Čovjek predaje odgovornost za učinjeno djelo samo u slučajevima kada se ono vrši dobrovoljno i svjesno. U drugim slučajevima kada se neko djelo počini iz zaborava, nesvjesnost ili pod prisilom, odgovornost za to spada.
[Uvod]
Žrtve seksualnog nasilja tokom rata i dalje su marginalizirane u društvu. Sada, čak i kada su prošle dvije decenije od završetka rata, ova kategorija i dalje ostaje da bude neizliječena rana. Rješavanje problema u ovoj kategoriji nije materijalni status. Ono čime ova kategorija pati ne uključuje a priori nedostatkom materijalnih dobara, već priznavanjem čina. Silovane žene i dalje su odbačene čak iu bliskim porodičnim krugovima. Shodno tome, oni nastavljaju da žive sa ranom, sa sramom koja ubija, sa krivicom nametnutog grijeha.
Smatram da je, među mnogim razlozima zbog kojih bismo trebali da ubrzamo i da se mobilizujemo u širem okrugu, da bismo izliječili ovu ranu, jeste i činjenica da su neke od naših sestara u ovoj kategoriji koje su iščekivale pravdu i priznavanje, otišle u vječnost, tako da požurujemo kako bi druge provele ostatak života sa dostojanstvom i ponosom.
Konferencija koju je organizirala Islamska zajednica Republike Kosova početkom ove sedmice, i ova hutba su izraz volje za konkretnim doprinosom u ovom pravcu. Smatram da je naša uloga, zbog prirode rane, primarna i neophodna. Niko kao religija ne može da tretira ranu sa moralnom osnovom, stoga, dozvolite mi da predstavim pred vama jezgrovito islamski koncept o žrtvama seksualnog nasilja.
[Nametnuti grijeh se ne smatra grijehom]
Prvenstveno, prije nego što govorimo o islamskoj presudi o silovanim ženama, želimo objasniti nešto doktrinarno o grijehu. Čovjek predaje odgovornost za učinjeno djelo samo u slučajevima kada se ono vrši dobrovoljno i svjesno. U drugim slučajevima kada se neko djelo počini iz zaborava, nesvjesnost ili pod prisilom, odgovornost za to spada. Poslanik Muhamed, s.a.v.s., je rekao: "Allah neće uzeti na odgovornost moje sljedbenike za djela koja čine u pogrešku, iz zaborava ili nametanjem." (Sahih Ibn Madže, br. 1677)
Prema tome, ako se grijeh ne izvrši voljno, to se ne smatra grijehom. To ima svoju važnost zbog pravnih posljedica koje ima, posebno kada su u pitanju pitanja vezana za čast i moral.
[Silovane žene su poštene]
Žrtve seksualnog nasilja tretiraju poštene žene. U plemenitom Kur'anu, odnosno u suri Nur, ajet 33, Allah Svemogući, govoreći sa licemjernom postupku koji su prisiljavali djevojke na prostituciju, podučava nas da im je oprošteno jer nisu obavili ovaj prljavi posaosamovoljno:
"...I ne nagonite robinje svoje da se bludom bave - a one žele biti čestite - da biste stekli prolazna dobra ovoga svijeta; a ako ih neko na to prisili, Allah će im, zato što su bile primorane, oprostiti i prema njima smilostan biti. "
Duhovno i emocionalno značenje ovog kur'anskog ajeta za silovane žene povezano je s njihovim opravdanjem za ovaj grijeh. Prema tome, optužiti ove žene za grijeh nametnut njima je pogrešno. Pravno, oni se smatraju čistim, poštenim, pa se svaki oblik linča odbacuje. Prva bi trebala da bude porodica ta koja prihvati ove, iskrene i dostojanstvene žrtve, da bi onda ovo nastavilo od strane društva i institucija.
Odbacivanje žrtava seksualnog nasilja od strane društva predstavlja ozbiljno kršenje njihovog integriteta. Odbijanje je nož u leđa, to je udarac i nova rana za njihovu dušu. Dok govorimo o integraciji, postoji još jedan detalj koji treba imati na umu. Kao proces, integracija se mora odvijati prirodno i u normalnim uslovima. Ovim ženama ne smijemo stavljati zastavice da bismo ih prepoznali, a zatim i da ih integrišemo. Ne, moramo zadržati njihovu privatnost, tako da se ne da prilika prljavštinama da zgaze njihovo ime i njihov ponos.
[Zaključak]
Borba protiv ovih fenomena i angažman u dobrobit ovih žrtava su stvari koje bi nas trebale učiniti zajedno bez obzira na religiju, boju, etničku pripadnost, političku pripadnost itd. Islamska zajednica Republike Kosova, kao što je spomenuto, na početku ove sedmice je organizovala konferenciju za podršku žrtvama seksualnog ratnog nasilja, gdje je, između ostalog, usvojena i potpisana zajednička deklaracija svih vjerskih institucija na Kosovu u cilju pružanja podrške žrtvama o kojima je riječ. Po nalogu muftije Republike Kosova, Naim ef. Tërnava, u svim džamijama ćemo pročitati ovu Deklaraciju.
(Preveo: Mr. Azmir ef. Jusufi)
