Predsjednica Kosova Vjosa Osmani izjavila je da se Kosovo ne protivi sprovođenju svojih obaveza, ali zahtjeva obavezujući sporazum i za Kosovo i za Srbiju.
Ona je u intervjuu za Glas Amerike iz Njujorka, gjde je učestvovala na sjednici Savjeta bezbjednosti UN, rekla da će se Kosovo obratiti Ustavnom sudu po pitanju nacrta statuta ZSO nakon što bude postignut dogovor o tome kako će se sprovoditi akti koji proizilaze iz sporazuma koji su Kosovo i Srbija prošle godine potpisali u Ohridu.
Visoki američki zvaničnici, pomoćnik državnog sekretara O'Brian prije dva dana u Beogradu i američki predstavnik danas u UN, zatražili su od Kosova da osnuje ZSO. Kako ćete odgovoriti na ovaj poziv?
Kosovo je dosljedno pokazivalo spremnost da u cjelini i što prije primjeni sporazum postignut u Briselu u februaru prošle godine i aneks iz marta prošle godine. Ali, kao i u svakom drugom sporazumu, postoji plan implementacije, odnosno redosljed, o kojem se još uvijek pregovara u Briselu i koji predviđa da obe strane, paralelno, sprovode sporazum ili svoje dijelove sporazuma. U tom kontekstu, sporazum nema samo statut ZSO, postoje i drugi članovi, koji, između ostalog, od Srbije zahtjevaju da prizna suverenitet, teritorijalni integritet Kosova, da ne koristi nasilje kao oruđe ili silu kao oruđe međudržavnih odnosa, a član 4 zahtjeva da ne stvara prepreke, da se ne protive članstvu Kosova u međunarodnim organizacijama.
Dakle, jedino što Kosovo traži jeste da se sporazum implementira u cjelini, a ne da samo jedna strana zahtjeva punu primjenu, a da druga strana ne zahteva sprovođenje nijedne odredbe. Naravno, znamo da je to međunarodna obaveza Kosova, ali postoje neki principi i imamo kao crvene linije u implementaciji ZSO. Među njima je i Ustav Kosova, to je odluka Ustavnog suda iz 2015. godine, to je činjenica da ne može imati izvršna ovlašćenja, kako je pisalo i u pismu bivše predstavnice za spoljnu politiku i bezbjednost Federice Mogherini i da da bude u skladu s američkim stavom objavljenim dokumentu Dereka Choleta i Gabriela Escobara. Dakle, Kosovo se ne protivi sprovođenju svojih obaveza. Mi jednostavno tražimo da sporazum bude dogovor i da stvori obaveze za obe strane, inače i sporazum i dijalog gube smisao.
Pošto međunarodni partneri traže od Kosova da formira ZSO, da li Kosovo ima plan za sljedeće korake?
Plan je, naravno, jasan. Mora se zaključiti sporazum o redosljedu koji određuje koji korak implementacije treba biti prvi, koji drugi... Čim plan redosleda bude završen, naravno, kao što je predviđeno odlukom Ustavnog suda iz 2015. godine, Kosovo mora da pošalje nacrt statuta Ustavnom sudu. Zatim je na Ustavnom sudu da odluči da li je nacrt u skladu sa Ustavom. Kao predsednica, imam brojne nedoumice oko nacrta, ali imam puno povjerenje da će se Ustavni sud pobrinuti da sve bude u skladu sa Ustavom i presudom iz 2015. godine, jer inače mislim da mnoge stvari mogu se zloupotrebiti u praksi prilikom tumačenja statuta i izazvati veliki problem, koje će onda biti teško riješiti bez stvaranja tenzija. Tako i zbog sigurnosti, koja je neophodna zbog stabilnosti, koja je preduslov za mir, ali prije svega zbog toga što moramo održati funkcionalnost, moramo biti sigurni da je sve u skladu sa Ustavom prije nego što preduzmemo korake za punu implementaciju ZSO.
