Profesor međunarodnog prava Enver Hasani ocjenio da "de fakto" priznanje u francusko-njemačkom planu ide u potpunosti u korist Srbije, jer u slučaju da u skladu sa tim prijedlogom bude potpisan sporazum, to ne bi zaustavilo napore Beograda da poništi nezavisnost Kosova.
Hasani je u intervjuu za Gazetu express ocjenio da de fakto priznanje znači da se "teritorijalni entitet priznaje kao država privremeno i iz pragmatičnih razloga", zbog čega smatra da bi se time opravdao suverenitet Srbije nad Kosovom, te da bi bez "de jure" priznanja, svaki sporazum sa Srbijom, bio problem za Kosovo.
Zato smatra da su sa francusko-njemačkim planom "šanse nule" da nezavisnost Kosova prizna pet zemalja Evropske unije koje to još nisu učinile.
Takođe, ocjenio je da je priznanje Srbije "neophodno" za integraciju Kosova u međunarodnu zajednicu kao njenog ravnopravnog člana, a da se članstvo Kosova u Ujedinjene nacije može desiti samo ako "saveznici postignu dogovor sa Rusima o nekom globalnom geostrateškom pitanju", dok Kina "može da se uzdrži"
Kosovo obilježava 15. godišnjicu nezavisnosti. I pored toga što postoji više od 100 priznanja i mišljenje Međunarodnog suda pravde da nezavisnost nije u suprotnosti sa međunarodnim pravom, zemlja se suočava sa problemima koji, po mnogima, proizilaze iz činjenice da Kosovo nije članica UN. Koliko Kosovu otežava „život“ činjenica da nije član svjetske porodice naroda?
Teškoće ne dolaze zato što nismo članice UN, već zato što nas de jure ne priznaje država od koje smo se otcepili, a to je Srbija. Ovo priznanje je neophodno za integraciju Kosova u međunarodnu zajednicu kao njenog ravnopravnog člana. Činjenica da je MSP reklo da proglašenje nezavisnosti nije u suprotnosti sa međunarodnim pravom je veliko dostignuće, jer da je drugačije rečeno, bilo bi mnogo gore nego danas. Ova misao je bila neophodan uslov za naše dalje putovanje, ali ne i dovoljan uslov. To je zbog toga što je MSP, po svom mišljenju, jasno pokazalo da je stvaranje i priznavanje država stvar činjenica, uz određene izuzetke. Poteškoće proizilaze iz činjenice da Srbija ne samo što nas ne priznaje, već i kontinuirano vodi kampanju protiv eventualnog priznanja Kosova i ulaže titanske napore da obezbjedi postojeće nepriznavanje.
Hipotetičko pitanje, da smo imali efikasnu vladu sa jasnom vizijom iz februara 2008, da li bismo imali probleme ove prirode. Da li je međunarodno nedefinisan status omeo ekonomski razvoj i rast blagostanja?
Problem nije bila dobra ili loša vladavina, već nepovoljne međunarodne konjunkture, koje su se kontinuirano stvarale od dana proglašenja nezavisnosti pa nadalje. Znači da je došlo do jačanja ruske i kineske autokratije i izazova evroatlantske prevlasti na Bliskom istoku i u jugoistočnoj i dalekoj Aziji. Status Kosova nakon proglašenja nezavisnosti je bio takav da je pružao malo nade da bude visoko na dnevnom redu naših međunarodnih prijatelja protiv Srbije, koja je u međuvremenu stekla investicije i podigla svoj međunarodni imidž jer je smatrana jedinom od zemljom u regionu koja zadovoljava rusko-kineske interese. Ruska agresija u Ukrajini je intenzivirala ovu ulogu Srbije, koju će potpuno okrenuti u svoju korist i na štetu Kosova, nudeći jasne garancije da će biti ozbiljan partner Zapada u održavanju mira i bezbjednosti u ovom dijelu Evrope. Ovo je bilo u suprotnosti sa očekivanjima nekih na Kosovu.
Da li je, po vašem mišljenju, prije 15 godina bilo lako predvideti da će se Kosovo suočiti sa problemima ove prirode, dijalogom sa Srbijom, situacijom na sjeveru koji je ponovo povezan sa Srbijom, ili se činilo da će uz deklaraciju nezavisnosti i uz svu tu međunarodnu podršku stvari krenuti u drugom pravcu?
Poznato je da će Srbija kontinuirano raditi protiv integracije Kosova u međunarodne strukture. Osim toga, u unutrašnjem planu je neprekidno podsticala nevolje koje su poslale poruke svijetu da ne prihvata postojanje Kosova kao države i izazivala sumnju kod onih koji nas ne poznaju.
Kuda će francusko-njemački plan odvesti Kosovo ako dođe do dogovora?
