formalna“. U slučaju neuspjeha u prvom pokušaju, predsjednik tada ima diskreciono pravo za konsultacije drugačije „prirode“. Ustav, međutim, ne definiše "prirodu", stoga ne može odrediti dubinu i širinu komunikacije između predsjednika i stranke koja predlaže ime nosioca mandatara.
5. Iscrpljenost: Ustavni sud je utvrdio da PS u prepisci s predsjednikom nije odbio dati ime mandatara, međutim ipak je ocjenio da je predsjednik nakon četiri poslata pisma 's pravom proglasio da je iscrpio sve ustavne mogućnosti za određivanje kandidata za premijera od strane političke stranke koja je pobedila na izborima '. Budući da je PS izričito izjavio da ne odbija da predloži ime mandatara, predsjednik zemlje je koristio dedukciju, pretpostavke ili druga saznajna sredstva da utvrdi „iscrpljivanje ustavnih mogućnosti“. Međutim dedukcija, pretpostavka ili bilo koje drugo saznajno sredstvo nisu ustavna norma. U slučaju prepiske između predsjednika zemlje i predsjednika PS-a, radi se o dvije strane koje treba da sklope ugovor. Šta god dvije strane mislile jedna o drugoj, one imaju obavezu da zaključe ugovor ili izričito odbiju da ga zaključe. Pretpostavka predsjednika o ozbiljnosti druge strane predstavlja kršenje ustavnih ovlašćenja, poput podrške koju Ustavni sud daje ovoj pretpostavci.
6. Imenovanje Hotija za mandatara bio bi legitiman čin, samo tek nakon što bi PS izričito odbio da predloži ime mandatara.
7. Presuda Ustavnog suda po ovim tačkama, bez zasnovanosti na Ustavu Kosova, stvara problem zakonitosti i legitimiteta.
U pravnom smislu, neprekidno pozivanje Ustavnog suda da razriješava dileme tumačenja normi Ustava pretvara presude, i u ovom i u prethodnom slučaju, u nove ustavne norme i važnije od samog Ustava. Uvođenje kategorija poput „što je prije moguće“, dedukcije i pretpostavke predsjednika kao faktičkih ustavnih normi, odvode najviši pravni akt u takve pravne prostore kakvi nisu viđeni ni ovde ni u svijetu.
S druge strane, ovakva tumačenja dovode u pitanje demokratski legitimitet institucija koje će biti uspostavljene kao posljedica ove presude. Vlada izgrađena kao posledica takve presude Ustavnog suda, bez svoje krivice nosiće sjenku sumnje koju je takva presuda bacila na nju. Umjesto objedinjavajuće uloge oko osnovne ideje vladavine zakona, takva presuda služi produbljivanju političkih i društvenih podjela.
Piše: Veton Surroi
Novinar i književnik iz Prištine
Izvor: Koha ditore