Da li se očekuje da će nacrt statuta koji je međunarodna zajednica dala Kosovu za ZSO uskoro otići u Ustavni sud?
Ne mogu definisati rokove. Prema statutu, ali i presudi Ustavnog suda iz 2015. godine, to je dužnost Vlade Kosova. Dakle, to može biti resorno ministarstvo ili odluka vlade, ali i to dosta zavisi od toka dijaloga. Kao što sam pomenula, moramo imati plan redosljeda, koji jasno predviđa koji korak sa Kosova se prvi preduzima, koji korak iz Srbije se takođe preduzima paralelno, tako da obe strane sprovode paralelno i da obe strane imaju koristi. Ali, ne možemo da zahtjevamo od Kosova sprovođenje glavnog dela sporazuma, a od Srbije da se ne zahtjeva da glasa za u Savjetu Evrope. Ako se traži implementacija, to se mora tražiti i od jedne i druge, kao što sam rekla, inače kredibilitet dijaloga i princip jednakog tretmana strana više nemaju nikakvog značaja. Jer nekako samo jedna strana ostaje u procesu, pošto se druga već formalno povukla slanjem pisma EU da neće implementirati sporazum. I Vučić je to rekao u Savjetu bezbjednosti, da traže ZSO, ali ne čineći nijedan korak ka međusobnom priznanju. Sporazum, naime, ima sve elemente "defakto" priznanja, od priznavanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta do drugih principa Povelje UN, koji važe samo između država. Ali oni jasno poručuju da to neće implementirati. Nekako je u ovom poslu ostala samo jedna strana.
Ako Srbija nastavi da ne ispunjava ostale dijelove sporazuma, da li to znači da se nećete pomjeriti? Da Vlada Kosova neće krenuti sa implementacijom ZSO?
Moj stav, kao predsjednice je da pošto veoma jasno poznajemo istoriju Srbije i da ona stalno krši sporazume koje potpisuje i ne sprovodi ih na terenu, moramo da se vratimo na neku vrstu pristupa koje smo imali otprilike u vreme kada je Kosovo proglašeno nezavisnim, kada je Kosovo napravilo niz ustupaka, koji ga nisu učinili nefunkcionalnim, ali su bili teški. Ali, sa druge strane, Srbija je odbila da primeni Ahtisaarijev paket. Ali ono što smo dobili u zamenu je nezavisnost Kosova, priznanje Kosova i članstvo u međunarodnim organizacijama.
Dakle, ako ćemo zajedno sa našim međunarodnim partnerima videti da ovaj princip dve strane u procesu propada, onda moramo prvo da sednemo sa SAD, ali i sa državama EU koje su priznale Kosovo i moramo napraviti jasan plan. Ako Kosovo primjeni sve ove ustupke, koje su to mjere koje će međunarodna zajednica preduzeti da podrži Kosovo? Da se razumijemo, da li je članstvo u Natou na stolu? Da li je na stolu status kandidata i brzo kretanje ka EU, na osnovu reformi koje smo napravili? Dakle, neka vrsta dogovora između nas i naših partnera je pitanje kojim se već dugo bavim sa partnerima, posebno sa SAD, uvijek znajući da ćemo doći do toga i Srbija opet neće ništa da sprovodi. Dakle, moramo da vidimo šta možemo da izvučemo ako sprovedemo, ali šta možemo da izvučemo od naših partnera kao neku vrstu podrške za snažnu konsolidaciju u međunarodnoj areni za Kosovo, kao ravnopravnog sa drugima. Naravno, sve dok Rusija ima pravo veta, Ujedinjene nacije teško. Ali, svaka druga organizacija u kojoj Rusija nema pravo veta, vjerujem da je u opsegu akcija koje naši prijatelji mogu da preduzmu i guraju Kosovo napred da bude u Natou, u Savjetu Evrope i u drugim organizacijama.
Vratimo se još jednom pitanju statuta i Ustavnog suda. Ako Vlada ne pošalje ovaj statut koji imate u rukama, da li predsjednica ima prostora da ga pošalje Ustavnom sudu? Razmišljate li o takvom koraku?
