Bivši član Generalštaba Oslobodilačke vojske Kosova Rexhep Selimi je započeo odbranu u Specijalizovanim vijećima Kosova u Hagu.
I danas, izjašnjavao se nevinim po svim tačkama optužnice.
On je rekao da je prošlo skoro dvije i po godine od kada je prvi put obavješten da je protiv njega podignuta optužnica pred Specijalnim sudom.
"Nisam to očekivao", rekao je Selimi čitajući svoj govor. „Bez obzira na to kako su se događaji odvijali, mi smo ovdje pred optužnicom koju s pravom smatramo neosnovanom u činjenicama i argumentima“, rekao je Selimi, nekadašnji šef poslaničke grupe PS.
„Pred ovom optužnicom izjavljujem da nemam nikakve veze sa zločinima koji se navode u optužnici".
Njegov govor je nastavljen opisom teških godina kroz koje su kosovski Albanci prošli 90-ih, kada je bio Selimi bio student.
„Početkom 90-ih bio sam student filologije, smjer Albanski jezik i književnost. Kao i svuda na Kosovu, nasilje je eskaliralo i na Univerzitetu u Prištini“, podsjetio je on pred sudom.
„Sjećam se kada su nas izbacili iz studentskih domova 16. marta 1990. Oko Studentskog centra u Prištini mogla se vidjeti oklopna vozila koja izvode studente”.
Selimi je rekao da ne možete ući na fakultete ili u biblioteke.
„Albanci su napustili svoja radna mjesta, više nije bilo albanskih policajaca, ni albanskih ljekara, ni podređenih u administraciji”.
On je rekao da mladi Albanci nisu mogli ni da igraju fudbal na stadionima, zatvorena je bila jedina televizija na albanskom jeziku, a zatvorile su i novine.
„Nasilje je eskaliralo. Mladi su nasilno slani u Jugoslovensku vojsku”, prisjećao se Selimi tog teškog vremena za mlade Albance.
„Ne da služi, nego da nas ubije".
Čak je rekao da se danas sjeća kada je njegov vršnjak Jetullah Desku poslat u vojsku, a zatim vraćen u kovčeg. Rekavši da je izvršio samoubistvo“.
Selimi je pomenuo i trovanja u školama, rekavši da je video svoje vršnjake kako pljuju od trovanja.
On je naveo da su te godine počeli da truju i albanske učenike njegove škole. „I danas se u našim školama nalaze te slike protiv albanskih učenika“, rekao je on.
„Ovaj lov na mlade Albance nastavljen je bez prestanka kao sistematski pritisak da se natjeraju da napuste Kosovo“.
Selimi je rekao da su početkom 90-ih mnogi njegovi vršnjaci bili primorani da napuste Kosovo koje su toliko voljeli.
Pored toga, Rexhep Selimi je rekao da je on lično imao opcije, da ostane na Kosovu, da bude otrovan, uhapšen ili ubijen, ili da ode u inostranstvo.
„Tada sam imao dvije opcije“, rekao je Seljmi. „Živeti na Kosovu očekujući da ću jednog dana biti otrovan, uhapšen, ubijen ili da to izbjegnem i da napustim Kosovo. Da odem u Njemačku ili Holandiju, gdje sam imao pola porodice”.
Međutim, rekao je da je izabrao nešto treće.
„Umjesto da se pridružim svojoj porodici, pridružio sam se još većoj porodici. Pridružio sam se porodici Jashari u Prekazu”.
Selimi je rekao da je napustio snove svoje mladosti, napustio studije književnosti i postao dio OVK.
„OVK je u to vrijeme imala naziv vojska, ali nije računala vojsku. Imali smo veliko ime i volju, ali malo oružja i ljudi”.
Dalje, Selimi je rekao da je postao dio optužnice iz Srbije i da je tu bio i Adem Jashari.
„Postao sam dio optužnice iz Srbije, a tamo je bio i Adem Jashari. Nisam mogao da ostanem u svojoj kući. Sa stricem Mujom Krasniqijem bio sam primoran da napustim naše domove u oktobru 1996. godine”, prisjetio se on u svom govoru pred porotom.
„Od tada sam uglavnom bio sa porodicom Jashari, a ne sam. Selimi je rekao da je tu bio sa Ademom, Shabanom, Hamzom, sa djecom te porodice, Fitimom, Besimom".
„Sva ova djeca su tada ubijena. 5. marta 1998. počeo je napad na porodicu Jashari u Prekazu“.
Rekao je da nije bio tamo na dan napada, zato je danas živ.
On je, međutim, rekao da političke razlike u različitim istorijskim trenucima ne mogu i ne treba da se koriste kao činjenice protiv bilo koga.
„Ne plašim se pravde, ali svi se moramo plašiti nepravde"
„Vjerujem da će se moja nevinost na kraju dokazati. Svi mi zajedno koji smo ovdje, bez obzira na političke razlike koje smo možda imali, iznećemo istinu o OVK, da smo nevini“, rekao je Selimi.
