Tema najnovijeg Mosta Radija Slobodna Evropa bila je spor između premijera Kosova Albina Kurtija i zvaničnika Evropske unije i Sjedinjenih Američkih država. Sagovornici su bili Enver Hasani, profesor Pravnog fakulteta u Prištini i bivši predsjednik Ustavnog suda Kosova, i Shkelzen Maliqi, politički analitičar iz Prištine.
Bilo je riječi o tome zašto Kurti ne prihvata prijedloge Sjedinjenih Američkih Država i Evropske Unije za izlazak iz krize, da li je Kurti u pravu kada insistira na kažnjavanju Srba koji su u nemirima krajem maja napali vojnike KFOR-a od kojih su mnogi bili povređeni, neki i teže, da li se premijer Kosova kaje što je prihvatio Ohridski sporazum, pa sada kao i predsjednik Srbije odugovlači njegovu realizaciju i da li Kurti ima podršku kosovske javnosti za svoje poteze.
Razgovaralo se i o tome da li je Zapad nepravedan prema Kosovu jer stalno vrši pritisak na Prištinu, dok Vučića ostavlja na miru, zašto Brisel i Vašington toliko insistiraju da Kosovo počne sa formiranjem Zajednice opština sa srpskom većinom, da li je Kurti počeo da popušta nakon što je pristao da djelimično smanji broj kosovskih policajaca koji su u opštinskim zgradama na sjeveru Kosova i oko njih, kao i o tome kako će se završiti spor između njega i zapadnih zvaničnika.
Omer Karabeg: Kako ocjenjujete trenutne odnose vlade u Prištini sa Vašingtonom i Briselom?
Enver Hasani: Mislim da nisu najbolji kad se uporede sa odnosima prijašnjih vlada sa kojima su i Vašington i Brisel imali manje poteškoća u komuniciranju. S ovom vladom to ide sporije, ali u suštini na kraju će se dobiti isti rezultat. Taktika ove vlade je da neko vrijeme koči, onda se okrene svojim biračima i radikalizuje stvari, pa onda popušta.
Omer Karabeg: Zašto premijer Albin Kurti ne prihvata prijedloge Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije za izlazak iz krize. Koja je njegova strategija? Šta je njegov cilj?
Shkelzen Maliqi: Možda je glavni motiv za ovaj sukob bio to da Kurti nije hteo da uđe u dijalog. Znao je da mora da pravi kompromise, ali nije želeo da ih pravi. Ni prethodne vlasti nisu baš rado prihvatile kompromise - ni Ahtisaarijev plan, ni Briselski sporazum, ni Zajednicu opština sa srpskom većinom koja je takođe dio Ahtisaarijevog plana, samo što nije nikad konkretizovana. Kurti je svoj mandat započeo time da dijalog nije važan, da nije prioritet, a onda je ispalo da mora da bude prioritet. I uvijek je oko toga zatezao. To je radio i predsjednik Srbije kome se takođe nije žurilo. Ni on nije hteo da pravi kompromise jer je konačni cilj dijaloga da se prizna Kosovo, a Vučić to nikada nije hteo.
Kurti je došao na vlast zato što je bio protiv sporazuma i protiv formiranja Zajednice. Sa Ohridskim sporazumom on je u načelu to prihvatio, ali nastoji da taj sporazum sprovodi na svoj način. Kad mu dođu zahtjevi od Amerikanaca i od Evropske unije da smiri situaciju, da ne pravi jednostrane poteze, on njima pošalje svoje zahtjeve da bi dobio na vremenu, da se pokaže da je suveren, da nije servilan kao što su bili Hashim Thaçi ili Isa Mustafa. Na kraju on popusti, ali izgubili smo dosta vremena.
Enver Hasani: Glavni razlog zašto je Kurti počeo da pravi probleme poslije Ohridskog sporazuma je što je uvideo da je ne samo pristao na legalizaciju svih prijašnjih sporazuma sa Srbijom, nego su u tom sporazumu dodati i neki novi elementi kao što je karakter srpske autonomije na Kosovu. A to je autonomija u punom smislu. I teritorijalna i personalna. Personalna što se tiče individualnih ustavom garantovanih prava, a teritorijalna što se tiče Srpske pravoslavne crkve i srpskog istorijskog nasleđa na Kosovu. Uvideo je da su ga domaći i strani savjetnici obmanuli jer su mu rekli da, ako ne potpiše Ohridski sporazum, Kosovo može da iščezne kao država, da počinje povlačenje priznanja i izolacija.
