Fotomontaže i aforizmi sa potpisom Xenini

Kada se pomisli na smješne fotomontaže sa likovima osoba iz kosovskog javnog života i šire, na Kosovu se obično misli na one ispod kojih stoji potpis Xenini.

Xenini (pravo ime poznato redakciji RSE) je Albanac rođen u Crnoj Gori. Odrastao je u Mostaru, a studije završio u Prištini, gdje i danas živi.
Kosovskoj javnosti poznat je po fotomontažama i aforizmima koje od 2003. godine plasira na svojoj internet stranici koja je još tada mjesečno imala i do 300.000 poseta.
S obzirom da je 20 godina živeo u sredini gdje je, kako kaže, šala način razmišljanja i način života, po dolasku na Kosovu doživeo je šok. Kada je prvi put otišao da igra košarku, primjetio je da u ovom sportu u kojem ima mnogo direktnih kontakta sa protivnikom, niko nikoga ne psuje.
"U Bosni je drugačije. Meni je to bilo čudno i primjetio sam da je to malo ukočeno. Za njih je šok bio kada bi uletio sa mostarskim forama, oni bi se oduševljavali od smijeha, ali nisi smio da ih diraš u porodicu, u nacionalne stvari, u odnos muškarac - žena, djevojka", kaže naš sagovornik.
Nekoliko godina kasnije, može se reći da na Kosovu ima mjesta za šale "na svoj račun". Ipak, u poređenju sa regionom, Kosovo je i dalje daleko od Bosne i Hercegovine ili od Srbije, smatra Xenini.
Takođe, internet i društvene mreže doprinijele su tome da ljudi počnu zbijati šale na svoj račun. Međutim, on tvrdi da još uvijek postoji ona barijera gdje albanska zajednica na Kosovu ne voli puno da se šali na svoj račun.
"Hiljadu puta sam napravio taj eksperiment. Ispričam tri vica o Bosancima, Srbima, ili o Amerikancima i svi se smeju. Četvrti vic je namjerno onaj u kojem Albanac nešto izgubi i onda dobijem reakcije tipa: 'E, ovo ti nije trebalo'. Posle Facebooka i drugih društvenih mreža, došlo je do opuštanja. Ali, u odnosu na region, mi smo daleko. U odnosu na ostale gradove, Đakovica je imala taj odnos da se šali na svoj račun i ljudi se tamo vole šaliti. Uglavnom su to šale o njihovom cicijaštvu", kaže Xenini.
Ipak, oni koji žele da se bave humorom ili satirom, profesionalno ili iz hobija, na Kosovu materijala ima, ističe Xenini. Mogućnosti za "zbijanje šale i za satiru nema granica pogotovo od dolaska UNMIK administracije", dodaje on.
"Toliko su oni dali mogućnost da se šalite, jer je odjednom čitav svijet došao na Kosovo i svaki dan ste tako nailazili na smiješne situacije kada ljudi iz čitavog svijeta hoće da vam srede život. Kada je Kosovo proglasilo nezavisnost, preuzelo vlast i svu odgovornost, onda je i tada bilo jako puno materijala za šalu oko njihovih odluka... U momentu kada otvorite novine puni ste inspiracije i na svaki drugi naslov možete napraviti aforizam. Apsurdna je situacija koju stvara ovo društvo i svime čime smo okruženi, jako je puno matrijala za zbijanje šale i ova situacija daje puno mogućnosti. Ne mogu shvatiti kako može jedan Švicarac da napravi neki aforizam. Nekako mi neshvatljivo kako on da se smeje na račun nečega kada je u njegovoj zemlji skoro sve savršeno. Bio sam pre mjesec dana tamo i stvarno nemate mogućnosti da napravite šalu o nečemu jer tamo sve bespekorno funkcioniše i to počinje da vas nervira", kaže on.
Xeninijeva stranica je po otvaranju 2003. brzo postala popularna. Ljudi su je tada razmjenjivali preko brojnih chat programa, a Xeniniju su ubrzo počeli i da dolaze e-mailovi da ukloni pojedine fotomontaže sa stranice koje su se ticale političara.
"Mislim da su tada bili dosta kruti, ali malo sam razbio te barijere da političar može da vidi sebe u nekoj ne baš povoljnoj situaciji. Otvaranjem društvenih mreža sada je to sve preplavljeno. Taj čovek koji sam sebe vidi sada na tim fotomontažama on tome kaže: 'Šta me briga'. Kad neko počne da te šamara sa svih strana, ti počneš da trpiš te udarce i više to nije nešto što je problematično. Internet je sada preplavljen tim stvarima. Ja znam da kada na Xeniniju vide same sebe, onda ih malo više boli, jer kažu ovaj je nešto drugo. Znam to jer kad se sretnem sa nekim od njih, primjetim da su vidjeli sebe na mojoj stranici i onda daju komentar tipa: 'Nije mi baš ono lice prikladno', 'Gde uze tu sliku', 'Gdje me nađe' ", ispričao je Xenini.
Ipak, primjetno je da mu nedostaje mostarski "način razmišljanja".
"Ljudi se tamo puni šale. Sa kosovskog gledišta to je još uvijek neobjašnjivo", zaključuje Xenini.