Ovde među nama se priča da ovaj plan ima de fakto priznanje iznutra. Suština de fakto priznanja je sljedeća: ovim priznanjem teritorijalni entitet se priznaje kao država privremeno i iz pragmatičnih razloga od strane drugog ili više drugih; ovo priznanje se može povući kad god priznalac želi i to utiče na pravni naslov ili titulu suvereniteta nad nepriznatom teritorijom... Evo, to je suština onih koji smatraju da je de fakto priznanje unutrašnje i da pripada nama: to jest, Kosovo je faktički teritorijalni entitet, koji je formiran bez prava i može se poništiti u bilo kom trenutku jer ne uživa zaštite međunarodnog prava. Iz tog razloga, šanse su nule da zemlje poput Španije ili Kipra ikada priznaju Kosovo. Ako nas prizna Grčka, ili druge zemlje, priznaće nas iz drugih razloga, ali ne zato što smo postigli privremeni sporazum sa Srbijom, kao što je predloženo francusko-njemačkim planom.
Imate li ideju kako Kosovo može da izbjegne veto Rusije i Kine da obezbjedi mjesto u UN?
Svako ko vjeruje da se takav veto može izbeći je u zabludi. To se može izbeći samo ako se naši saveznici dogovore sa Rusima o nekom globalnom geostrateškom pitanju, jer Kina nije veliki problem jer može da se uzdrži. Da bi se to desilo, mora postojati de jure priznanje Srbije. Bez ovog priznanja ne mogu da počnu procedure prijema u UN, kao ni novi talas priznanja od zemalja koje nas nisu priznale.
Pošto je glavni argument za sporazum Kosova i Srbije kretanje ka EU, da li se može reći da će Kosovo lakše postati dio EU uprkos nepriznavanju pet zemalja. Isto pitanje važi i za eventualno članstvo u NATO.
Dozvolite mi da kažem da se u dve odluke pravosuđa EU Kosovo tretira kao teritorijalni entitet koji ima ograničene ugovorne kapacitete u odnosu na EU i ništa više. Ova situacija se ne mijenja, tako da ne vidim nikakav znak da će EU ozbiljno razmišljati o tome da Kosovo dovede u svoje okrilje, kao suverenu i nezavisnu državu. Osim toga, ove dvije odluke, koje se odnose na evropske telekomunikacije i mjesto Kosova u njima, stavljaju u istu torbu Rezoluciju 1244 i mišljenje MSP, odnosno kao neštetne za status Kosova. To dovoljno govori.
Sada imamo vladu koja je skeptična prema međunarodnim odnosima. Mislite li da bismo prvi put mogli biti u koliziji sa Zapadom ili čak premijer Kurti sa svim rezervama sarađuje sa Zapadom?
Mislim da postoji saradnja, koliko se to vidi spolja. Ne vidim da ima ozbiljnih zamerki. Ako ne obezbjedimo priznanje, možemo li bar očekivati da će francusko-njemačkim planom biti prekinut toksični i destruktivni odnos Kosova i Srbije? Srbija nikada neće zaustaviti napore da poništi državnost Kosova.
Da li se usuđujete da prognozirate gdje će Kosovo biti za 15 godina?
Karl Poper negdje kaže da, da bi se predvidela budućnost, mora se znati količina znanja u referentnom trenutku u vremenu. Ovo je nemoguć i ne baš hvaljen posao. Pokušaću, međutim, u dvije riječi da vam kažem šta bi se moglo desiti, pod pretpostavkom da se stvari nastave ovim pravcem koji trenutno dominira. Svaki sporazum sa Srbijom koji nema de jure priznanja predstavlja ozbiljan problem za našu državnost i nezavisnost.
Izvor: Kosovo Online/Gazeta Express
Zato smatra da su sa francusko-njemačkim planom "šanse nule" da nezavisnost Kosova prizna pet zemalja Evropske unije koje to još nisu učinile.
Takođe, ocjenio je da je priznanje Srbije "neophodno" za integraciju Kosova u međunarodnu zajednicu kao njenog ravnopravnog člana, a da se članstvo Kosova u Ujedinjene nacije može desiti samo ako "saveznici postignu dogovor sa Rusima o nekom globalnom geostrateškom pitanju", dok Kina "može da se uzdrži"
Kosovo obilježava 15. godišnjicu nezavisnosti. I pored toga što postoji više od 100 priznanja i mišljenje Međunarodnog suda pravde da nezavisnost nije u suprotnosti sa međunarodnim pravom, zemlja se suočava sa problemima koji, po mnogima, proizilaze iz činjenice da Kosovo nije članica UN. Koliko Kosovu otežava „život“ činjenica da nije član svjetske porodice naroda?