Postoje presude Ustavnog suda iz 2017, 2018. i 2021. godine koje su ograničile mandat predsjednika da pokreće ustavna pitanja, odnosno postavlja ustavna pitanja ako je dokument u skladu sa Ustavom. Dakle, bez prethodnog odobrenja ovog dokumenta od strane Vlade, ili bez donošenja bilo kakvog vladinog akta, predsjednik ga ne može poslati Ustavnom sudu. Dakle, u prošlosti je ovo pravo postojalo. Povežite ovo sa onim što sam ranije rekla. Naravno, takav korak treba preduzeti ako postoji plan redosljeda i ako ga istovremeno sprovodi i Srbija i kao alternativu ako međunarodna zajednica ponudi Kosovu članstvo u organizacijama koje su neophodne za evroatlantski pokret i za bezbjednost Kosova, jer u stvari najveći izazov sa kojim se suočavamo jeste bezbjednosni izazov, koji stvara Srbija, a onda ovaj izazov stvara mnoge druge, bilo u ekonomskom smislu ili stranim investicijama i mnogim drugim.
Na sjednici Savjeta bezbjednosti ste pomenuli pogoršanje bezbjednosne situacije i optužili Srbiju za destabilizujuća dejstva. Da li ste zabrinuti zbog eskalacije na Kosovu?
Tako nešto će Srbija ponovo pokušati, jer se takvi planovi stalno prave, ali sam ubeđena u sve pripreme koje Policija Kosova vrši, u partnerstvu sa međunarodnim prisustvom, posebno sa Euleksom i Natoom, kao drugi i treći odgovorni za bezbjednost na Kosovu, da ćemo sprečiti svaki napad.
Bojkot procesa glasanja i njegov neuspeh u četiri opštine na sjeveru nazvali ste katastrofom. Imate li plan za dalje i šta je to?
Kao što je napomenuo stalni predstavnik Sjedinjenih Država, sada su aktuelni predsjednici ostali na funkciji, jer je to bio izbor Srba koji žive u ove četiri sjeverne opštine zbog, nažalost, stalnih pritisaka Srbije. Sada ovi predsjednici imaju još jedan mandat. Kosovo je ponudilo sve što se nudi kroz njegovo zakonodavstvo. Izvršili smo brojne pripreme, usvojili smo nova administrativna uputstva. Izdvojili smo veliki budžet, tako da smo sve što se nudi u demokratskim zemljama ponudili. Ne možemo naterati građane da glasaju. Oni su tako odlučili, iako ja to govorim zbog nelegalne intervencije Srbije. Međutim, ovo je realnost za koju je Kosovo učinilo sve da se promjeni. Ali izbori su demokratsko pravo građana. Ako ne učestvuju, mi ništa ne možemo učiniti. Naravno, moramo preduzeti što više dodatnih inicijativa za integraciju Srba, zaštititi ih od nelegalnih struktura koje im prijete, dati im priliku da napreduju, ostvare svoj ekonomski potencijal, da se osjećaju koliko god je moguće sigurno, isto kao i svi ostali na Kosovu, ali pravo glasa je individualno.
Da li vas ovaj bojkot brine i kakve će biti njegove posljedice po budućnost Kosova?
Naravno da nas zabrinjava, jer je Kosovo uvijek pokazivalo punu spremnost da svojim građanima ponudi ne samo ustavnu zaštitu, već i nove instrumente ako žele da promene gradonačelnike opština. Ali, glavna briga je kontinuirani pritisak koji se vrši na građane preko nelegalnih i kriminalnih struktura, koje finansira, podstiče i politički postavlja Vučić. To pokazuje, s jedne strane, nezakonito mešanje Srbije u izbore druge zemlje, a drugo, da Srbija ostaje ista i da joj je primarni cilj da spreči integraciju Srba u institucije Kosova, uprkos dijalogu koji je trajao već 12 godina i uprkos njihovoj međunarodnoj obavezi sporazumom iz 2013. godine, koju traže, gdje se traži da se Srbi integrišu u institucije Kosova i ponište sve nelegalne strukture. Dakle, to je uznemirujuća situacija koju je Srbija stvorila i koja se može promjeniti samo ozbiljnim međunarodnim pritiskom na Srbiju.
