Da Albanci u Preševskoj dolini trebaju da uživaju ista prava kao i Srbi na Kosovu, ponovio je u utorak i albanski premijer Edi Rama tokom obraćanja građanima Preševa.
Podsjetimo šta je to što se Srbima, ali i ostalim zajednicama, garantuje na Kosovu na osnovu Ustava i zakona.
Deset opština sa srpskom većinom, jedna sa turskom, dva mjesta potpredsjednika u Skupštini Kosova, tri ministarstva, zamjenici ministara, predstavništvo u Ustavnom sudu, 20 garantovanih mjesta u Skupštini Kosova, od kojih 10 za Srbe, te, za srpske opštine i proširene opštinske nadležnosti, odnosno saradnja sa Srbijom, pravo na informisanje, neki su od primjera koje kosovsko zakonodavstvo pruža manjinskim zajednicama na Kosovu - Srbima, Bošnjacima, Turcima i RAE zajenici (Romi, Aškalije i Egipćani). Bošnjačka zajednica i dalje ulaže napore da dobije svoje dvije opštine.
Profesor ustavnog prava, Mazllum Baraliu, kaže da je Kosovo jedna od retkih država koja maksimalno poštuje prava manjina, a pogotovo srpske zajednice.
"Ne samo da su dovoljna, već su u skladu sa najvišim međunarodnim standardima. Nema sličnog slučaja u svijetu da su tako regulisane pozicije, slobode, ekonomske, društvene politike jedne manjinske zajednice, kao što je to na Kosovu.”
Predstavnici manjinskih zajednica, međutim, nisu zadovoljni sprovođenjem zakona koji se tiču zaštite njihovih interesa.
Petar Miletić, bivši potpredsjednik Skupštine Kosova iz redova srpske zajednice, za RSE navodi da što se zakona i Ustava Kosova tiče, Srbi na Kosovu možda imaju i veća prava nego bilo koja druga zajednica negdje u Evropi. Međutim, dodaje on, hroničan problem Kosova je implementacija onoga što piše u njima.
"Na primjer, imamo jedan izuzetno dobar, proevropski, moderan Zakon o jezicima, ali na svakom koraku na Kosovu možete vidjeti da se taj zakon ne poštuje, i puno je takvih primjera. Imamo zakone koji štite položaj i status Srpske pravoslavne crkve, tu su zakoni o selu Velika Hoča i zakon o historijskom centru Prizrena koji su usvojeni prije dvije godine, a ni jedno slovo nije ostvarno na terenu. U svakom slučaju, to je najveći problem. Postoje zakoni koji su prilično dobri, naravno, neki bi mogli da budu i bolji, ali oni se ne poštuju dovoljno na terenu. Tek onog trenutka kada ljudi počnu da osjećaju da ti zakoni doprinose kvalitetu njihovog života, onda možemo govoriti o pomoći u integraciji“, kazao je Miletić.
Miletić dodaje da su rezervisana mjesta u prva dva mandata u Skupštini, a sada garantovana, pomogla integraciju zajednica, jer su se predstavnici uvijek trudili da u zakonodavstvu uđu sve odredbe koje, u ovom slučaju Srbima garantuju institucionalnu zaštitu.
"Sada treba i ljudi na terenu, dakle građani zbog kojih se ti zakoni tamo donose, da osjete da su ti poslanici koji imaju garantovana mjesta tamo uspjeli da se izbore za nešto što će poboljšati njihov kvalitet života. Do tog stadijuma još nismo došli", navodi on.
Miletić vjeruje da je i odgovornost albanske političke i intelektualne elite na Kosovu da objašnjavaju ljudima da to što Srbi u zakonima imaju neka prava nije zato što je to neki pritisak međunarodne zajednice, već zato što su to punopravni građani Kosova koji trebaju da budu ravnopravno građani sa većinskom zajednicom.
"To jednostavno mora da zrači iz političara Albanaca koji trebaju na taj način to da prezentuju, a ne u smislu neko nas je pritiskao i zbog tog pritiska mi moramo da ispunimo to".
Džezair Murati, bivši poslanik Skupštine Kosova ispred bošnjačke zajednice, a sada savjetnik odlazećeg premijera, bio je učesnik tima koji je radio na pravnim osnovama koje su kasnije sročene u Ahtisarijevom planu, a na osnovu kojeg je proglašena nezavisnost Kosova. U izjavi za RSE i on ističe da su odredbe u zakonima dobro regulisane i sročene, ali njihovo sprovođenje je daleko od potrebnog.
"Kada je na primjer u pitanju pravo na obrazovanje, ne poštuju se ni neka osnovna načela. Nikada do danas čak nismo uspjeli ni udžbenike koliko je to potrebno da nabavimo, iz opštih i prirodnih nauka. Da ne govorimo o tome da se ljudima sudska, izvršna, poreska rješenja dostavljaju na nematernjem jeziku. Da nema vremena da se prevede neki dokument. Da bi dobio neko rješenje o stanarskom pravu ili optužbu, treba da čeka na prevod. Tu je mnogo administrativnih i birokratskih barijera koje onemogućavaju da se ta prava u svakodnevnom životu sprovedu i riješe. To je de facto istina koja se može dokazati na mnogo primjera. Jedno je rad predstavnika manjina u najvišem zakonodavnom organu, a drugo, ovakva prava ne postoje na lokalnom nivou gdje manjine takođe mogu da biraju svoje predstavnike po ištom šablonu i po istom broju kao većinska zajednica, a oni to nemaju. Govorim o opštinskim skupštinama", dodaje Murati.