Onda su mu ti isti ljudi odjednom počeli da govore da nije pošteno da se samo od kosovske strane traži provedba sporazuma iz Ohrida, prvenstveno formiranje Zajednice opština sa srpskom većinom.
Kurti je uvideo da je svojim pristankom na Ohridski sporazum pitanje priznanja Kosova skinuo sa dnevnog reda dijaloga sa Srbijom. Kad je sve to shvatio, on je počeo da menadžerira sprovođenje Ohridskog sporazum, tako što radikalnim stavovima proizvodi krizu, onda je kontroliše, da bi nakon toga počeo da popušta.
Enver Hasani: Kurti vrlo dobro zna da bi se stranci prema njemu drugačije ponašali kada bi mu podrška pala na dvadesetak posto. On raspiruje populističku vatru da bi sačuvao tu podršku
Omer Karabeg: Da li je premijer Kurti u pravu kada insistira na kažnjavanju Srba koji su u nemirima krajem maja napali pripadnike KFOR-a od kojih su mnogi povređeni, neki i teško? Brisel i Vašington izgleda da previše ne insistiraju na tome.
Shkelzen Maliqi: To što se desilo posljedica je njegovih postupaka jer je on ušao u radikalizaciju i radio je bez koordinacije sa Zapadom. To je jako nerviralo zapadne diplomate. Mi smo videli oštre reakcije, naročito sa američke strane, čak i od šefa State departmenta Antonya Blinkena, što nije uobičajeno. Naravno da Zapad zna da treba goniti one koji su napadali vojnike KFOR-a, ali treba prikupiti dokumentaciju. I KFOR i druge obavještajne agencije imaju podatke o tim ljudima, ne samo kosovska služba. Ne mora to da im kaže Kurti. Sigurno će doći na dnevni red da se ti ljudi gone.
Enver Hasani: Kurti je šef egzekutive i on ne može da pravdu uzima u svoje ruke. Stranci su ohrabrili nadležne organe da gone ljude koji su prekršili zakon, ali to ne treba da bude dio dnevne politike izvršne vlasti.
Omer Karabeg: Ima li premijer Kurti u kosovskoj javnosti podršku za svoje poteze?
Enver Hasani: Da nije te podrške, on bi davno otišao kući. Kurti vrlo dobro zna da bi se stranci prema njemu drugačije ponašali kada bi mu podrška pala na dvadesetak posto. On raspiruje populističku vatru da bi sačuvao tu podršku.
Shkelzen Maliqi: Ja mislim da nema. On ima grupu čvrstih glasača koji su od početka u njegovom pokretu. Tokom vremena je proširio svoj uticaj. Ali glavni razlog zašto je on tako ubedljivo pobjedio na parlamentarnim izborima 2021. je što je pocepao Demokratski savez Kosova. On je dobio 100.000 glasova koje mu je donela predsjednica Vjosa Osmani. Sada se situacija mijenja.
Kurti ima ozbiljnu opoziciju i u svom pokretu i kod saveznika. Među pristalicama Demokratskog saveza Kosova ima razočarenja. Jer toj partiji je uvijek bilo važno da Kosovo ima dobre odnose sa Amerikom i sa Zapadom. To kod Kurtija stvara nervozu i on pokušava populističkim metodama da poveća svoj rejting igrajući i na kartu žrtve Zapada.
Omer Karabeg: Da li je Zapad nepravedan prema Kosovu? U ovom momentu Brisel i Vašington isključivo vrše pritisak na Kurtija, dok Vučića ostavljaju na miru.
Enver Hasani: Poslije ruske agresije na Ukrajinu Zapad je radikalno počeo da mijenja stav prema Srbiji videći u Srbiji i Vučiću glavnog partnera u nastojanju da blokira ne samo ruski, nego i kineski uticaj u ovom dijelu Evrope. U tom kontekstu Srbija je jako dobila na značaju, pa je Vučić u ljeto 2022. dao do znanja da on uopšte nije spreman da razgovara o priznanju Kosova, ali da je spreman da popušta na pitanjima koja se tiču života Srba i Albanaca na Kosovu, što je bilo prihvatljivo za međunarodnu zajednicu, ali ne i za Kosovo.
Kosovo je ipak prihvatilo Ohridski sporazum, ali Zapad nije imao takta jer je krenuo sa jednostranim pritiskom na Kosovo. To se prije svega odnosi na Miroslava Lajčaka. On je sve do Ohrida manje-više umeo da sakrije sofisticiranu pristrasnost prema Srbiji koju je imao od početka. Ali poslije Ohrida mislio je da je stvar završena, da je kosovska strana doterana do zida i da Kurti nema kud, pa se tako i ponašao.
