Uprkos svim događanjima na Kosovu, u selu Crkvena Vodica kod Obilića, koje Albanci nazivaju Palaj, đaci srpske i albanske nacionalnosti uče pod istim krovom i za sada nemaju nikakvih problema i nesporazuma...
Srpski i albanski đaci u školi u selu Crkvene Vodice kod Prištine rade po dijametralno različitim programima. Srbi uče da je Kosovo dio Srbije, a Albanci da je to nezavisna država. Jednima se škola zove "Dositej Obradović", a drugima "Fazli Grejqevci", iako djele iste učionice.
Bez neprijateljskih pogleda i teških riječi već 18 godina rade i njihovi nastavnici...
- Prije podne nastava se izvodi na srpskom i pohađaju je djeca srpske nacionalnosti, poslije podne albanska djeca uče na albanskom.
Srpskim mališanima predaju nastavnici Srbi, albanskim Albanci. Na školskoj zgradi stoje dvije table sa nazivom škole: na jednoj (za Srbe) piše da se škola zove "Dositej Obradović", na drugoj (za Albance) "Fazli Grajqevci", tako su odlučili mještani i nastavnici, Srbi i Albanci, još davne 1999. godine kad je na Kosovu bilo najteže...
Dobar dan i mirdita
Kad ujutru dođu na časove srpski đaci i nastavnici podravljaju sa dobar dan, poslije podne, nakon jednosatne pauze, u iste učionice dolaze albanska djeca i oslovljavaju se sa mirdita.
Nastavnici Srbi i Albanci koriste istu zbornicu i rade na istim kompjuterima, nema neke saradnje, ali ni problema.
Djeca međusobno malo komuniciraju i rijetko se sreću, kad se sretnu i kad u školskom dvorištu odigraju basket ili fudbal na dva golića sve se završi sportski i korektno, do sada bez ijednog incidenta...
- Nas naši učitelji i nastavnici uče da je Kosovo srpsko i da je trenutno protektorat Ujedinjenih nacija, našim vršnjacima Albancima njihovi učitelji i nastavnici pričaju da je Kosovo nezavisno. Još u mnogo čemu se razlikuju naši nastavni programi i pogledi na život i budućnost, ali ni to nije razlog da djelimo iste učionice i iste školske klupe. Ponašanje obje strane je korektno, međusobno se uvažavamo, i Srbi i Albanci imaju pomoćne radnike, jedni drugima uvijek ostavljaju čiste učionice, zajednički obezbjeđujemo i ogrijev - kaže učenik Luka Stefanović.
Direktori dijele kancelariju
- U školi sam od 1. septembra 1999, a direktor sam od novembra 2015. godine, sa koleginicom (Albankom) Mevludom Grajqevci djelim istu direktorsku kancelariju, ja na posao dolazim ujutru, ona od 13 časova, sretnemo se samo nakratko, kao i djeca, u školi nema politike, niti o politici pričamo, nema ni nacionalnih obilježja. Do četvrtog razreda sva djeca uče engleski, srpska djeca kasnije uče i ruski. Do sada nije bilo nikakvih problema, nadam se da ih neće ni biti, sitnije čarke (na fudbalu), ako ih i bude, djeca razriješe sama. Škola ima ogroman značaj za ostanak Srba na Kosovu - priča srpski direktor škole Igor Maksimović i naglašava da je nastava stručno zastupljena, jer Srbi nastavnici dolaze iz Plemetine, Kosova Polja, Mitrovice...
U Crkvenim Vodicama, gdje je u 55 domaćinstava ostalo još oko 250 Srba, nekada je u osam razreda bilo i po 130 đaka srpske nacionalnosti, od 1999. godine seobe su učinile svoje, danas ih je 24, a među njima je i 10 učenika iz susjednog sela Janjine Vode. Broj albanskih učenika se stalno povećava, ove školske godine ih je 55, narednih godina će ih biti još više.
Sporazumjevaju se i rukama
Stariji Srbi i Albanci u Crkvenim Vodicama uglavnom znaju i srpski i albanski i, mada mnogo ne komuniciraju, lako se sporazumjevaju... Kod djece je nešto komplikovanije, jer ne znaju jezik druge nacionalnosti, pa često "komuniciraju" rukama ili na engleskom...
Luka i Benjamin
Srbin Luka i Albanac Benjamin redak su primjer djece različite nacionalnosti koja u Crkvenoj Vodici imaju ikakav kontakt. Sjede u istoj klupi u različitim smjenama i jedan drugom ostavljaju poruke.
- Napišem Benjaminu grafitnom olovkom poruku na stolu. Ne zna on riječi, ali mu ja nacrtam loptu i pored nje sat u kojem napišem broj osamnaest. On zna da ćemo u osamnaest sati toga dana igrati fudbal blizu kuće - kaže Luka.
Još dvije mješovite škole
Srpska i albanska djeca učila su doskoro zajedno i u školi "Aco Marović", odnosno "Daut Bogujevci" u Kosovu Polju, ali je problem nastao što su svi bili u istoj smjeni, zbog čega đaci srpske nacionalnosti više ne dolaze na časove. Međutim, nastava na srpskom nije ukinuta i pohađaju je đaci romske nacionalnosti.
