Određena duševna stanja mogu dovesti i do poremećaja tjelesnih funkcija, pa čak i do pravih organskih bolesti. Mnoge psihosomatske teorije polaze od pretpostavke da su emocije glavni krivac za nastanak bolesti jer su posrednik između psihe i tijela.
Sve što osjećamo (radost, tugu, strah) manifestira se kroz rad srca, probavne organe, mišiće, kožu ili krv, remeteći prirodni tok i funkciju. S druge strane se tvrdi da su emocije važne za izlječenje, čak i onih bolesti koje nisu psihosomatske.
Kratkotrajne emocionalne reakcije, rijetko dovode do psihosomatskih poremećaja, dok dugotrajne i neadekvatne emocionalne reakcije opterećuju i psihu i tijelo, čineći organizam manje otpornim.
Često ne možemo izbjeći stresne situacije i prisiljeni smo suočiti se s njima te ih pokušati prevladati. Ugledni američki psiholog, tvorac kognitivne teorije stresa, razlikuje dvije osnovne grupe strategija suočavanja s stresom, koje polaze od procjene značaja promjene koja se odigrava u okolici i procjene mogućnosti da se izborimo sa tom promjenom.
Kada osoba procijeni da može uspješno kontrolirati situaciju, koristi na problem usmjerene strategije. U protivnom okreće se strategijama koje su usmjerene na emocije, koje služe smanjenju stresnog doživljaja. Po zdravlje je najgore izbjegavanje suočavanja, što dugoročno povećava doživljaj stresa i utiče na razvoj bolesti.
Psihosomatske bolesti mogu zahvatiti različite organske sisteme. Najpoznatije su: visok krvni tlak, bolesti srca, ulcerozni kolitis, bronhijalna astma, dijabetes, hipertireoza i neke vrste glavobolja. Značajnu ulogu imaju nasljedni i činioci sredine, koji određeni dio tijela čine osjetljivijim na djelovanje stresa.
Istraživanja su pokazala da izbor odgovarajućih strategija suočavanja sa stresom, znatno produžava život oboljelih od malignih bolesti i skraćuje period oporavka kod težih bolesti i povreda.
Psihologija se predugo kretala u pravcu otkrivanja negativnih uticaja na mentalno zdravlje i takvog djelovanja na tjelesne simptome. U posljednje vrijeme postaju interesantna istraživanja na planu pozitivnog pogleda na mentalno zdravlje. Zaključci su da postojanje smisla života i osjećaja osobnog razvoja, imaju znatan uticaj na tjelesno zdravlje.
Izmijenjen način života i razmišljanja, promovira pozitivne tjelesne odgovore, koji potiču daljnje pozitivno ponašanje. Negativna spirala je okrenuta redefiniranjem smisla života, što ima velike posljedice ne druge ljude, ali i na vlastito tjelesno stanje. Dovoljne su i male promjene. I zapamtite: "U zdravom tijelu, zdrav duh".