Shkelzen Maliqi: To što radi Kurti zapravo pomaže da se Vučić izvlači. Mislim da Amerika sada pomalo koriguje politiku, da će biti nekakve kazne i za Srbiju zbog podsticanja stalnih tenzija na Kosovu i prijetnje da može doći do konflikta
Shkelzen Maliqi: Nakon ukrajinskog rata odnosi su se promjenili. Vučić je, otkako je došao na vlast, sedeo je na dvije stolice. To su svi znali. Ali on je obećao Zapadu da će završiti posao sa Kosovom i da će se približiti Evropskoj uniji. Neko vrijeme su i napredovali na putu ka Evropskoj uniji. Sada su stali. Vučić je od početka znao da na kraju treba da prizna Kosovo i nakon izbijanja ukrajinske krize Amerikanci i Evropska unija pokušali su da ga nateraju da izvrši obećanje. Međutim, on vešto taktizira, poziva se na prorusko raspoloženje u Srbiji koje je sam stvorio preko svojih medija. Za Zapad je problem što Vučić nema ozbiljnu alternativu tako da nema na koga da osloni osim na Vučića.
Ako Evropska unija i SAD žele da Srbiju udalje od Moskve, moraju da prema Beogradu vode blažu politiku, ali to ne znači da ne šalju ozbiljne opomene i samom Vučiću, kao što je bio onaj tekst u New York Timesu, gdje se govori o njegovim dubokim vezama sa organizovanim kriminalom.
S druge strane, američki ambasador u Beogradu Christopher Hill vrlo često koketira i daje podršku Srbiji. To je način na koji se vodi zapadna politika. U tom kontekstu oni se ljute na vlast na Kosovu. Oni im kažu - nemojte da nas ometate u ovom poslu. Jer to što radi Kurti zapravo pomaže da se Vučić izvlači. Mislim da Amerika sada pomalo koriguje politiku, da će biti nekakve kazne i za Srbiju zbog podsticanja stalnih tenzija na Kosovu i pretnje da može doći do konflikta.
Omer Karabeg: Kurti je pristao da za 25 posto smanji broj policajaca koji su u zgradama opštinskih skupština na sjeveru Kosova i oko njih. To je posljedica dogovora o deeskalaciji situacije na sjeveru Kosova koji su prije toga postigli Miroslav Lajčak, specijalni izaslanik Evropske unije za dijalog Beograda i Prištine, i Besnik Bislimi, zamjenik premijera Kosova. Da li će Kurti nakon ovih prvih poteza nastaviti sa popuštanjem?
Enver Hasani: Hoće. Ja mislim da on traži način kako da spasi obraz pošto je svijestan da Ohridski sporazum mora da se poštuje i da se implementira. Ali njemu je važno i da sačuva podršku svojih birača. I zato on tu i tamo proizvodi krizu, pa popušta, pa opet ide na radikalne zahtjeve da bi ponovo popustio. Njemu je važno da se održi na vlasti. Ništa drugo.
Omer Karabeg: Zar nisu zvaničnici Zapada pogrešili kada su priznali legalnost izbora na sjeveru Kosova i pored toga što su ih Srbi masovno bojkotovali, pa je 4 posto birača Albanaca izabralo nove gradonačelnike. Zar to nije jedan od uzroka ove krize?
Shkelzen Maliqi: Jeste, ali to je nešto s čime je Kurti možda računao. Oni su rekli - održite izbore jer su postojale indicije da bi Srbi možda u malo većem broju izašli na izbore, pa bi oni bili malo legitimniji. Ali Aleksandar Jablanović, predsjednik Partije kosovskih Srba, tri dana prije održavanja izbora povukao je kandidaturu za gradonačelnika Leposavića, pa je ostao prazan prostor. Kad su izbori bili završeni, zapadni predstavnici su rekli - dobro, održali ste izbore, ali nemojte da ulazite u zgrade opština i tamo instalirate gradonačelnike Albance.
Kurti je na to odgovorio u stilu - dali smo mogućnost Srbima, ali oni nisu glasali, mi smo suvereni, ovo je naš sistem, ovo su naši zakoni koje moramo da poštujemo.
Međutim, u situaciji krize, kad ne postoji sigurnosni sistem na sjeveru Kosova, rješenja ne mogu biti policijska i prisilna uz pozivanje na ustav. Kurti kaže da su gradonačelnici legalno izabrani, oni jesu legalni, ali šta da rade kada uđu u opštinske zgrade ako ih ne priznaje zajednica gdje treba da rade. Recimo, u Leposaviću ima svega nekoliko porodica Albanaca. Kurti u početku nije hteo o tome ni da razgovara, sada prihvata, ali opet traži ustavna opravdanja.
