Čini se da je Aleksandar Vučić izgubio svog "asa u rukavu", kada su u pitanju pregovori na Kosovu i to brže nego što je očekivao. Za samo nekoliko dana, igra koju je godinama igrao okrenula se naglavačke, a Vučić se sada suočava s izazovima koje nije mogao predvidjeti.
Sjetimo se samo prije šest dana, Vučić je sjedio u fotelji predsjednika Srbije s osjećajem stabilnosti i relativnog uspjeha kada su u pitanju pregovori o statusu kosovskih Srba. Pregovarači iz EU i SAD-a gledali su ga, posebno u posljednjih nekoliko mjeseci, kao "razumnog sagovornika", posebno nakon posljednje runde pregovora 14. septembra.
Vučić je tada podržao plan o određenoj autonomiji Srba na Kosovu koji su predložili Borrell i Lajčak. Međutim, tada je Kosovo, pod vodstvom premijera Albina Kurtija, odlučilo prekinuti diplomatski razgovor i odbaciti prijedlog, što se nikako nije svidjelo predstavnicima međunarodne zajednice koji su u jednom trenutku čak spominjali i sankcije za kosovskog premijera.
Činilo se da je Vučić uspio u svom naumu i da je situaciju doveo tamo gdje njemu najviše odgovara. Kurti je, u očima Zapada, postao remetilački faktor, a on kostruktivni saradnik.
A onda se, za samo nekoliko trenutaka, sve srušilo kao kula od karata.
U ranim jutarnjim satima 24. septembra, grupa od trideset srpskih militanata zatvorila je put blizu sela Banjska, na sjeveru Kosova, a sukobi s kosovskom policijom rezultirali su smrću jednog policajca. Situacija se brzo zaoštrila, a Kosovari su poslali pojačanja i tri naoružana srpska napadača su ubijena, a policija je uhvatila šestoricu Srba i pronašla ogromno skladište oružja u obližnjem manastiru Banjska. Ostatak grupe se povukao prema Srbiji, vjerovatno nakon pregovora s vlastima.
Dok se ova situacija rasplamsava, Kurti je okrenuo prst prema Srbiji, tvrdeći da je je ovaj napad orkestriran iz Beograda. Srbija, s druge strane, brani se tvrdnjama da je sve to započelo Kurtijevim navodnim "rigoroznim" mjerama protiv Srba na Kosovu. Kola su, barem što se Vučića tiče, krenula nizbrdo i teško ih je sada zaustaviti.
Ali tu je i jedna neočekivana okolnost - Milan Radoičić, potpredsjednik Srpske liste na sjeveru Kosova. On je preuzeo odgovornost za ovaj napad, a to mijenja sve. Ako je Radoičić zapravo odgovoran, Vučić više ne može ispravno upravljati svojim bivšim saradnicima, koji sada rade na svoju ruku. Nacionalizam koji je godinama njegovao sada mu se vraća kao bumerang.
I dok Vučić pokušava držati stvari pod kontrolom, čini se da je i Srpska pravoslavna crkva malo zabrinuta za svoje interese. Njihov manastir je završio usred obračuna, a iguman Danilo je bio praktički taoc. Crkva sada govori drugačijim glasom od vlasti u Beogradu, i to ne pomaže Vučiću.
Naoko izgleda kao da je srbijanski predsjednik izgubio kontrolu nad situacijom i, ako je to stvarno istina (što je malo vjerovatno op. a.), to može imati dalekosežne posljedice. Jer, ako lokalni lideri poput Radojičića diktiraju tok događaja na Kosovu, to je problem ne samo za Vučića, već i za EU, koja pokušava postići pregovore.
U novim pregovorima između Aleksandra Vučića i Albina Kurtija, ključan faktor koji će oslabiti poziciju Vučića upravo je činjenica da će Kurti uvijek moći staviti na pregovarački sto argument da je i Evropska unija klasifikovala napad u Banjskoj kao teroristički. No, ključni trenutak koji je promijenio dinamiku ovih pregovora jeste priznanje Milana Radoičića da je organizacija umiješana u sve ovo, a upravo njega je srbijanski predsjednik do jučer predstavljao kao faktor stabilnosti kroz Srpsku listu. Sada se, međutim, čini da je bio odavno spreman za oružani sukob, što u potpunosti raskrinkava dosadašnju percepciju njegove uloge, čak i onima kojima američka crna lista i britanske sankcije nisu bile dovoljan argument.
Šta je sljedeći korak? Trenutno su sve oči uprte prema Briselu i Washingtonu, jer ovakve tenzije na Balkanu ne donose ništa dobro. Dok EU pokušava postići dogovor između Beograda i Prištine, Amerika traži od Srbije da povuče vojsku koju je nagomilala na granici s Kosovom, a brojni analitičari kažu da sve "miriše na ukrajinski scenarij.