Izvor: VOA
Visoki američki zvaničnici, pomoćnik državnog sekretara O'Brian prije dva dana u Beogradu i američki predstavnik danas u UN, zatražili su od Kosova da osnuje ZSO. Kako ćete odgovoriti na ovaj poziv?
Kosovo je dosljedno pokazivalo spremnost da u cjelini i što prije primjeni sporazum postignut u Briselu u februaru prošle godine i aneks iz marta prošle godine. Ali, kao i u svakom drugom sporazumu, postoji plan implementacije, odnosno redosljed, o kojem se još uvijek pregovara u Briselu i koji predviđa da obe strane, paralelno, sprovode sporazum ili svoje dijelove sporazuma. U tom kontekstu, sporazum nema samo statut ZSO, postoje i drugi članovi, koji, između ostalog, od Srbije zahtjevaju da prizna suverenitet, teritorijalni integritet Kosova, da ne koristi nasilje kao oruđe ili silu kao oruđe međudržavnih odnosa, a član 4 zahtjeva da ne stvara prepreke, da se ne protive članstvu Kosova u međunarodnim organizacijama.
Dakle, jedino što Kosovo traži jeste da se sporazum implementira u cjelini, a ne da samo jedna strana zahtjeva punu primjenu, a da druga strana ne zahteva sprovođenje nijedne odredbe. Naravno, znamo da je to međunarodna obaveza Kosova, ali postoje neki principi i imamo kao crvene linije u implementaciji ZSO. Među njima je i Ustav Kosova, to je odluka Ustavnog suda iz 2015. godine, to je činjenica da ne može imati izvršna ovlašćenja, kako je pisalo i u pismu bivše predstavnice za spoljnu politiku i bezbjednost Federice Mogherini i da da bude u skladu s američkim stavom objavljenim dokumentu Dereka Choleta i Gabriela Escobara. Dakle, Kosovo se ne protivi sprovođenju svojih obaveza. Mi jednostavno tražimo da sporazum bude dogovor i da stvori obaveze za obe strane, inače i sporazum i dijalog gube smisao.
Pošto međunarodni partneri traže od Kosova da formira ZSO, da li Kosovo ima plan za sljedeće korake?
Plan je, naravno, jasan. Mora se zaključiti sporazum o redosljedu koji određuje koji korak implementacije treba biti prvi, koji drugi... Čim plan redosleda bude završen, naravno, kao što je predviđeno odlukom Ustavnog suda iz 2015. godine, Kosovo mora da pošalje nacrt statuta Ustavnom sudu. Zatim je na Ustavnom sudu da odluči da li je nacrt u skladu sa Ustavom. Kao predsednica, imam brojne nedoumice oko nacrta, ali imam puno povjerenje da će se Ustavni sud pobrinuti da sve bude u skladu sa Ustavom i presudom iz 2015. godine, jer inače mislim da mnoge stvari mogu se zloupotrebiti u praksi prilikom tumačenja statuta i izazvati veliki problem, koje će onda biti teško riješiti bez stvaranja tenzija. Tako i zbog sigurnosti, koja je neophodna zbog stabilnosti, koja je preduslov za mir, ali prije svega zbog toga što moramo održati funkcionalnost, moramo biti sigurni da je sve u skladu sa Ustavom prije nego što preduzmemo korake za punu implementaciju ZSO.
Da li se očekuje da će nacrt statuta koji je međunarodna zajednica dala Kosovu za ZSO uskoro otići u Ustavni sud?
