Film "Agina kuća" rediteljke Lendite Zeqiraj govori o dječaku koji odlazi od svog doma jer je uvjeren da njegov otac leži u nekom od srpskih zatvora. Na svom putu nailazi na usamljenu kuću na brdu u kojoj žive različite žene koje su žrtve nasilja. Glumica Rebeka Qena, koja tumači jednu od glavnih uloga, govorila je za B92.net o problemima umjetnika na Kosovu, da li vjeruje u pomirenje između dva naroda, ali i šta u tom dijalogu nedostaje čitavom regionu.
Qena tumači jednu od žena koje su se izolovale od društva u kojem ih roditelji prodaju za konja, partneri psihički i fizički zlostavljaju ili teraju na prostituciju. Iako film opisuje težak položaj žena na Kosovu, Qena navodi da se situacija poboljšava.
"Uloga žene na Kosovu se mijenja, polako i bolno - ali se mijenja. A menja se zbog svakodnevnih borbi koje vodimo", navodi Qena.
Dodaje da je bilo važno da se tokom priprema za film glumci razumeju ko su ti likovi, odakle dolaze, kako razmišljaju i zašto tako razmišljaju.
"Razmišljale smo zašto misle da je njihovo polje djelovanja i promjene toliko suženo. Zašto se ne osjećaju dovoljno snažno da bi promjenile stvari? One su žrtve svog razmišljanja, obrazovanja, tradicionalizma i manjka mogućnosti da se živi drugačiji život. Biti upleten i nemati moć da zaštitiš sebe od nasilnika se dešava svuda u svijetu, a u filmu se bavimo jednim određenim historijskim trenutkom. Historijski gledano, likovi su rezultat politika u koje su, nažalost, ove žene bačene", ističe Qena, sa kojom je ekipa B92.net razgovarala tokom boravka u Beogradu.
Kritičari filma naveli su da postoje drastične promjene u ponašanju protagonistkinja, kako prelaze iz potpune harmonije u destruktivni haos, a Qena navodi da osoba koja je prošla kroz patnju kroz koju prolaze i likovi iz filma bez sumnje prolazi i kroz agresiju i kroz harmoniju.
"Često je potrebno iskustvo sa kojim će se neko poistovjetiti kako biste bolje razumijeli druge ljude. Film donosi njihove priče i približava ih publici - njihova očekivanja, strahove i nade kako bi pobjegli iz svakodnevice. One su povezane na više različitih načina, i ljudi bez prepoznavanja njihovog bola teško mogu da se empatišu sa tom borbom", ističe glumica.
Kaže da na Kosovu postoji mnogo slojeva društva u zavisnosti od toga koji su vam koreni i kakvo vam je obrazovanje, a što se položaja umjetnika tiče, navodi da svi oni imaju velike probleme, nezavisno od toga da li su muškarci ili žene.
"Nemogućnost da se nađe finansiranje, angažman... industrija je veoma mala i mislim da te probleme nemaju samo umetnice. Ali kada pogledate podatke i vidite koliko reditelja, što pozorišnih što filmskih, i broj izložbi koje su postavile umjetnice - podaci govore da su žene mnogo bolje predstavljene, ali to je samo brojčano. One su tu gdje jesu jer su dobre ili izuzetne, ne zato što su žene", navodi Qena i dodaje da njihov uspjeh zavisi i od obrazovanja, koje su obično završavale u inostranstvu, te kako je obrazovanje to koje osnažuje i obogaćuje.
Smatra da nema mnogo održivog finansiranja koje je dostupno za podršku nezavisnim produkcijama i kako je to "zaista šteta".
Takođe vjeruje da je stvaranje prostora koji su finansirani od strane države rješenje za potrebnu podršku pozorištima. Što se tiče filmske industrije mnogo produkcija, smatra da imaju limitirana sredstva u poređenju sa regionom, ali i da se "Kosovo već etabliralo kao značajno ime u regionalnoj i internacionalnoj industriji".
Festival "Miredita, dobar dan" je simbol napora za komunikaciju između dva naroda, ali Qena smatra da svaki pokušaji za komunikaciju moraju da budu iskreni i da imaju namjeru.
"Svako od nas će morati da postavi pitanje da li vjerujem u pomirenje? Svaka osoba će imati drugačiji odgovor jer je svaka osoba povređena na drugačiji način. Ja lično mislim da je moguće ali takođe smatram da je potreban kritički osvrt na mnoštvo problema i situacija kojima smo bili izloženi", smatra glumica.
Misli da će na duže staze novi ljudi i novo vođstvo dozvoliti da se iz plodnog tla izrode nove ideje za prosperitetniju budućnost, i to je nešto što nedostaje čitavom regionu.
"Individualni pokušaji će teže uspjeti ako govorimo o pomirenju. Ljudi nalaze utehu u nacionalizmu, to im je bliže. Lakše je ne razumijeti nego razumijeti, optužiti druge za svoje neuspjehe nego promjeniti način razmišljanja. Pravo pomirenje može da se desi samo ako smo suočeni sa činjenicama, kada se oprosti, kada su zajednički interesi u srcima, kada priznamo jedni drugima da smo vjerovali u obmane i prevare", ističe ona.
Što se tiče saradnje dva naroda, misli da mnogo projekata implementirano u ime kulturne razmjene nije bilo iskreno jer vjeruje da je neuspjeh ako uđete u projekat zajedno, a da pritom ne znate ništa jedni o drugima.
