Afirmacija kulture i običaja kosovskih Bošnjaka institucionalno je započela prije dvadeset godina, daleke 1992. osnivanjem prvog kulturno-umjetničkog društva pod nazivom “Šarski đerdan” sa sjedištem u Prizrenu.
Nakon ratnih zbivanja na ovim prostorima i novom privremenom međunarodnom upravom, društvo se preregistruje pod imenom “Šarski behar”.
Kao i sva slična društva “Šarski behar” zadržava svoju orijentaciju očuvanja običaja, folkora i lijepe narodne nošnje Bošnjaka Župe, Podgora i Gore.
”Šarski Behar”je u proteklih 20 godina učestvovao na preko 30 domaćih i međunarodnih smotri folklora te takmičenja društava i horova. Na tim festivalima, bilo na Kosovu ili u državama u regionu, osvojeno je puno priznanja i pohvala.
Trenutno je predsjednik društva Edis Mustafi, dugogodišnji član ovog društva, koreograf je Naim Demiri, a aktivista i moderator društva Edis Jonuzi koji za naš portal govori o značajnim datumima ovog društva tokom svih ovih proteklih godina i najvećim uspjesima u promovisanju bošnjačkih običaja, folklora i nošnje širom Kosova i Evrope.
Osnivanje i početak aktivnosti...
Edis Jonuzi: Društvo je osnovano 1992. godine pod nazivom ”Šarski đerdan” i ono je svojim aktivnostima radilo na očuvanju tradicije, kulturnog stvaralaštva, muzike i igre sa ovih naših prostora. Pod tim nazivom je bilo aktivno sve do ratnih dešavanja na Kosovu kada je i privremeno prestalo sa radom. Nakon rata 2000. godine na inicijativu dva entuzijasta i zaljubljenika u našu tradiciju Muse Salihija i rahmetli Nuridina Jonuzija, ponovo je pokrenuta inicijativa o pocetku ili nastavku rada ovog društva. Te godine društvo se preregistruje pod imenom ”Šarski behar” po kome je danas prepoznatljivo i kod nas i u svijetu. Društvo se bavi afirmacijom kulture, stvaralaštva, muzike, nošnje i svim aktivnostima koji karakterišu jednu nacionalnu zajednicu. Cilj je svakako očuvati kulturnu baštinu Bošnjaka Gore, Podgore, Župe i Prizrena, zatim druženjem mladih Bošnjaka i razvijanje znanja o muzici i folkloru bez obzira na političku i svaku drugu pripadnost. Kao društvo ističemo čovjeka kao slobodnu i stvaralačku ličnost
Preko naših aktivnosti imamo odličnu saradnju i sa društvima drugih nacionalnih zajednica koja rade na ovim prostorima poput albanskog, turskog i romskog kulturno-umjetničkog društva. Inicijativa za ponovno pokretanje društva je potekla od omladine kako bi se, rekoh, sačuvalo svo ono naše kulturno historijsko blago u smislu muzike, folkora, druženja i samog opstanka na ovim prostorima. Naše društvo je imalo niz koncerata, kako na Kosovu, tako i u Sandžaku, Bosni i Hercegovini (Tuzli, Zenici, Sarajevu) kao i gostovanja na bihačkom festivalu, znači govorim o aktivnostima društva nakon rata na Kosovu.
Koliki je značaj pokretanja ovog društva u veoma teškom vremenu, kako za albansku zajednicu pa tako i za Bošnjake Kosova? Da li su se pojavom ovog društva Bošnjaci ovog regiona shvatili značaj očuvanja tradicije i kulture sa ovih prostora…
Edis Jonuzi: Citraću rahmetli Nuridina Jonuzija koji između ostalog kaže: Kada govorimo o našoj vjeri, kulturi i tradiciji kao i o našim običajima, kazujemo istinu. Sve to moramo da prenosimo našim mlađim generacijama jer neistine i zaborav su veliko zlo malih naroda”.
Ovo je društvo funkcionisalo uz pomoć omladine i na taj način putem druženja, upoznavanja, gostovanja ostvarujemo cilj da očuvamo ono što je naše i prepoznatljivo širom svijeta i da ne damo da sve to ode u zaborav, jer dolazi neko novo doba, modernije i ne bismo trebali našu tradiciju prepustiti zaboravu i nestajanju.
Recite nam imena nekih značajnijih članova, aktivista i simpatizera ovog društva koji su ostavili značajan trag u historiji ovog regiona Kosova.
Edis Jonuzi: Brojni su članovi i aktivisti našeg društva koji su pomogli stvaranju jedne historije Bošnjaka Prizrena i okoline. Pomenuću neke od njih, a neka mi oproste oni kojih se u ovom trenutku ne mogu sjetiti. Moramo spomenuti Musu Salihija, rahmetli Nuridina Jonuzija, doajena igre rahmetli Jusufa Imerija – poznatog po našoj igri kalačojna, te rahmetli Nehata Demirija. Pa onda ističem i Edisa Mustafija, Naima Demirija, pa svakako trebamo pomenuti i nekadašnjeg koreografa društva Sadriju Bajru te Aljima Misljimija, Imrana Imerija, Ermina Kodrazija i mnoge, mnoge druge jer KUD ”Šarski behar” duguje svima njima zahvalnost jer smo svi svojim znanjem i zalaganjem doprinjeli da ovo naše društvo pokazuje da i mi postojimo na ovim prostorima i da imamo šta da pokazemo Evropi što se kulturnog stvaralaštva tiče.