Očigledno je da to treba da se riješava na politički način. Inače, alternative su ono što se govorilo na početku kada je izbila kriza. Jedan scenario je bio da se na sjeveru Kosova napravi nekakav mini protektorat, da KFOR preuzme cijelu vlast, što je vrlo opasno i košta. Neće Zapad da ovdje pravi mini protektorat u trenutku kada je previše zauzet Ukrajinom. Drugi prijedlog je bio da se napravi neka vrsta Dejtona ili Rambujea, da pregovarače 10 dana zatvore u neki zamak i na kraju im napišu rješenja. Ali ni za to nije bilo raspoloženja.
Sad se ide na blažu varijantu, ali su odlučni da do kraja godine završe posao, a to znači da se implementira ono što je načelno prihvaćeno u Ohridu iako Vučić nije potpisao sporazum, nego je rekao da ga u principu prihvata. Jako je važan plan za implementaciju sporazuma.
Uslov svih uslova je da se nađe formula za Zajednicu opština sa srpskom većinom koja treba da bude bez izvršnih funkcija. To je kosovska strana mnogo ranije sama mogla da napravi. Postoje načelne primjedbe Ustavnog suda Kosova koje ukazuju da Zajednica ni u kom slučaju ne može da bude treći stepen vlasti koji Ustavom Kosova nije predviđen i o tome se mora voditi računa. Izgleda da već postoji nekoliko prijedloga o tome kako bi trebalo da izgleda Zajednica.
Postoji i prijedlog premijera Albanije Edija Rama. Nije ga on sam uradio nego je angažovao tim stručnjaka. To je pokušaj Zapada da preko Rame obezbjedi papir koji neće da pošalje Kurti.
Enver Hasani: Mislim da zapadni zvaničnici nisu pogrešili što su priznali legalnost lokalnih izbora na sjeveru Kosova. Održavanje tih izbora bilo je od obostrane koristi i za Albance i za Srbe. Za vlast na Kosovu to je bila lekcija da nisu u pitanju tamo neki Srbi koji neće prištinsku vlast, nego da je riječ o srpskoj zajednici koja živi na Kosovu. Što se tiče Srba, za njih je to bila lekcija da ne mogu bojkotom da rješavaju stvari.
Siguran sam da se to ubuduće nikad više neće ponoviti i da će uvijek izaći na glasanje jer su uvideli da i bez njih vlast u Prištini može da tera po svome. Ne možete da vladate na osnovu mizerne legitimnosti koju obezbjeđuju izbori u kojima je učestvovalo tri do četiri posto birača jer to nije dozvoljeno u zapadnoj kulturi. Ali Zapad nikad ne bi rekao - nemojte da održavate izbore. To je abeceda zapadne političke kulture da se vlast dobija i gubi putem opšteg, slobodnog i tajnog glasanja.
Omer Karabeg: I na kraju, kako će se završiti spor između premijera Kosova Albina Kurtija i zvaničnika Evropske unije i SAD?
Shkelzen Maliqi: Ne mogu sa sigurnošću da odgovorim na to pitanje, ali velika je mobilizacija u opoziciji, javnosti i nekim medijima da se koriguje sadašnja politika vlade. Ima naznaka da će opozicija u skupštini Kosova moći da skupi nekakvu većinu i pokuša da sruši vlast. Da li će uspjeti, ne znam, ali radi se na tome. Kurti je sada prihvatio da smanji broj policajaca, ali je to oročio, kaže da mu trebaju dvije nedjelje ili ne znam koliko da vidi da li postoje pravne osnove.
On popušta, ali pokušava da dobije na vremenu. Mislim da to mu neće biti dozvoljeno. On bi morao da bude kooperativan u suštinskom smislu i da dopusti da američki i evropski posrednici, koji rade na dijalogu, dovrše politički okvir i preduzmu korake da se implementira cjelina sporazuma kako bi se normalizovali odnosi koliko je to moguće u datom kontekstu. To podrazumeva da Srbija de facto prizna Kosovo, iako odbija da to formalno učini. To je formula. Od Kurtija se očekuje da bude kooperativan, a da li će uspeti da sačuva svoj rejting - to ćemo vidjeti.