"Ako niste navikli na tu vrstu kolaboracije i ako ne možete da revidirate prošlost i da govorite o svojim razlikama tada i sada, niste promjenili način na koji vidite cijelu situaciju. Moramo da budemo svijesni naših razlika i sličnosti. Greške koje su napravljene moraju da budu prihvaćene u suprotnom će samo da se gomilaju na brijegu predrasuda koje držimo u svojim fiokama, i dodatno ćemo komplikovati situaciju", zaključuje Rebeka Qena u razgovoru za portal B92.net.
"Uloga žene na Kosovu se mijenja, polako i bolno - ali se mijenja. A menja se zbog svakodnevnih borbi koje vodimo", navodi Qena.
Dodaje da je bilo važno da se tokom priprema za film glumci razumeju ko su ti likovi, odakle dolaze, kako razmišljaju i zašto tako razmišljaju.
"Razmišljale smo zašto misle da je njihovo polje djelovanja i promjene toliko suženo. Zašto se ne osjećaju dovoljno snažno da bi promjenile stvari? One su žrtve svog razmišljanja, obrazovanja, tradicionalizma i manjka mogućnosti da se živi drugačiji život. Biti upleten i nemati moć da zaštitiš sebe od nasilnika se dešava svuda u svijetu, a u filmu se bavimo jednim određenim historijskim trenutkom. Historijski gledano, likovi su rezultat politika u koje su, nažalost, ove žene bačene", ističe Qena, sa kojom je ekipa B92.net razgovarala tokom boravka u Beogradu.
Kritičari filma naveli su da postoje drastične promjene u ponašanju protagonistkinja, kako prelaze iz potpune harmonije u destruktivni haos, a Qena navodi da osoba koja je prošla kroz patnju kroz koju prolaze i likovi iz filma bez sumnje prolazi i kroz agresiju i kroz harmoniju.
"Često je potrebno iskustvo sa kojim će se neko poistovjetiti kako biste bolje razumijeli druge ljude. Film donosi njihove priče i približava ih publici - njihova očekivanja, strahove i nade kako bi pobjegli iz svakodnevice. One su povezane na više različitih načina, i ljudi bez prepoznavanja njihovog bola teško mogu da se empatišu sa tom borbom", ističe glumica.
Kaže da na Kosovu postoji mnogo slojeva društva u zavisnosti od toga koji su vam koreni i kakvo vam je obrazovanje, a što se položaja umjetnika tiče, navodi da svi oni imaju velike probleme, nezavisno od toga da li su muškarci ili žene.
"Nemogućnost da se nađe finansiranje, angažman... industrija je veoma mala i mislim da te probleme nemaju samo umetnice. Ali kada pogledate podatke i vidite koliko reditelja, što pozorišnih što filmskih, i broj izložbi koje su postavile umjetnice - podaci govore da su žene mnogo bolje predstavljene, ali to je samo brojčano. One su tu gdje jesu jer su dobre ili izuzetne, ne zato što su žene", navodi Qena i dodaje da njihov uspjeh zavisi i od obrazovanja, koje su obično završavale u inostranstvu, te kako je obrazovanje to koje osnažuje i obogaćuje.
Smatra da nema mnogo održivog finansiranja koje je dostupno za podršku nezavisnim produkcijama i kako je to "zaista šteta".
Takođe vjeruje da je stvaranje prostora koji su finansirani od strane države rješenje za potrebnu podršku pozorištima. Što se tiče filmske industrije mnogo produkcija, smatra da imaju limitirana sredstva u poređenju sa regionom, ali i da se "Kosovo već etabliralo kao značajno ime u regionalnoj i internacionalnoj industriji".
Festival "Miredita, dobar dan" je simbol napora za komunikaciju između dva naroda, ali Qena smatra da svaki pokušaji za komunikaciju moraju da budu iskreni i da imaju namjeru.
"Svako od nas će morati da postavi pitanje da li vjerujem u pomirenje? Svaka osoba će imati drugačiji odgovor jer je svaka osoba povređena na drugačiji način. Ja lično mislim da je moguće ali takođe smatram da je potreban kritički osvrt na mnoštvo problema i situacija kojima smo bili izloženi", smatra glumica.
Misli da će na duže staze novi ljudi i novo vođstvo dozvoliti da se iz plodnog tla izrode nove ideje za prosperitetniju budućnost, i to je nešto što nedostaje čitavom regionu.
"Individualni pokušaji će teže uspjeti ako govorimo o pomirenju. Ljudi nalaze utehu u nacionalizmu, to im je bliže. Lakše je ne razumijeti nego razumijeti, optužiti druge za svoje neuspjehe nego promjeniti način razmišljanja. Pravo pomirenje može da se desi samo ako smo suočeni sa činjenicama, kada se oprosti, kada su zajednički interesi u srcima, kada priznamo jedni drugima da smo vjerovali u obmane i prevare", ističe ona.
Što se tiče saradnje dva naroda, misli da mnogo projekata implementirano u ime kulturne razmjene nije bilo iskreno jer vjeruje da je neuspjeh ako uđete u projekat zajedno, a da pritom ne znate ništa jedni o drugima.
"Ako niste navikli na tu vrstu kolaboracije i ako ne možete da revidirate prošlost i da govorite o svojim razlikama tada i sada, niste promjenili način na koji vidite cijelu situaciju. Moramo da budemo svijesni naših razlika i sličnosti. Greške koje su napravljene moraju da budu prihvaćene u suprotnom će samo da se gomilaju na brijegu predrasuda koje držimo u svojim fiokama, i dodatno ćemo komplikovati situaciju", zaključuje Rebeka Qena u razgovoru za portal B92.net.