I u Jasenoviku kod Novog Brada školu dijele Srbi i Albanci. Na srpskom, škola se zove "Sveti Sava", na albanskom "Minatori" (Rudari). U drugim djelovima Kosova škole su odvojene ili su školske zgrade podjeljene...
Bez neprijateljskih pogleda i teških riječi već 18 godina rade i njihovi nastavnici...
- Prije podne nastava se izvodi na srpskom i pohađaju je djeca srpske nacionalnosti, poslije podne albanska djeca uče na albanskom.
Srpskim mališanima predaju nastavnici Srbi, albanskim Albanci. Na školskoj zgradi stoje dvije table sa nazivom škole: na jednoj (za Srbe) piše da se škola zove "Dositej Obradović", na drugoj (za Albance) "Fazli Grajqevci", tako su odlučili mještani i nastavnici, Srbi i Albanci, još davne 1999. godine kad je na Kosovu bilo najteže...
Dobar dan i mirdita
Kad ujutru dođu na časove srpski đaci i nastavnici podravljaju sa dobar dan, poslije podne, nakon jednosatne pauze, u iste učionice dolaze albanska djeca i oslovljavaju se sa mirdita.
Nastavnici Srbi i Albanci koriste istu zbornicu i rade na istim kompjuterima, nema neke saradnje, ali ni problema.
Djeca međusobno malo komuniciraju i rijetko se sreću, kad se sretnu i kad u školskom dvorištu odigraju basket ili fudbal na dva golića sve se završi sportski i korektno, do sada bez ijednog incidenta...
- Nas naši učitelji i nastavnici uče da je Kosovo srpsko i da je trenutno protektorat Ujedinjenih nacija, našim vršnjacima Albancima njihovi učitelji i nastavnici pričaju da je Kosovo nezavisno. Još u mnogo čemu se razlikuju naši nastavni programi i pogledi na život i budućnost, ali ni to nije razlog da djelimo iste učionice i iste školske klupe. Ponašanje obje strane je korektno, međusobno se uvažavamo, i Srbi i Albanci imaju pomoćne radnike, jedni drugima uvijek ostavljaju čiste učionice, zajednički obezbjeđujemo i ogrijev - kaže učenik Luka Stefanović.
Direktori dijele kancelariju
- U školi sam od 1. septembra 1999, a direktor sam od novembra 2015. godine, sa koleginicom (Albankom) Mevludom Grajqevci djelim istu direktorsku kancelariju, ja na posao dolazim ujutru, ona od 13 časova, sretnemo se samo nakratko, kao i djeca, u školi nema politike, niti o politici pričamo, nema ni nacionalnih obilježja. Do četvrtog razreda sva djeca uče engleski, srpska djeca kasnije uče i ruski. Do sada nije bilo nikakvih problema, nadam se da ih neće ni biti, sitnije čarke (na fudbalu), ako ih i bude, djeca razriješe sama. Škola ima ogroman značaj za ostanak Srba na Kosovu - priča srpski direktor škole Igor Maksimović i naglašava da je nastava stručno zastupljena, jer Srbi nastavnici dolaze iz Plemetine, Kosova Polja, Mitrovice...
U Crkvenim Vodicama, gdje je u 55 domaćinstava ostalo još oko 250 Srba, nekada je u osam razreda bilo i po 130 đaka srpske nacionalnosti, od 1999. godine seobe su učinile svoje, danas ih je 24, a među njima je i 10 učenika iz susjednog sela Janjine Vode. Broj albanskih učenika se stalno povećava, ove školske godine ih je 55, narednih godina će ih biti još više.
Sporazumjevaju se i rukama
Stariji Srbi i Albanci u Crkvenim Vodicama uglavnom znaju i srpski i albanski i, mada mnogo ne komuniciraju, lako se sporazumjevaju... Kod djece je nešto komplikovanije, jer ne znaju jezik druge nacionalnosti, pa često "komuniciraju" rukama ili na engleskom...
Luka i Benjamin
Srbin Luka i Albanac Benjamin redak su primjer djece različite nacionalnosti koja u Crkvenoj Vodici imaju ikakav kontakt. Sjede u istoj klupi u različitim smjenama i jedan drugom ostavljaju poruke.
- Napišem Benjaminu grafitnom olovkom poruku na stolu. Ne zna on riječi, ali mu ja nacrtam loptu i pored nje sat u kojem napišem broj osamnaest. On zna da ćemo u osamnaest sati toga dana igrati fudbal blizu kuće - kaže Luka.
Još dvije mješovite škole
Srpska i albanska djeca učila su doskoro zajedno i u školi "Aco Marović", odnosno "Daut Bogujevci" u Kosovu Polju, ali je problem nastao što su svi bili u istoj smjeni, zbog čega đaci srpske nacionalnosti više ne dolaze na časove. Međutim, nastava na srpskom nije ukinuta i pohađaju je đaci romske nacionalnosti.
I u Jasenoviku kod Novog Brada školu dijele Srbi i Albanci. Na srpskom, škola se zove "Sveti Sava", na albanskom "Minatori" (Rudari). U drugim djelovima Kosova škole su odvojene ili su školske zgrade podjeljene...
