‘Rat u Ukrajini je rat Moskve i Washingtona kojem je najveća žrtva EU; ovo je sukob dviju različitih koncepcija svijeta Zapada i Istoka, a Putinova ideja je obnova SSSR-a što znači stavljanje pod kontrolu Ukrajine’, smatra Anđelko Milardović.
Kako odmiče ruska invazija na Ukrajinu, tako sve više postaje jasnija težina stanja u kojem se nalazi Evropska unija i ostatak kontinenta. Procjene i scenariji koje smo imali u javnosti prije početka invazije pokazuju se najčešće kao pogrešna promišljanja ili nadanja.
Prof. dr. sc. Anđelko Milardović s Instituta za europske i globalizacijske studije Split – Zagreb, koji djeluje kao digitalni think tank, ističe da “nema apsolutno dobrih ili loših strana u ovom sukobu jer su interesi pokretač svega, a Europa će biti najveća žrtva ovog rata”.
Milardović je autor knjige Simulacija politike: svijet politike kao predstava i hiperzbilja.
Autor u knjizi polazi od teze o socijalnoj konstrukciji društvene zbilje, a teorija socijalne konstrukcije nadograđena je teorijom simulacije društvene zbilje u postmoderno doba i pobjede tehnokulture i tehnologičkog uma. Zahvaljujući tehnologiji i medijima sve je moguće simulirati, pa i demokraciju kao oblik vladavine. U središtu su analize semiotika demokracije, medija, propagande, slike i modela demokracije.
Rat na istoku Evrope se odvija po gotovo istom receptu sukoba na jugoslavenskom prostoru kojima smo svjedočili prije 20-30 godina, a zahvaljujući savremenim tehnologijama i komunikacijskim kanalima imamo praktično rat uživo.
“Uvijek se zalažem za mir jer mi koji smo preživjeli ratove ‘90-ih znamo kolika se cijena plaća. Društvima treba 40-50 godina da se obnove nakon ratnih sukoba, a povijest nas podsjeća da se opet ponavlja sukob. Ovaj rat će pokrenuti milijune izbjeglica, mnogo više nego sa prostora bivše Jugoslavije, što je nenaknadiv gubitak za Ukrajinu i veliki pritisak za Europu”, ističe Milardović.
Smatra i da je Bosna i Hercegovina “mikrokosmos na kojem se sudara globalna politika”, te dodaje kako “na drugoj strani imamo instrumentalizaciju sunarodnjaka koji su manjina u drugim državama”.
“Ruski interes može biti da se prebaci rat, odnosno da se otvori novi ratni front u Europi kako bi umanjila pritisak. Živimo u vremenu kad su fotografije izuzetno jako izražajno i manipulativno sredstvo, a po zakonu spojenih posuda sukobi se mogu prelijevati kroz instrumentalizaciju manjina koje na kraju stradaju. Tako je krenulo od Krima, Donbasa, a mi smo imali pobune manjina koje su bile uvodi u ratove ‘90-ih”, podsjeća Milardović.
Prošlo je 30 godina od raspada Jugoslavije, dvije države koje su se potom osamostalile postale su članice Evropske unije, a četiri su ušle u NATO. Uprkos navedenom, Zapadni Balkan je i dalje ranjiv što pokazuje stanje u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji…
“Kad je u pitanju Balkan, zalažem se za ideju mira i uvažavanja jer protekli period je izuzetno kratak za razvoj država i institucija, a pogotovo za mijenjanje mentaliteta ljudi. Zbog toga je Zapadni Balkan ranjiv, a naša demokracija nije stabilna i funkcionalna. Kad je u pitanju Albanija, imamo jedan identitet i jedan stav, ali u državama u kojima živi više identiteta koji imaju različite stavove o ulasku u EU ili NATO potreban je unutrašnji konsenzus. S druge strane, EU nije jedinstven homogen savez. U njoj imamo liberalno-demokratske države, ali i mlade demokracije u izgradnji u državama koje su bile dio nekadašnjeg sovjetskog bloka. Nema preko reda ulaska u EU jer je to prije svega hiper birokratski i administrativni sistem. Naravno, prisutna je promjena stava EU prema državama koje su u čekaonici od Balkana do Gruzije zbog, prije svega, njenih interesa”, pojašnjava Milardović.
“Prije ovog sukoba glavna tema već treću godinu je bila pandemija koja je bila iskorištena za simulaciju demokracije u cilju dosezanja sigurne sigurnosti kao oblika autoritativne vlasti. Ruskom agresijom na Ukrajinu jedan virus je zamijenjen drugim kojeg ja nazivam Putin Vi(Rus-22). Ukidaju se sve pandemijske mjere što je zbunilo građane. Da bi se vlast i stanje u Rusiji promijenilo, nužno je uspostaviti izolaciju što se radi kroz sankcije”, smatra Milardović.
S druge strane, iako broj izbjeglica raste iz dana u dan, ovo može imati i pozitivne efekte na Evropu.
“Ukrajinska kriza ima potencijal da generira oko 15 milijuna izbjeglica što je veliki izazov za Europu koja nakon migrantske krize ima infrastrukturu i promijenila je stav. Sad se migracijama upravlja što je priprema za demografsko obnavljanje izbjeglicama iz Ukrajine čime će se olakšati unutrašnji izazovi brojnih europskih država. Možda nije etično na ovaj način razgovarati u toku trajanja agresije, ali je to naša stvarnost”, zaključuje Milardović.
Prof. dr. sc. Anđelko Milardović s Instituta za europske i globalizacijske studije Split – Zagreb, koji djeluje kao digitalni think tank, ističe da “nema apsolutno dobrih ili loših strana u ovom sukobu jer su interesi pokretač svega, a Europa će biti najveća žrtva ovog rata”.