Enver Hasani: Sudeći po izuzetnoj vještini kojom Kurti upravlja krizama koje sam stvara, mislim da će popuštanja po gotovo svim pitanjima biti još izrazitija, ali Kurti će dobiti i neke koncesije kao što je učlanjenje Kosova u Savjet Evrope i u regionalne organizacije. Očekujem da će i Vučić u javnim istupanjima biti obazriviji po pitanju Ohridskog sporazuma. Mislim da Kurti shvata koliko je jak pritisak opozicije i javnog mnjenja i on to uzima u obzir. I zbog toga on svoja popuštanja vrlo pomno planira i ja bih rekao vrlo uspješno.
Razgovaralo se i o tome da li je Zapad nepravedan prema Kosovu jer stalno vrši pritisak na Prištinu, dok Vučića ostavlja na miru, zašto Brisel i Vašington toliko insistiraju da Kosovo počne sa formiranjem Zajednice opština sa srpskom većinom, da li je Kurti počeo da popušta nakon što je pristao da djelimično smanji broj kosovskih policajaca koji su u opštinskim zgradama na sjeveru Kosova i oko njih, kao i o tome kako će se završiti spor između njega i zapadnih zvaničnika.
Omer Karabeg: Kako ocjenjujete trenutne odnose vlade u Prištini sa Vašingtonom i Briselom?
Enver Hasani: Mislim da nisu najbolji kad se uporede sa odnosima prijašnjih vlada sa kojima su i Vašington i Brisel imali manje poteškoća u komuniciranju. S ovom vladom to ide sporije, ali u suštini na kraju će se dobiti isti rezultat. Taktika ove vlade je da neko vrijeme koči, onda se okrene svojim biračima i radikalizuje stvari, pa onda popušta.
Omer Karabeg: Zašto premijer Albin Kurti ne prihvata prijedloge Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije za izlazak iz krize. Koja je njegova strategija? Šta je njegov cilj?
Shkelzen Maliqi: Možda je glavni motiv za ovaj sukob bio to da Kurti nije hteo da uđe u dijalog. Znao je da mora da pravi kompromise, ali nije želeo da ih pravi. Ni prethodne vlasti nisu baš rado prihvatile kompromise - ni Ahtisaarijev plan, ni Briselski sporazum, ni Zajednicu opština sa srpskom većinom koja je takođe dio Ahtisaarijevog plana, samo što nije nikad konkretizovana. Kurti je svoj mandat započeo time da dijalog nije važan, da nije prioritet, a onda je ispalo da mora da bude prioritet. I uvijek je oko toga zatezao. To je radio i predsjednik Srbije kome se takođe nije žurilo. Ni on nije hteo da pravi kompromise jer je konačni cilj dijaloga da se prizna Kosovo, a Vučić to nikada nije hteo.
Kurti je došao na vlast zato što je bio protiv sporazuma i protiv formiranja Zajednice. Sa Ohridskim sporazumom on je u načelu to prihvatio, ali nastoji da taj sporazum sprovodi na svoj način. Kad mu dođu zahtjevi od Amerikanaca i od Evropske unije da smiri situaciju, da ne pravi jednostrane poteze, on njima pošalje svoje zahtjeve da bi dobio na vremenu, da se pokaže da je suveren, da nije servilan kao što su bili Hashim Thaçi ili Isa Mustafa. Na kraju on popusti, ali izgubili smo dosta vremena.
Autonomija
Enver Hasani: Glavni razlog zašto je Kurti počeo da pravi probleme poslije Ohridskog sporazuma je što je uvideo da je ne samo pristao na legalizaciju svih prijašnjih sporazuma sa Srbijom, nego su u tom sporazumu dodati i neki novi elementi kao što je karakter srpske autonomije na Kosovu. A to je autonomija u punom smislu. I teritorijalna i personalna. Personalna što se tiče individualnih ustavom garantovanih prava, a teritorijalna što se tiče Srpske pravoslavne crkve i srpskog istorijskog nasleđa na Kosovu. Uvideo je da su ga domaći i strani savjetnici obmanuli jer su mu rekli da, ako ne potpiše Ohridski sporazum, Kosovo može da iščezne kao država, da počinje povlačenje priznanja i izolacija.
Onda su mu ti isti ljudi odjednom počeli da govore da nije pošteno da se samo od kosovske strane traži provedba sporazuma iz Ohrida, prvenstveno formiranje Zajednice opština sa srpskom većinom.
Kurti je uvideo da je svojim pristankom na Ohridski sporazum pitanje priznanja Kosova skinuo sa dnevnog reda dijaloga sa Srbijom. Kad je sve to shvatio, on je počeo da menadžerira sprovođenje Ohridskog sporazum, tako što radikalnim stavovima proizvodi krizu, onda je kontroliše, da bi nakon toga počeo da popušta.
