U toku 2015. godine Fond za humanitarno pravo Kosova (FHP) pratio je suđenja za ratne i etnički i politički motivisane zločine pred kosovskim sudovima. Koliko su EULEX i kosovsko pravosuđe efikasni u procesuiranju ratnih zločina i koji je značaj Specijalnog suda? Izvještaj, koji je predstavljen u Prištini, pokazuje da je pravda i dalje nedostižna.
U prvostepenom postupku za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva u 2015. godini bilo je 17 optuženih Albanaca i jedan Srbin, među njima su i procesi vođeni pred Osnovnim sudom u sjevernoj Mitrovici, suđenje Dreničkoj grupi i Oliveru Ivanoviću.
Izvještaj Fonda za humanitarno pravo za 2015. godinu predstavila je Anka Kurteshi Hajdari.
"Na osnovu redovnog praćenja ne smatram da su sudije možda na neki način bile pristrasne, da su Srbe blaže kažnjavali ili Albance. Problem je što se Albanci nalaze ovdje pa je postupak moguće voditi, a Srbi koji nisu na Kosovu su nedostupni pravosuđu", rekla je Hajdari, prenosi RTK2.
Više od 15 godina kasnije materijalni dokazi ne postoje, ostaju samo iskazi svjedoka, a njihovo pamćenje blijedi, neki su preminuli, drugi mijenjaju iskaze pod pritiskom javnosti, a dolazi i do zastrašivanja. Na optuženičkoj klupi su često lica na visokim političkim položajima.
"Svjedoci su i dalje rak rana suđenja za ratne zločine. U svim slučajevima koje smo pratili u toku 2015. godine svjedoci su svoje optužujuće iskaze u mnogo čemu ublažili", dodala je Hajdari.
Kosovo prolazi kroz period tranzicije u kome EULEX prenosi predmete na domaće pravosuđe. Ipak, u 2015. godini glavni procesi su ostali u rukama EULEX-a, a Specijalno tužilaštvo Kosova ima samo 2 tužilaca nadležnih za ratne zločine.
Izvještaj FHP pokazuje da su prošle godine podignute samo dvije optužnice, dok zamjenica glavnog tužioca Sevdije Morina smatra da je problem što se nakon istrage dugo čeka na suđenje.
"Spremnost i volja nikada nisu izostajali, ali rezultati nisu dobri. Kada bismo pored specijalnog tužilaštva imali i 10 sudija za ratne zločine, vjerujem da bi to bilo dovoljno. Ipak, mislim da osnivanje Specijalnog suda nije potrebno", kazala je Morina.
Očekivanja od Specijalnog suda su različita.
"Očekuje se da će osnivanje Specijanog suda voditi većoj posvećenosti istraživanju ratnih zločina, ali ovaj sud ne dolazi kao rezultat političke volje kosovskih institucija, već kao posljedica pritiska međunarodne zajednice", rekao je profesor prava EU Avni Mazreku.
Nora Ahmetaj iz Centra za istraživanje, dokumentaciju i objavljivanje kaže da domaće pravosuđe nije spremno, ali nije optimista ni po pitanju Specijalnog suda.
"Ja lično imam rezerve, jer ako nije uspio UNMIK, EULEX, onda kako da očekujemo da će Specijalni su biti uspješan", kazala je Ahmetaj.
Šta je sa porodicama ubijenih i nestalih, kao i onima koji su preživjeli zločine?
"Da li dobijaju reparacije, da li su integrisani u društvo, da li imaju pristup obrazovanju, zapošljavanju, kakav je njihov položaj u društvu", bitna su pitanja smatra Nora Ahmetaj.
Opšti zaključak glasi, kao i naslov samog izvještaja, "Pravda je i dalje nedostižna".
Izvještaj Fonda za humanitarno pravo za 2015. godinu predstavila je Anka Kurteshi Hajdari.
"Na osnovu redovnog praćenja ne smatram da su sudije možda na neki način bile pristrasne, da su Srbe blaže kažnjavali ili Albance. Problem je što se Albanci nalaze ovdje pa je postupak moguće voditi, a Srbi koji nisu na Kosovu su nedostupni pravosuđu", rekla je Hajdari, prenosi RTK2.
Više od 15 godina kasnije materijalni dokazi ne postoje, ostaju samo iskazi svjedoka, a njihovo pamćenje blijedi, neki su preminuli, drugi mijenjaju iskaze pod pritiskom javnosti, a dolazi i do zastrašivanja. Na optuženičkoj klupi su često lica na visokim političkim položajima.
"Svjedoci su i dalje rak rana suđenja za ratne zločine. U svim slučajevima koje smo pratili u toku 2015. godine svjedoci su svoje optužujuće iskaze u mnogo čemu ublažili", dodala je Hajdari.
Kosovo prolazi kroz period tranzicije u kome EULEX prenosi predmete na domaće pravosuđe. Ipak, u 2015. godini glavni procesi su ostali u rukama EULEX-a, a Specijalno tužilaštvo Kosova ima samo 2 tužilaca nadležnih za ratne zločine.
Izvještaj FHP pokazuje da su prošle godine podignute samo dvije optužnice, dok zamjenica glavnog tužioca Sevdije Morina smatra da je problem što se nakon istrage dugo čeka na suđenje.
"Spremnost i volja nikada nisu izostajali, ali rezultati nisu dobri. Kada bismo pored specijalnog tužilaštva imali i 10 sudija za ratne zločine, vjerujem da bi to bilo dovoljno. Ipak, mislim da osnivanje Specijalnog suda nije potrebno", kazala je Morina.
Očekivanja od Specijalnog suda su različita.
"Očekuje se da će osnivanje Specijanog suda voditi većoj posvećenosti istraživanju ratnih zločina, ali ovaj sud ne dolazi kao rezultat političke volje kosovskih institucija, već kao posljedica pritiska međunarodne zajednice", rekao je profesor prava EU Avni Mazreku.
Nora Ahmetaj iz Centra za istraživanje, dokumentaciju i objavljivanje kaže da domaće pravosuđe nije spremno, ali nije optimista ni po pitanju Specijalnog suda.
"Ja lično imam rezerve, jer ako nije uspio UNMIK, EULEX, onda kako da očekujemo da će Specijalni su biti uspješan", kazala je Ahmetaj.
Šta je sa porodicama ubijenih i nestalih, kao i onima koji su preživjeli zločine?
"Da li dobijaju reparacije, da li su integrisani u društvo, da li imaju pristup obrazovanju, zapošljavanju, kakav je njihov položaj u društvu", bitna su pitanja smatra Nora Ahmetaj.
Opšti zaključak glasi, kao i naslov samog izvještaja, "Pravda je i dalje nedostižna".