U svjetlu ruskog-ukrajinskog konflikta, EU želi riješiti kosovsko pitanje jednom zauvijek. Vučićev as u rukavu i "poker face", nakon napada u Banjskoj više nisu i ne mogu biti faktor. Nove karte su podijeljene.
Vučić je tada podržao plan o određenoj autonomiji Srba na Kosovu koji su predložili Borrell i Lajčak. Međutim, tada je Kosovo, pod vodstvom premijera Albina Kurtija, odlučilo prekinuti diplomatski razgovor i odbaciti prijedlog, što se nikako nije svidjelo predstavnicima međunarodne zajednice koji su u jednom trenutku čak spominjali i sankcije za kosovskog premijera.
Činilo se da je Vučić uspio u svom naumu i da je situaciju doveo tamo gdje njemu najviše odgovara. Kurti je, u očima Zapada, postao remetilački faktor, a on kostruktivni saradnik.
A onda se, za samo nekoliko trenutaka, sve srušilo kao kula od karata.
U ranim jutarnjim satima 24. septembra, grupa od trideset srpskih militanata zatvorila je put blizu sela Banjska, na sjeveru Kosova, a sukobi s kosovskom policijom rezultirali su smrću jednog policajca. Situacija se brzo zaoštrila, a Kosovari su poslali pojačanja i tri naoružana srpska napadača su ubijena, a policija je uhvatila šestoricu Srba i pronašla ogromno skladište oružja u obližnjem manastiru Banjska. Ostatak grupe se povukao prema Srbiji, vjerovatno nakon pregovora s vlastima.
Dok se ova situacija rasplamsava, Kurti je okrenuo prst prema Srbiji, tvrdeći da je je ovaj napad orkestriran iz Beograda. Srbija, s druge strane, brani se tvrdnjama da je sve to započelo Kurtijevim navodnim "rigoroznim" mjerama protiv Srba na Kosovu. Kola su, barem što se Vučića tiče, krenula nizbrdo i teško ih je sada zaustaviti.
Ali tu je i jedna neočekivana okolnost - Milan Radoičić, potpredsjednik Srpske liste na sjeveru Kosova. On je preuzeo odgovornost za ovaj napad, a to mijenja sve. Ako je Radoičić zapravo odgovoran, Vučić više ne može ispravno upravljati svojim bivšim saradnicima, koji sada rade na svoju ruku. Nacionalizam koji je godinama njegovao sada mu se vraća kao bumerang.
I dok Vučić pokušava držati stvari pod kontrolom, čini se da je i Srpska pravoslavna crkva malo zabrinuta za svoje interese. Njihov manastir je završio usred obračuna, a iguman Danilo je bio praktički taoc. Crkva sada govori drugačijim glasom od vlasti u Beogradu, i to ne pomaže Vučiću.
Naoko izgleda kao da je srbijanski predsjednik izgubio kontrolu nad situacijom i, ako je to stvarno istina (što je malo vjerovatno op. a.), to može imati dalekosežne posljedice. Jer, ako lokalni lideri poput Radojičića diktiraju tok događaja na Kosovu, to je problem ne samo za Vučića, već i za EU, koja pokušava postići pregovore.
U novim pregovorima između Aleksandra Vučića i Albina Kurtija, ključan faktor koji će oslabiti poziciju Vučića upravo je činjenica da će Kurti uvijek moći staviti na pregovarački sto argument da je i Evropska unija klasifikovala napad u Banjskoj kao teroristički. No, ključni trenutak koji je promijenio dinamiku ovih pregovora jeste priznanje Milana Radoičića da je organizacija umiješana u sve ovo, a upravo njega je srbijanski predsjednik do jučer predstavljao kao faktor stabilnosti kroz Srpsku listu. Sada se, međutim, čini da je bio odavno spreman za oružani sukob, što u potpunosti raskrinkava dosadašnju percepciju njegove uloge, čak i onima kojima američka crna lista i britanske sankcije nisu bile dovoljan argument.
Šta je sljedeći korak? Trenutno su sve oči uprte prema Briselu i Washingtonu, jer ovakve tenzije na Balkanu ne donose ništa dobro. Dok EU pokušava postići dogovor između Beograda i Prištine, Amerika traži od Srbije da povuče vojsku koju je nagomilala na granici s Kosovom, a brojni analitičari kažu da sve "miriše na ukrajinski scenarij.
U svjetlu ruskog-ukrajinskog konflikta, EU želi riješiti kosovsko pitanje jednom zauvijek. Vučićev as u rukavu i "poker face", nakon napada u Banjskoj više nisu i ne mogu biti faktor. Nove karte su podijeljene.