Enver Hasani: Kurti vrlo dobro zna da bi se stranci prema njemu drugačije ponašali kada bi mu podrška pala na dvadesetak posto. On raspiruje populističku vatru da bi sačuvao tu podršku
Omer Karabeg: Da li je premijer Kurti u pravu kada insistira na kažnjavanju Srba koji su u nemirima krajem maja napali pripadnike KFOR-a od kojih su mnogi povređeni, neki i teško? Brisel i Vašington izgleda da previše ne insistiraju na tome.
Shkelzen Maliqi: To što se desilo posljedica je njegovih postupaka jer je on ušao u radikalizaciju i radio je bez koordinacije sa Zapadom. To je jako nerviralo zapadne diplomate. Mi smo videli oštre reakcije, naročito sa američke strane, čak i od šefa State departmenta Antonya Blinkena, što nije uobičajeno. Naravno da Zapad zna da treba goniti one koji su napadali vojnike KFOR-a, ali treba prikupiti dokumentaciju. I KFOR i druge obavještajne agencije imaju podatke o tim ljudima, ne samo kosovska služba. Ne mora to da im kaže Kurti. Sigurno će doći na dnevni red da se ti ljudi gone.
Enver Hasani: Kurti je šef egzekutive i on ne može da pravdu uzima u svoje ruke. Stranci su ohrabrili nadležne organe da gone ljude koji su prekršili zakon, ali to ne treba da bude dio dnevne politike izvršne vlasti.
Omer Karabeg: Ima li premijer Kurti u kosovskoj javnosti podršku za svoje poteze?
Enver Hasani: Da nije te podrške, on bi davno otišao kući. Kurti vrlo dobro zna da bi se stranci prema njemu drugačije ponašali kada bi mu podrška pala na dvadesetak posto. On raspiruje populističku vatru da bi sačuvao tu podršku.
Shkelzen Maliqi: Ja mislim da nema. On ima grupu čvrstih glasača koji su od početka u njegovom pokretu. Tokom vremena je proširio svoj uticaj. Ali glavni razlog zašto je on tako ubedljivo pobjedio na parlamentarnim izborima 2021. je što je pocepao Demokratski savez Kosova. On je dobio 100.000 glasova koje mu je donela predsjednica Vjosa Osmani. Sada se situacija mijenja.
Kurti ima ozbiljnu opoziciju i u svom pokretu i kod saveznika. Među pristalicama Demokratskog saveza Kosova ima razočarenja. Jer toj partiji je uvijek bilo važno da Kosovo ima dobre odnose sa Amerikom i sa Zapadom. To kod Kurtija stvara nervozu i on pokušava populističkim metodama da poveća svoj rejting igrajući i na kartu žrtve Zapada.
Pristrasnost
Omer Karabeg: Da li je Zapad nepravedan prema Kosovu? U ovom momentu Brisel i Vašington isključivo vrše pritisak na Kurtija, dok Vučića ostavljaju na miru.
Enver Hasani: Poslije ruske agresije na Ukrajinu Zapad je radikalno počeo da mijenja stav prema Srbiji videći u Srbiji i Vučiću glavnog partnera u nastojanju da blokira ne samo ruski, nego i kineski uticaj u ovom dijelu Evrope. U tom kontekstu Srbija je jako dobila na značaju, pa je Vučić u ljeto 2022. dao do znanja da on uopšte nije spreman da razgovara o priznanju Kosova, ali da je spreman da popušta na pitanjima koja se tiču života Srba i Albanaca na Kosovu, što je bilo prihvatljivo za međunarodnu zajednicu, ali ne i za Kosovo.
Kosovo je ipak prihvatilo Ohridski sporazum, ali Zapad nije imao takta jer je krenuo sa jednostranim pritiskom na Kosovo. To se prije svega odnosi na Miroslava Lajčaka. On je sve do Ohrida manje-više umeo da sakrije sofisticiranu pristrasnost prema Srbiji koju je imao od početka. Ali poslije Ohrida mislio je da je stvar završena, da je kosovska strana doterana do zida i da Kurti nema kud, pa se tako i ponašao.
