Upotreba nuklearnog oružja, koje nije korišteno od 1945. godine, je riskantna jer bi mogla naići na vojni odgovor Zapada i zapaliti svjetski rat.
Otkako je ruski predsjednik Vladimir Putin zaprijetio da će upotrijebiti nuklearno oružje u Ukrajini, kao odgovor na prijetnju interesima svoje zemlje, rasprava u Washingtonu i drugim zapadnim prijestolnicama usredotočena je na potencijalnu nuklearnu prijetnju.
Međutim, trebamo se prisjetiti, dok smo zaokupljeni razmišljanjem o mogućnosti da Putin upotrijebi nuklearno oružje protiv Ukrajine, da velika svjetska sila može onesposobiti malu silu bez pribjegavanja upotrebi nuklearnog oružja.
Leon Hadar, geopolitički stručnjak u savjetodavnoj mreži za upravljanje rizicima RANE, u svom članku u američkom časopisu National Interest skreće pažnju na vojne sposobnosti Rusije koje joj omogućuju da nanese ozbiljnu štetu Ukrajini kako bi je natjerala da sjedne za pregovarački sto bez potrebe za korištenjem nuklearnog oružja.
Hadar kaže da Rusija može, koristeći svoju punu konvencionalnu snagu u Ukrajini, gurnuti Sjedinjene Američke Države (SAD) u situaciju u kojoj ne mogu pobijediti, kao što se dogodilo ranije, kada je Washington priskočio u pomoć Mađarskoj nakon sovjetske invazije na nju 1956. godine. Washington je tada shvatio da spašavanje Mađarske zahtijeva izravnu američku vojnu intervenciju.
Kako bi naglasio kolika je razorna snaga konvencionalnog oružja i sposobnost velikih sila da ostvare pobjedu bez potrebe za korištenjem nuklearnog oružja, autor kaže da, suprotno onome što je ukorijenjeno u našem kolektivnom sjećanju, napad koji je ostavio najveća razaranja u ljudskoj povijesti nije bio onaj koji je izveo SAD kada je bacio dvije nuklearne bombe iznad japanskih gradova Hirošime i Nagasakija, već je to bio napad zapaljivim bombama na Tokio koji su izvele američke zračne snage tokom dvije večeri u martu 1945.
Napad je ostavio za sobom gotovo 100.000 poginulih japanskih civila i više od milion osoba bez domova. Poređenja radi, procjenjuje se da je broj žrtava nuklearne bombe bačene na Nagasaki iznosio između 40.000 i 80.000 ljudi.
Tokom Drugog svjetskog rata, brojni napadi na vojne snage i civile koje su izvodile razne zaraćene strane u sukobu bili isto toliko, ako ne i više, destruktivni u odnosu na udar taktičke nuklearne bombe.
U tom kontekstu navodi niz razloga koji bi mogli natjerati ruskog čelnika da se suzdrži od upotrebe nuklearnog oružja protiv Ukrajine, jer Kijev nema nuklearno oružje koje bi moglo ugroziti globalnu supersilu poput Rusije. Također, ni najgori mogući scenarij rata, iz ruske perspektive, ne uključuje mogućnost da će ukrajinske snage moći ući u Moskvu i nametnuti Kremlju političko rješenje za okončanje rata.
Jedino što Ukrajina može postići jeste da ima dovoljno vojnih kapaciteta i političku volju da prisili Putina da se povuče s okupiranih ukrajinskih teritorija.
U članku se zaključuje da je upotreba nuklearnog oružja, koje nije korišteno od 1945. godine, riskantna, jer bi mogla naići na vojni odgovor Zapada i mogla bi zapaliti svjetski rat u kojem bi se moglo koristiti strateško nuklearno oružje, da ne spominjemo okretanje cijele međunarodne zajednice, uključujući Kinu i Indiju, protiv Rusije.
Međutim, trebamo se prisjetiti, dok smo zaokupljeni razmišljanjem o mogućnosti da Putin upotrijebi nuklearno oružje protiv Ukrajine, da velika svjetska sila može onesposobiti malu silu bez pribjegavanja upotrebi nuklearnog oružja.
Leon Hadar, geopolitički stručnjak u savjetodavnoj mreži za upravljanje rizicima RANE, u svom članku u američkom časopisu National Interest skreće pažnju na vojne sposobnosti Rusije koje joj omogućuju da nanese ozbiljnu štetu Ukrajini kako bi je natjerala da sjedne za pregovarački sto bez potrebe za korištenjem nuklearnog oružja.
Hadar kaže da Rusija može, koristeći svoju punu konvencionalnu snagu u Ukrajini, gurnuti Sjedinjene Američke Države (SAD) u situaciju u kojoj ne mogu pobijediti, kao što se dogodilo ranije, kada je Washington priskočio u pomoć Mađarskoj nakon sovjetske invazije na nju 1956. godine. Washington je tada shvatio da spašavanje Mađarske zahtijeva izravnu američku vojnu intervenciju.
Kako bi naglasio kolika je razorna snaga konvencionalnog oružja i sposobnost velikih sila da ostvare pobjedu bez potrebe za korištenjem nuklearnog oružja, autor kaže da, suprotno onome što je ukorijenjeno u našem kolektivnom sjećanju, napad koji je ostavio najveća razaranja u ljudskoj povijesti nije bio onaj koji je izveo SAD kada je bacio dvije nuklearne bombe iznad japanskih gradova Hirošime i Nagasakija, već je to bio napad zapaljivim bombama na Tokio koji su izvele američke zračne snage tokom dvije večeri u martu 1945.
Napad je ostavio za sobom gotovo 100.000 poginulih japanskih civila i više od milion osoba bez domova. Poređenja radi, procjenjuje se da je broj žrtava nuklearne bombe bačene na Nagasaki iznosio između 40.000 i 80.000 ljudi.
Tokom Drugog svjetskog rata, brojni napadi na vojne snage i civile koje su izvodile razne zaraćene strane u sukobu bili isto toliko, ako ne i više, destruktivni u odnosu na udar taktičke nuklearne bombe.
Rizici i razlozi
Na temelju navedenog, autor se pita zašto bi Putin upotrijebio nuklearno oružje prije nego što upotrijebi maksimalnu snagu ruske avijacije i drugog konvencionalnog naoružanja, uključujući rakete, kako bi prisilio ukrajinskog čelnika Volodimira Zelenskog da pristane na mirovni sporazum koji bi osigurao ruske interese?U tom kontekstu navodi niz razloga koji bi mogli natjerati ruskog čelnika da se suzdrži od upotrebe nuklearnog oružja protiv Ukrajine, jer Kijev nema nuklearno oružje koje bi moglo ugroziti globalnu supersilu poput Rusije. Također, ni najgori mogući scenarij rata, iz ruske perspektive, ne uključuje mogućnost da će ukrajinske snage moći ući u Moskvu i nametnuti Kremlju političko rješenje za okončanje rata.
Jedino što Ukrajina može postići jeste da ima dovoljno vojnih kapaciteta i političku volju da prisili Putina da se povuče s okupiranih ukrajinskih teritorija.
U članku se zaključuje da je upotreba nuklearnog oružja, koje nije korišteno od 1945. godine, riskantna, jer bi mogla naići na vojni odgovor Zapada i mogla bi zapaliti svjetski rat u kojem bi se moglo koristiti strateško nuklearno oružje, da ne spominjemo okretanje cijele međunarodne zajednice, uključujući Kinu i Indiju, protiv Rusije.