Kakva je vaša saradnja sa dijasporom, da li vam neko pomaže u bilo kom smislu i koja je, po vama, najznačajnija godina u historiji vašeg društva…
Edis Jonuzi: Naša saradnja sa dijasporom je uvjek bila na visokom nivou. Uvjek smo imali pomoć iz inostranstva no, poslednjih godina njihova pomoć je minimalna, a što se tiče godine koje su obilježile veliku popularnost i puno gostovanja i koncerata su, po meni, 2001. i 2002, odnosno ponovna registracija društva iz ”Šarskog đerdana” u ”Šarski behar”. Ja tada nisam bio član drustva, no po knjizi mog rahmetli oca a tadašnjeg sekretara društva Nuridina Jonuzija to su bile jedne od najuspješnijih godina našeg društva.
Inače, rahmetli Nuridin Jonuzi je bio sekretar društva od 2001. pa do 2007., advokat po profesiji, koji je ujedno tokom tih godina izdao i dvije značajne knjige ”Djeca Bosne u Prizrenu” i knjigu o KUD-u ”Sarski Behar” koja prati sva dešavanja ovog društva od osnivanja 1992. pa do 2006. godine.
Kakva je saradnja sa drugim regionima na Kosovu gdje žive kosovski Bošnjaci poput ”Đerdana” iz Vitomirice?
Edis Jonuzi: Imamo fantastičnu saradnju sa našim društvima kako na Kosovu tako i u regionu poput društava iz Sandzaka, BiH ,Turske... Posebno bih izdvojio odličnu saradnju sa društvom ”Đerdan” iz Vitomirice gdje za nase praznike oni često gostuju kod nas a i mi idemo tamo i gostujemo kod njih.
Skoro ste dobili nagradu ispred opštine Prizren za kulturno stvaralastvo i doprinos u prošloj 2011. godini. Neki nisu bili zadovoljni kriterijumom prilikom dodjele nagrada.
Edis Jonuzi: Prošle godina smo u vrijeme našeg velikog praznika Dana Bošnjaka Kosova dosli na ideju da organizujemo folk-koncert na kojem bi prisustvovalo puno naših sugrađana te Bošnjaka iz svih krajeva Kosova. U sklopu mreže BKZ-a organizirali smo koncert na kojem su nastupale dvije zvijezde folk-estrade, iz BiH Halid Muslimovic i naša zvijezda Saćir Ameti. Bila je velika posjećenost te smo mi ostavili sjajan utisak te dobili puno pohvala sa svih strana, rekao bih, poput ljudi iz političkog i javnog zivota, NVO sektora i mnogih drugih. Nakon toga mi smo se prijavili kao jedno od društava opštini Prizren i pokazali svoje aktivnosti rađene tokom godine, te vjerujem, zasluženo dobili nagradu od strane opštine. Konkurs je tada bio otvoren za svakog ko je bio aktivan tokom 2011. tako da je procjena opštine bila takva kakva jeste.
Kako se trenutno finansirate, imate li prostorije za vježbanje?
Edis Jonuzi: Trenutno smo, mogu reći, u jako teškoj situaciji. I 12 godina nakon rata nemamo svoj bošnjački centar gdje bi se naša omladina okupljala i družila. To imaju sva drustva iz drugih nacionalnih zajednica poput albanaca, turaka, roma... Nažalost i pored mnogobrojnih zahtjeva bilo na lokalnom ili centralnom nivou za Bošnjake regiona Prizrena nije bilo sluha, a to ćemo ostaviti vremenu za nama i našoj budućnosti te će vrijeme pokazati ko je bio u pravu. Recimo i to da se samofinasiramo i uspjevamo ostati i opstati na ovim prostorima jedino jakom voljom i upornošću, što stariji ljudi kažu – da molba omladine prema uzvišenom Gospodaru brže stiže od svih ostalih tako da ćemo, vjerujem, našom ogromnom željom i upornošću opstati na ovim prostorima.
Planovi povodom jubileja?
Edis Jonuzi: Početkom narednog mjeseca slavimo jubilej - 20 godina postojanja naseg drustva gdje ćemo velikim koncertom u Domu kulture u Prizrenu proslaviti jubilej. Pozvaćemo i kolege tj. sva naša bošnjačka društva koja ovdje postoje i egzistiraju. Tokom koncerta podjelićemo zahvalnice svim članovima od osnivanja pa do danas i onima koji su preminuli, odnosno članovima njihovih porodica, tako da cemo, vjerujem, dostojno obilježiti ovaj za sve nas značajan datum. Imamo problema finansijske prirode, no svi se mi u društvu nadamo da ćemo na jedan skroman ali dostojanstven način organizirati sve ono što nas bosnjački narod sa Kosova zaslužuje.
Treba još reći da je naše društvo bilo veoma aktivno svih ovih godina, gostovali smo takoreći svuda gdje žive Bošnjaci u regionu a izdvojio bih gostovanja u Bihaću, Sarajevu, Novom Pazaru... Ove godine pored pomenutih gradova očekujemo i gostovanje i u Bugarskoj.
Razgovor vodio: Vinetu Ganić