Shkelzen Maliqi: To što radi Kurti zapravo pomaže da se Vučić izvlači. Mislim da Amerika sada pomalo koriguje politiku, da će biti nekakve kazne i za Srbiju zbog podsticanja stalnih tenzija na Kosovu i prijetnje da može doći do konflikta
Shkelzen Maliqi: Nakon ukrajinskog rata odnosi su se promjenili. Vučić je, otkako je došao na vlast, sedeo je na dvije stolice. To su svi znali. Ali on je obećao Zapadu da će završiti posao sa Kosovom i da će se približiti Evropskoj uniji. Neko vrijeme su i napredovali na putu ka Evropskoj uniji. Sada su stali. Vučić je od početka znao da na kraju treba da prizna Kosovo i nakon izbijanja ukrajinske krize Amerikanci i Evropska unija pokušali su da ga nateraju da izvrši obećanje. Međutim, on vešto taktizira, poziva se na prorusko raspoloženje u Srbiji koje je sam stvorio preko svojih medija. Za Zapad je problem što Vučić nema ozbiljnu alternativu tako da nema na koga da osloni osim na Vučića.
Ako Evropska unija i SAD žele da Srbiju udalje od Moskve, moraju da prema Beogradu vode blažu politiku, ali to ne znači da ne šalju ozbiljne opomene i samom Vučiću, kao što je bio onaj tekst u New York Timesu, gdje se govori o njegovim dubokim vezama sa organizovanim kriminalom.
S druge strane, američki ambasador u Beogradu Christopher Hill vrlo često koketira i daje podršku Srbiji. To je način na koji se vodi zapadna politika. U tom kontekstu oni se ljute na vlast na Kosovu. Oni im kažu - nemojte da nas ometate u ovom poslu. Jer to što radi Kurti zapravo pomaže da se Vučić izvlači. Mislim da Amerika sada pomalo koriguje politiku, da će biti nekakve kazne i za Srbiju zbog podsticanja stalnih tenzija na Kosovu i pretnje da može doći do konflikta.
Omer Karabeg: Kurti je pristao da za 25 posto smanji broj policajaca koji su u zgradama opštinskih skupština na sjeveru Kosova i oko njih. To je posljedica dogovora o deeskalaciji situacije na sjeveru Kosova koji su prije toga postigli Miroslav Lajčak, specijalni izaslanik Evropske unije za dijalog Beograda i Prištine, i Besnik Bislimi, zamjenik premijera Kosova. Da li će Kurti nakon ovih prvih poteza nastaviti sa popuštanjem?
Enver Hasani: Hoće. Ja mislim da on traži način kako da spasi obraz pošto je svijestan da Ohridski sporazum mora da se poštuje i da se implementira. Ali njemu je važno i da sačuva podršku svojih birača. I zato on tu i tamo proizvodi krizu, pa popušta, pa opet ide na radikalne zahtjeve da bi ponovo popustio. Njemu je važno da se održi na vlasti. Ništa drugo.
Obostrana korist
Omer Karabeg: Zar nisu zvaničnici Zapada pogrešili kada su priznali legalnost izbora na sjeveru Kosova i pored toga što su ih Srbi masovno bojkotovali, pa je 4 posto birača Albanaca izabralo nove gradonačelnike. Zar to nije jedan od uzroka ove krize?
Shkelzen Maliqi: Jeste, ali to je nešto s čime je Kurti možda računao. Oni su rekli - održite izbore jer su postojale indicije da bi Srbi možda u malo većem broju izašli na izbore, pa bi oni bili malo legitimniji. Ali Aleksandar Jablanović, predsjednik Partije kosovskih Srba, tri dana prije održavanja izbora povukao je kandidaturu za gradonačelnika Leposavića, pa je ostao prazan prostor. Kad su izbori bili završeni, zapadni predstavnici su rekli - dobro, održali ste izbore, ali nemojte da ulazite u zgrade opština i tamo instalirate gradonačelnike Albance.
Kurti je na to odgovorio u stilu - dali smo mogućnost Srbima, ali oni nisu glasali, mi smo suvereni, ovo je naš sistem, ovo su naši zakoni koje moramo da poštujemo.
Međutim, u situaciji krize, kad ne postoji sigurnosni sistem na sjeveru Kosova, rješenja ne mogu biti policijska i prisilna uz pozivanje na ustav. Kurti kaže da su gradonačelnici legalno izabrani, oni jesu legalni, ali šta da rade kada uđu u opštinske zgrade ako ih ne priznaje zajednica gdje treba da rade. Recimo, u Leposaviću ima svega nekoliko porodica Albanaca. Kurti u početku nije hteo o tome ni da razgovara, sada prihvata, ali opet traži ustavna opravdanja.