Rekao je da sada kada govori, i kada ga sugrađani Kosova gledaju, vjeruje da će se on i njegovi drugovi vratiti na Kosovo, slobodni. „Za koje smo radili i borili se ceo život“.
On je rekao da je prošlo skoro dvije i po godine od kada je prvi put obavješten da je protiv njega podignuta optužnica pred Specijalnim sudom.
"Nisam to očekivao", rekao je Selimi čitajući svoj govor. „Bez obzira na to kako su se događaji odvijali, mi smo ovdje pred optužnicom koju s pravom smatramo neosnovanom u činjenicama i argumentima“, rekao je Selimi, nekadašnji šef poslaničke grupe PS.
„Pred ovom optužnicom izjavljujem da nemam nikakve veze sa zločinima koji se navode u optužnici".
Njegov govor je nastavljen opisom teških godina kroz koje su kosovski Albanci prošli 90-ih, kada je bio Selimi bio student.
„Početkom 90-ih bio sam student filologije, smjer Albanski jezik i književnost. Kao i svuda na Kosovu, nasilje je eskaliralo i na Univerzitetu u Prištini“, podsjetio je on pred sudom.
„Sjećam se kada su nas izbacili iz studentskih domova 16. marta 1990. Oko Studentskog centra u Prištini mogla se vidjeti oklopna vozila koja izvode studente”.
Selimi je rekao da ne možete ući na fakultete ili u biblioteke.
„Albanci su napustili svoja radna mjesta, više nije bilo albanskih policajaca, ni albanskih ljekara, ni podređenih u administraciji”.
On je rekao da mladi Albanci nisu mogli ni da igraju fudbal na stadionima, zatvorena je bila jedina televizija na albanskom jeziku, a zatvorile su i novine.
„Nasilje je eskaliralo. Mladi su nasilno slani u Jugoslovensku vojsku”, prisjećao se Selimi tog teškog vremena za mlade Albance.
„Ne da služi, nego da nas ubije".
Čak je rekao da se danas sjeća kada je njegov vršnjak Jetullah Desku poslat u vojsku, a zatim vraćen u kovčeg. Rekavši da je izvršio samoubistvo“.
Selimi je pomenuo i trovanja u školama, rekavši da je video svoje vršnjake kako pljuju od trovanja.
On je naveo da su te godine počeli da truju i albanske učenike njegove škole. „I danas se u našim školama nalaze te slike protiv albanskih učenika“, rekao je on.
„Ovaj lov na mlade Albance nastavljen je bez prestanka kao sistematski pritisak da se natjeraju da napuste Kosovo“.
Selimi je rekao da su početkom 90-ih mnogi njegovi vršnjaci bili primorani da napuste Kosovo koje su toliko voljeli.
Pored toga, Rexhep Selimi je rekao da je on lično imao opcije, da ostane na Kosovu, da bude otrovan, uhapšen ili ubijen, ili da ode u inostranstvo.
„Tada sam imao dvije opcije“, rekao je Seljmi. „Živeti na Kosovu očekujući da ću jednog dana biti otrovan, uhapšen, ubijen ili da to izbjegnem i da napustim Kosovo. Da odem u Njemačku ili Holandiju, gdje sam imao pola porodice”.
Međutim, rekao je da je izabrao nešto treće.
„Umjesto da se pridružim svojoj porodici, pridružio sam se još većoj porodici. Pridružio sam se porodici Jashari u Prekazu”.
Selimi je rekao da je napustio snove svoje mladosti, napustio studije književnosti i postao dio OVK.
„OVK je u to vrijeme imala naziv vojska, ali nije računala vojsku. Imali smo veliko ime i volju, ali malo oružja i ljudi”.
Dalje, Selimi je rekao da je postao dio optužnice iz Srbije i da je tu bio i Adem Jashari.
„Postao sam dio optužnice iz Srbije, a tamo je bio i Adem Jashari. Nisam mogao da ostanem u svojoj kući. Sa stricem Mujom Krasniqijem bio sam primoran da napustim naše domove u oktobru 1996. godine”, prisjetio se on u svom govoru pred porotom.
„Od tada sam uglavnom bio sa porodicom Jashari, a ne sam. Selimi je rekao da je tu bio sa Ademom, Shabanom, Hamzom, sa djecom te porodice, Fitimom, Besimom".
„Sva ova djeca su tada ubijena. 5. marta 1998. počeo je napad na porodicu Jashari u Prekazu“.
Rekao je da nije bio tamo na dan napada, zato je danas živ.
On je, međutim, rekao da političke razlike u različitim istorijskim trenucima ne mogu i ne treba da se koriste kao činjenice protiv bilo koga.
„Ne plašim se pravde, ali svi se moramo plašiti nepravde"
„Vjerujem da će se moja nevinost na kraju dokazati. Svi mi zajedno koji smo ovdje, bez obzira na političke razlike koje smo možda imali, iznećemo istinu o OVK, da smo nevini“, rekao je Selimi.
Rekao je da sada kada govori, i kada ga sugrađani Kosova gledaju, vjeruje da će se on i njegovi drugovi vratiti na Kosovo, slobodni. „Za koje smo radili i borili se ceo život“.