Milardović je autor knjige Simulacija politike: svijet politike kao predstava i hiperzbilja.
Autor u knjizi polazi od teze o socijalnoj konstrukciji društvene zbilje, a teorija socijalne konstrukcije nadograđena je teorijom simulacije društvene zbilje u postmoderno doba i pobjede tehnokulture i tehnologičkog uma. Zahvaljujući tehnologiji i medijima sve je moguće simulirati, pa i demokraciju kao oblik vladavine. U središtu su analize semiotika demokracije, medija, propagande, slike i modela demokracije.
Rat uživo
“Rat u Ukrajini je prije svega rat Moskve i Washingtona kojega je najveća žrtva Europa i Europska unija. Ovo je sukob dviju različitih koncepcija svijeta Zapada i Istoka, a Putinova ideja je obnova SSSR-a što znači stavljanje pod kontrolu Ukrajine. Imam dojam da SAD žrtvuje Europu za svoje interese da bi se opet pojavio kao nekakav spasitelj u nekoj fazi kulminacije rata. To su sve isprobani modeli u prošlosti na globalnoj razini. Po mom mišljenju, Ukrajina je pogriješila, trebala je izabrati vojnu neutralnost jer njeno približavanje Zapadu znači NATO pred vratima Moskve što oživljava povijesne slike onih koji su išli prema Moskvi, a znamo kako su završili”, pojašnjava Milardović.Rat na istoku Evrope se odvija po gotovo istom receptu sukoba na jugoslavenskom prostoru kojima smo svjedočili prije 20-30 godina, a zahvaljujući savremenim tehnologijama i komunikacijskim kanalima imamo praktično rat uživo.
“Uvijek se zalažem za mir jer mi koji smo preživjeli ratove ‘90-ih znamo kolika se cijena plaća. Društvima treba 40-50 godina da se obnove nakon ratnih sukoba, a povijest nas podsjeća da se opet ponavlja sukob. Ovaj rat će pokrenuti milijune izbjeglica, mnogo više nego sa prostora bivše Jugoslavije, što je nenaknadiv gubitak za Ukrajinu i veliki pritisak za Europu”, ističe Milardović.
Smatra i da je Bosna i Hercegovina “mikrokosmos na kojem se sudara globalna politika”, te dodaje kako “na drugoj strani imamo instrumentalizaciju sunarodnjaka koji su manjina u drugim državama”.
“Ruski interes može biti da se prebaci rat, odnosno da se otvori novi ratni front u Europi kako bi umanjila pritisak. Živimo u vremenu kad su fotografije izuzetno jako izražajno i manipulativno sredstvo, a po zakonu spojenih posuda sukobi se mogu prelijevati kroz instrumentalizaciju manjina koje na kraju stradaju. Tako je krenulo od Krima, Donbasa, a mi smo imali pobune manjina koje su bile uvodi u ratove ‘90-ih”, podsjeća Milardović.
Prošlo je 30 godina od raspada Jugoslavije, dvije države koje su se potom osamostalile postale su članice Evropske unije, a četiri su ušle u NATO. Uprkos navedenom, Zapadni Balkan je i dalje ranjiv što pokazuje stanje u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji…
“Kad je u pitanju Balkan, zalažem se za ideju mira i uvažavanja jer protekli period je izuzetno kratak za razvoj država i institucija, a pogotovo za mijenjanje mentaliteta ljudi. Zbog toga je Zapadni Balkan ranjiv, a naša demokracija nije stabilna i funkcionalna. Kad je u pitanju Albanija, imamo jedan identitet i jedan stav, ali u državama u kojima živi više identiteta koji imaju različite stavove o ulasku u EU ili NATO potreban je unutrašnji konsenzus. S druge strane, EU nije jedinstven homogen savez. U njoj imamo liberalno-demokratske države, ali i mlade demokracije u izgradnji u državama koje su bile dio nekadašnjeg sovjetskog bloka. Nema preko reda ulaska u EU jer je to prije svega hiper birokratski i administrativni sistem. Naravno, prisutna je promjena stava EU prema državama koje su u čekaonici od Balkana do Gruzije zbog, prije svega, njenih interesa”, pojašnjava Milardović.
Agresija na Ukrajina skinula maske svima
Svijet je preko noći iz pandemijske krize ušao u ratnu krizu koja ima nuklearni potencijal što je obesmislilo sve pandemijske mjere kojima je bila izložena svjetska populacija. Doima se da je agresija na Ukrajinu skinula maske svima.“Prije ovog sukoba glavna tema već treću godinu je bila pandemija koja je bila iskorištena za simulaciju demokracije u cilju dosezanja sigurne sigurnosti kao oblika autoritativne vlasti. Ruskom agresijom na Ukrajinu jedan virus je zamijenjen drugim kojeg ja nazivam Putin Vi(Rus-22). Ukidaju se sve pandemijske mjere što je zbunilo građane. Da bi se vlast i stanje u Rusiji promijenilo, nužno je uspostaviti izolaciju što se radi kroz sankcije”, smatra Milardović.
S druge strane, iako broj izbjeglica raste iz dana u dan, ovo može imati i pozitivne efekte na Evropu.
“Ukrajinska kriza ima potencijal da generira oko 15 milijuna izbjeglica što je veliki izazov za Europu koja nakon migrantske krize ima infrastrukturu i promijenila je stav. Sad se migracijama upravlja što je priprema za demografsko obnavljanje izbjeglicama iz Ukrajine čime će se olakšati unutrašnji izazovi brojnih europskih država. Možda nije etično na ovaj način razgovarati u toku trajanja agresije, ali je to naša stvarnost”, zaključuje Milardović.