Očigledno je da to treba da se riješava na politički način. Inače, alternative su ono što se govorilo na početku kada je izbila kriza. Jedan scenario je bio da se na sjeveru Kosova napravi nekakav mini protektorat, da KFOR preuzme cijelu vlast, što je vrlo opasno i košta. Neće Zapad da ovdje pravi mini protektorat u trenutku kada je previše zauzet Ukrajinom. Drugi prijedlog je bio da se napravi neka vrsta Dejtona ili Rambujea, da pregovarače 10 dana zatvore u neki zamak i na kraju im napišu rješenja. Ali ni za to nije bilo raspoloženja.
Sad se ide na blažu varijantu, ali su odlučni da do kraja godine završe posao, a to znači da se implementira ono što je načelno prihvaćeno u Ohridu iako Vučić nije potpisao sporazum, nego je rekao da ga u principu prihvata. Jako je važan plan za implementaciju sporazuma.
Uslov svih uslova je da se nađe formula za Zajednicu opština sa srpskom većinom koja treba da bude bez izvršnih funkcija. To je kosovska strana mnogo ranije sama mogla da napravi. Postoje načelne primjedbe Ustavnog suda Kosova koje ukazuju da Zajednica ni u kom slučaju ne može da bude treći stepen vlasti koji Ustavom Kosova nije predviđen i o tome se mora voditi računa. Izgleda da već postoji nekoliko prijedloga o tome kako bi trebalo da izgleda Zajednica.
Postoji i prijedlog premijera Albanije Edija Rama. Nije ga on sam uradio nego je angažovao tim stručnjaka. To je pokušaj Zapada da preko Rame obezbjedi papir koji neće da pošalje Kurti.
Enver Hasani: Mislim da zapadni zvaničnici nisu pogrešili što su priznali legalnost lokalnih izbora na sjeveru Kosova. Održavanje tih izbora bilo je od obostrane koristi i za Albance i za Srbe. Za vlast na Kosovu to je bila lekcija da nisu u pitanju tamo neki Srbi koji neće prištinsku vlast, nego da je riječ o srpskoj zajednici koja živi na Kosovu. Što se tiče Srba, za njih je to bila lekcija da ne mogu bojkotom da rješavaju stvari.
Siguran sam da se to ubuduće nikad više neće ponoviti i da će uvijek izaći na glasanje jer su uvideli da i bez njih vlast u Prištini može da tera po svome. Ne možete da vladate na osnovu mizerne legitimnosti koju obezbjeđuju izbori u kojima je učestvovalo tri do četiri posto birača jer to nije dozvoljeno u zapadnoj kulturi. Ali Zapad nikad ne bi rekao - nemojte da održavate izbore. To je abeceda zapadne političke kulture da se vlast dobija i gubi putem opšteg, slobodnog i tajnog glasanja.
Popuštanje i koncesije
Omer Karabeg: I na kraju, kako će se završiti spor između premijera Kosova Albina Kurtija i zvaničnika Evropske unije i SAD?
Shkelzen Maliqi: Ne mogu sa sigurnošću da odgovorim na to pitanje, ali velika je mobilizacija u opoziciji, javnosti i nekim medijima da se koriguje sadašnja politika vlade. Ima naznaka da će opozicija u skupštini Kosova moći da skupi nekakvu većinu i pokuša da sruši vlast. Da li će uspjeti, ne znam, ali radi se na tome. Kurti je sada prihvatio da smanji broj policajaca, ali je to oročio, kaže da mu trebaju dvije nedjelje ili ne znam koliko da vidi da li postoje pravne osnove.
On popušta, ali pokušava da dobije na vremenu. Mislim da to mu neće biti dozvoljeno. On bi morao da bude kooperativan u suštinskom smislu i da dopusti da američki i evropski posrednici, koji rade na dijalogu, dovrše politički okvir i preduzmu korake da se implementira cjelina sporazuma kako bi se normalizovali odnosi koliko je to moguće u datom kontekstu. To podrazumeva da Srbija de facto prizna Kosovo, iako odbija da to formalno učini. To je formula. Od Kurtija se očekuje da bude kooperativan, a da li će uspeti da sačuva svoj rejting - to ćemo vidjeti.
Enver Hasani: Sudeći po izuzetnoj vještini kojom Kurti upravlja krizama koje sam stvara, mislim da će popuštanja po gotovo svim pitanjima biti još izrazitija, ali Kurti će dobiti i neke koncesije kao što je učlanjenje Kosova u Savjet Evrope i u regionalne organizacije. Očekujem da će i Vučić u javnim istupanjima biti obazriviji po pitanju Ohridskog sporazuma. Mislim da Kurti shvata koliko je jak pritisak opozicije i javnog mnjenja i on to uzima u obzir. I zbog toga on svoja popuštanja vrlo pomno planira i ja bih rekao vrlo uspješno.