Ne mogu definisati rokove. Prema statutu, ali i presudi Ustavnog suda iz 2015. godine, to je dužnost Vlade Kosova. Dakle, to može biti resorno ministarstvo ili odluka vlade, ali i to dosta zavisi od toka dijaloga. Kao što sam pomenula, moramo imati plan redosljeda, koji jasno predviđa koji korak sa Kosova se prvi preduzima, koji korak iz Srbije se takođe preduzima paralelno, tako da obe strane sprovode paralelno i da obe strane imaju koristi. Ali, ne možemo da zahtjevamo od Kosova sprovođenje glavnog dela sporazuma, a od Srbije da se ne zahtjeva da glasa za u Savjetu Evrope. Ako se traži implementacija, to se mora tražiti i od jedne i druge, kao što sam rekla, inače kredibilitet dijaloga i princip jednakog tretmana strana više nemaju nikakvog značaja. Jer nekako samo jedna strana ostaje u procesu, pošto se druga već formalno povukla slanjem pisma EU da neće implementirati sporazum. I Vučić je to rekao u Savjetu bezbjednosti, da traže ZSO, ali ne čineći nijedan korak ka međusobnom priznanju. Sporazum, naime, ima sve elemente "defakto" priznanja, od priznavanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta do drugih principa Povelje UN, koji važe samo između država. Ali oni jasno poručuju da to neće implementirati. Nekako je u ovom poslu ostala samo jedna strana.
Ako Srbija nastavi da ne ispunjava ostale dijelove sporazuma, da li to znači da se nećete pomjeriti? Da Vlada Kosova neće krenuti sa implementacijom ZSO?
Moj stav, kao predsjednice je da pošto veoma jasno poznajemo istoriju Srbije i da ona stalno krši sporazume koje potpisuje i ne sprovodi ih na terenu, moramo da se vratimo na neku vrstu pristupa koje smo imali otprilike u vreme kada je Kosovo proglašeno nezavisnim, kada je Kosovo napravilo niz ustupaka, koji ga nisu učinili nefunkcionalnim, ali su bili teški. Ali, sa druge strane, Srbija je odbila da primeni Ahtisaarijev paket. Ali ono što smo dobili u zamenu je nezavisnost Kosova, priznanje Kosova i članstvo u međunarodnim organizacijama.
Dakle, ako ćemo zajedno sa našim međunarodnim partnerima videti da ovaj princip dve strane u procesu propada, onda moramo prvo da sednemo sa SAD, ali i sa državama EU koje su priznale Kosovo i moramo napraviti jasan plan. Ako Kosovo primjeni sve ove ustupke, koje su to mjere koje će međunarodna zajednica preduzeti da podrži Kosovo? Da se razumijemo, da li je članstvo u Natou na stolu? Da li je na stolu status kandidata i brzo kretanje ka EU, na osnovu reformi koje smo napravili? Dakle, neka vrsta dogovora između nas i naših partnera je pitanje kojim se već dugo bavim sa partnerima, posebno sa SAD, uvijek znajući da ćemo doći do toga i Srbija opet neće ništa da sprovodi. Dakle, moramo da vidimo šta možemo da izvučemo ako sprovedemo, ali šta možemo da izvučemo od naših partnera kao neku vrstu podrške za snažnu konsolidaciju u međunarodnoj areni za Kosovo, kao ravnopravnog sa drugima. Naravno, sve dok Rusija ima pravo veta, Ujedinjene nacije teško. Ali, svaka druga organizacija u kojoj Rusija nema pravo veta, vjerujem da je u opsegu akcija koje naši prijatelji mogu da preduzmu i guraju Kosovo napred da bude u Natou, u Savjetu Evrope i u drugim organizacijama.
Vratimo se još jednom pitanju statuta i Ustavnog suda. Ako Vlada ne pošalje ovaj statut koji imate u rukama, da li predsjednica ima prostora da ga pošalje Ustavnom sudu? Razmišljate li o takvom koraku?
