Ustavom Kosova su pripadnicima nevećinskih zajednica zagarantovana brojna prava, ali izazov i dalje ostaje njegova primjena u praksi.
Stručnjaci navode da je najviši pravni akt u prošlosti često bio različito interpretiran, a njegove odluke nisu sprovedene, kao što je slučaj sa imovinom manastira Visoki Dečani.
"Postoji sijaset stvari koje su dio Ustava Kosova, prije svega pričamo o članu 5. gdje su srpski i albanski jezik izjednačeni, govorimo i o deset zagarantovanih mjesta, pričamo o SPC, Univerzitetu na sjeveru Kosova, deset srpskih opština. Ljudi iz institucija u Prištini, Vlada Kosova četo se hvale time da imaju najdemokratičniji ustav koji daje najviša prava manjinama, odnosno nevećinskim zajednicama. Tačno je, ali u inplementaciji je sasvim suprotno", smatra Dušan Radaković, pravnik.
Ustavom Kosova predviđeno je da se bez podrške poslanika manjinskih zajednica ne može izvršiti promjena Ustava, kazao je profesor Ustavnog prava Mazllum Baraliu.
"Dakle pravo veta. Ne samo Ustav, već svi vitalni zakoni, koji su nabrojani, koji su od vitalnog značaja na razvoj lokalnih samouprava, ne mogu se mijenjati bez tzv. Banditerove većine, a to su predstavnici u skupštini koji imaju zagarantovana mjesta deset iz srpske zajednice deset iz drugih zajednica", kazao je profesor Baraliu.
Problem predstavlja primjena Ustava u u praksi.
"Kažem svako na svoj način svojata taj Ustav, svako na svoj način ga interpretira imamo situaciju oko imovine SPC, manastira Visoki Dečani gdje je Ustav rekao jedno, a dok vlast u Prištini to ne priznaje i ne prihvata, a imamo s druge strane mišljenje oko ZSO gdje je dat prijedlog, a ne u potpunosti da se krši Ustav da se dalje nastavi pregovaranje, imamo situaciju neprihvatanja i gdje Ustav kaže drugačije. Tako da, imamo različite negativne primjere koji Ustav Kosova dovodi, naravno da institucije moraju da poštuju Ustav, ali plašim se da se sve manje poštuje Ustav Kosova", dodaje Radaković.
"Nisu ni manjinske zajednice, ni većinske za pohvalu u ovom pravcu, zato što svako na svoj način vrlo često ne poštuju dovoljno ni odredbe, ni odredbe zakona", mišljenja je Baraliu.
Ustav Kosova priznaje albansku, srpsku, bošnjačku, tursku, romsku, egipćansku, aškalijsku i goransku zajednicu, a na Kosovu žive i pripadnici crnogorske i hrvatske zajednice. Veliki dio Ustava Kosova proizilazi iz plana Martyja Ahtisaarija, čime se daje posebna prava manjinskim grupama i bezbjednije okruženje za sve građane Kosova.
"Postoji sijaset stvari koje su dio Ustava Kosova, prije svega pričamo o članu 5. gdje su srpski i albanski jezik izjednačeni, govorimo i o deset zagarantovanih mjesta, pričamo o SPC, Univerzitetu na sjeveru Kosova, deset srpskih opština. Ljudi iz institucija u Prištini, Vlada Kosova četo se hvale time da imaju najdemokratičniji ustav koji daje najviša prava manjinama, odnosno nevećinskim zajednicama. Tačno je, ali u inplementaciji je sasvim suprotno", smatra Dušan Radaković, pravnik.
Ustavom Kosova predviđeno je da se bez podrške poslanika manjinskih zajednica ne može izvršiti promjena Ustava, kazao je profesor Ustavnog prava Mazllum Baraliu.
"Dakle pravo veta. Ne samo Ustav, već svi vitalni zakoni, koji su nabrojani, koji su od vitalnog značaja na razvoj lokalnih samouprava, ne mogu se mijenjati bez tzv. Banditerove većine, a to su predstavnici u skupštini koji imaju zagarantovana mjesta deset iz srpske zajednice deset iz drugih zajednica", kazao je profesor Baraliu.
Problem predstavlja primjena Ustava u u praksi.
"Kažem svako na svoj način svojata taj Ustav, svako na svoj način ga interpretira imamo situaciju oko imovine SPC, manastira Visoki Dečani gdje je Ustav rekao jedno, a dok vlast u Prištini to ne priznaje i ne prihvata, a imamo s druge strane mišljenje oko ZSO gdje je dat prijedlog, a ne u potpunosti da se krši Ustav da se dalje nastavi pregovaranje, imamo situaciju neprihvatanja i gdje Ustav kaže drugačije. Tako da, imamo različite negativne primjere koji Ustav Kosova dovodi, naravno da institucije moraju da poštuju Ustav, ali plašim se da se sve manje poštuje Ustav Kosova", dodaje Radaković.
"Nisu ni manjinske zajednice, ni većinske za pohvalu u ovom pravcu, zato što svako na svoj način vrlo često ne poštuju dovoljno ni odredbe, ni odredbe zakona", mišljenja je Baraliu.
Ustav Kosova priznaje albansku, srpsku, bošnjačku, tursku, romsku, egipćansku, aškalijsku i goransku zajednicu, a na Kosovu žive i pripadnici crnogorske i hrvatske zajednice. Veliki dio Ustava Kosova proizilazi iz plana Martyja Ahtisaarija, čime se daje posebna prava manjinskim grupama i bezbjednije okruženje za sve građane Kosova.
