Ovih dana je iz štampe izašla knjiga poezije “Put do snova“ dječjeg pisca Meljimana Mustafija iz Lokvice kraj Prizrena.
Knjiga poezije za djecu “Put do snova“ štampana je u 500 primjeraka i uglavnom je podijeljena učenicima u osnovnim školama u selima Župe i u par osnovnih škola u Prizrenu.
Pjesme Meljimana vode djecu u svijet životinja, spominje se i škola, a tu su i učitelji i nastavnici i sve ono što djecu očekuje u školi i van nje.
Meljiman Mustafi rođen je 1956. godine u Lokvici gdje i danas živi. Ljubav prema pjesmama osjetio još u osnovnoj školi kada je i počeo pisati pjesme. Glavne inspiracije za pisanje dječijih pjesama nalazi u sveukupnim dječijim svakodnevnim doživljajima kod kuće, u školi, prirodi, u igri ali ističe da “i za poeziju i za prozu nema nikakvih posebnih pravila, već samo treba gledati, voljeti, živjeti i imati ljudsko srce te pisati pjesme pune radosti“.
Objavio je nekoliko knjiga poezije među njima “Moja najveća radost“, “Šarske lire“, “Budi čovjek“, “Vrijeme nikog ne čeka“, kao i roman “Gurbedžija“.
“Zbirkom 'Put do snova' Mustafi se vraća području za koje možemo s pravom reći da je njegov teren dječje pjesme, tj u pitanju je oaza u kojoj njegova razigrana rima dolazi do punog izražaja i istančanosti dječjeg rezonovanja stvari i prihvatanja realnosti i zbilje oko sebe. Pjesnikov didaktički odnos prema djeci u pjesmama dobija lirsko-simbolični edukativni karakter koji se kroz sublimaciju karaktera kao karika ljudskog bivstva, forme stiha i razgranatosti motiva i ideja širi preko bezazlenih dječjih igara do najviše kritičke objektivnosti životnih problema i edukacije za budući život sa jedne i poroka od kojih se treba čuvati i prema njima razvijati kritički stav sa druge strane“, iz recenzije Rešada Fazli.
Mustafi se srdačno zahvaljuje mnogobrojnim sponzorima koji su pomogli da ova knjiga iziđe i, kako ističe, “volio bih, ukoliko obezbjedim sponzore za drugo izdanje, da se knjiga podjeli i u regionu Peći i Dragaša, kao i osnovnim školama u Podgori.
Zašto djeca vole zeca!
Zašto djeca zeca vole
a vuka se boje?
Zato što je vuk pojeo,
ko iz starih priča, mnogo divnih srna
i bezbroj zečića.
A i vas bi djeco
sasvim lahko pojeo
kada bi vas negdje u šumici sreo.
O kako je zec sladak,
Mali, bijel i čio
ko ga ne bi takvog
lijepo volio...
iz knjige “Put do snova“ Meljimana Mustafija
Pripremio: Vinetu Ganić