Postoje presude Ustavnog suda iz 2017, 2018. i 2021. godine koje su ograničile mandat predsjednika da pokreće ustavna pitanja, odnosno postavlja ustavna pitanja ako je dokument u skladu sa Ustavom. Dakle, bez prethodnog odobrenja ovog dokumenta od strane Vlade, ili bez donošenja bilo kakvog vladinog akta, predsjednik ga ne može poslati Ustavnom sudu. Dakle, u prošlosti je ovo pravo postojalo. Povežite ovo sa onim što sam ranije rekla. Naravno, takav korak treba preduzeti ako postoji plan redosljeda i ako ga istovremeno sprovodi i Srbija i kao alternativu ako međunarodna zajednica ponudi Kosovu članstvo u organizacijama koje su neophodne za evroatlantski pokret i za bezbjednost Kosova, jer u stvari najveći izazov sa kojim se suočavamo jeste bezbjednosni izazov, koji stvara Srbija, a onda ovaj izazov stvara mnoge druge, bilo u ekonomskom smislu ili stranim investicijama i mnogim drugim.
Na sjednici Savjeta bezbjednosti ste pomenuli pogoršanje bezbjednosne situacije i optužili Srbiju za destabilizujuća dejstva. Da li ste zabrinuti zbog eskalacije na Kosovu?
Tako nešto će Srbija ponovo pokušati, jer se takvi planovi stalno prave, ali sam ubeđena u sve pripreme koje Policija Kosova vrši, u partnerstvu sa međunarodnim prisustvom, posebno sa Euleksom i Natoom, kao drugi i treći odgovorni za bezbjednost na Kosovu, da ćemo sprečiti svaki napad.
Bojkot procesa glasanja i njegov neuspeh u četiri opštine na sjeveru nazvali ste katastrofom. Imate li plan za dalje i šta je to?
Kao što je napomenuo stalni predstavnik Sjedinjenih Država, sada su aktuelni predsjednici ostali na funkciji, jer je to bio izbor Srba koji žive u ove četiri sjeverne opštine zbog, nažalost, stalnih pritisaka Srbije. Sada ovi predsjednici imaju još jedan mandat. Kosovo je ponudilo sve što se nudi kroz njegovo zakonodavstvo. Izvršili smo brojne pripreme, usvojili smo nova administrativna uputstva. Izdvojili smo veliki budžet, tako da smo sve što se nudi u demokratskim zemljama ponudili. Ne možemo naterati građane da glasaju. Oni su tako odlučili, iako ja to govorim zbog nelegalne intervencije Srbije. Međutim, ovo je realnost za koju je Kosovo učinilo sve da se promjeni. Ali izbori su demokratsko pravo građana. Ako ne učestvuju, mi ništa ne možemo učiniti. Naravno, moramo preduzeti što više dodatnih inicijativa za integraciju Srba, zaštititi ih od nelegalnih struktura koje im prijete, dati im priliku da napreduju, ostvare svoj ekonomski potencijal, da se osjećaju koliko god je moguće sigurno, isto kao i svi ostali na Kosovu, ali pravo glasa je individualno.
Da li vas ovaj bojkot brine i kakve će biti njegove posljedice po budućnost Kosova?
Naravno da nas zabrinjava, jer je Kosovo uvijek pokazivalo punu spremnost da svojim građanima ponudi ne samo ustavnu zaštitu, već i nove instrumente ako žele da promene gradonačelnike opština. Ali, glavna briga je kontinuirani pritisak koji se vrši na građane preko nelegalnih i kriminalnih struktura, koje finansira, podstiče i politički postavlja Vučić. To pokazuje, s jedne strane, nezakonito mešanje Srbije u izbore druge zemlje, a drugo, da Srbija ostaje ista i da joj je primarni cilj da spreči integraciju Srba u institucije Kosova, uprkos dijalogu koji je trajao već 12 godina i uprkos njihovoj međunarodnoj obavezi sporazumom iz 2013. godine, koju traže, gdje se traži da se Srbi integrišu u institucije Kosova i ponište sve nelegalne strukture. Dakle, to je uznemirujuća situacija koju je Srbija stvorila i koja se može promjeniti samo ozbiljnim međunarodnim pritiskom na Srbiju.
Izvor: VOA