Teškoće ne dolaze zato što nismo članice UN, već zato što nas de jure ne priznaje država od koje smo se otcepili, a to je Srbija. Ovo priznanje je neophodno za integraciju Kosova u međunarodnu zajednicu kao njenog ravnopravnog člana. Činjenica da je MSP reklo da proglašenje nezavisnosti nije u suprotnosti sa međunarodnim pravom je veliko dostignuće, jer da je drugačije rečeno, bilo bi mnogo gore nego danas. Ova misao je bila neophodan uslov za naše dalje putovanje, ali ne i dovoljan uslov. To je zbog toga što je MSP, po svom mišljenju, jasno pokazalo da je stvaranje i priznavanje država stvar činjenica, uz određene izuzetke. Poteškoće proizilaze iz činjenice da Srbija ne samo što nas ne priznaje, već i kontinuirano vodi kampanju protiv eventualnog priznanja Kosova i ulaže titanske napore da obezbjedi postojeće nepriznavanje.
Hipotetičko pitanje, da smo imali efikasnu vladu sa jasnom vizijom iz februara 2008, da li bismo imali probleme ove prirode. Da li je međunarodno nedefinisan status omeo ekonomski razvoj i rast blagostanja?
Problem nije bila dobra ili loša vladavina, već nepovoljne međunarodne konjunkture, koje su se kontinuirano stvarale od dana proglašenja nezavisnosti pa nadalje. Znači da je došlo do jačanja ruske i kineske autokratije i izazova evroatlantske prevlasti na Bliskom istoku i u jugoistočnoj i dalekoj Aziji. Status Kosova nakon proglašenja nezavisnosti je bio takav da je pružao malo nade da bude visoko na dnevnom redu naših međunarodnih prijatelja protiv Srbije, koja je u međuvremenu stekla investicije i podigla svoj međunarodni imidž jer je smatrana jedinom od zemljom u regionu koja zadovoljava rusko-kineske interese. Ruska agresija u Ukrajini je intenzivirala ovu ulogu Srbije, koju će potpuno okrenuti u svoju korist i na štetu Kosova, nudeći jasne garancije da će biti ozbiljan partner Zapada u održavanju mira i bezbjednosti u ovom dijelu Evrope. Ovo je bilo u suprotnosti sa očekivanjima nekih na Kosovu.
Da li je, po vašem mišljenju, prije 15 godina bilo lako predvideti da će se Kosovo suočiti sa problemima ove prirode, dijalogom sa Srbijom, situacijom na sjeveru koji je ponovo povezan sa Srbijom, ili se činilo da će uz deklaraciju nezavisnosti i uz svu tu međunarodnu podršku stvari krenuti u drugom pravcu?
Poznato je da će Srbija kontinuirano raditi protiv integracije Kosova u međunarodne strukture. Osim toga, u unutrašnjem planu je neprekidno podsticala nevolje koje su poslale poruke svijetu da ne prihvata postojanje Kosova kao države i izazivala sumnju kod onih koji nas ne poznaju.
Kuda će francusko-njemački plan odvesti Kosovo ako dođe do dogovora?
Ovde među nama se priča da ovaj plan ima de fakto priznanje iznutra. Suština de fakto priznanja je sljedeća: ovim priznanjem teritorijalni entitet se priznaje kao država privremeno i iz pragmatičnih razloga od strane drugog ili više drugih; ovo priznanje se može povući kad god priznalac želi i to utiče na pravni naslov ili titulu suvereniteta nad nepriznatom teritorijom... Evo, to je suština onih koji smatraju da je de fakto priznanje unutrašnje i da pripada nama: to jest, Kosovo je faktički teritorijalni entitet, koji je formiran bez prava i može se poništiti u bilo kom trenutku jer ne uživa zaštite međunarodnog prava. Iz tog razloga, šanse su nule da zemlje poput Španije ili Kipra ikada priznaju Kosovo. Ako nas prizna Grčka, ili druge zemlje, priznaće nas iz drugih razloga, ali ne zato što smo postigli privremeni sporazum sa Srbijom, kao što je predloženo francusko-njemačkim planom.
Imate li ideju kako Kosovo može da izbjegne veto Rusije i Kine da obezbjedi mjesto u UN?
Svako ko vjeruje da se takav veto može izbeći je u zabludi. To se može izbeći samo ako se naši saveznici dogovore sa Rusima o nekom globalnom geostrateškom pitanju, jer Kina nije veliki problem jer može da se uzdrži. Da bi se to desilo, mora postojati de jure priznanje Srbije. Bez ovog priznanja ne mogu da počnu procedure prijema u UN, kao ni novi talas priznanja od zemalja koje nas nisu priznale.
Pošto je glavni argument za sporazum Kosova i Srbije kretanje ka EU, da li se može reći da će Kosovo lakše postati dio EU uprkos nepriznavanju pet zemalja. Isto pitanje važi i za eventualno članstvo u NATO.
Dozvolite mi da kažem da se u dve odluke pravosuđa EU Kosovo tretira kao teritorijalni entitet koji ima ograničene ugovorne kapacitete u odnosu na EU i ništa više. Ova situacija se ne mijenja, tako da ne vidim nikakav znak da će EU ozbiljno razmišljati o tome da Kosovo dovede u svoje okrilje, kao suverenu i nezavisnu državu. Osim toga, ove dvije odluke, koje se odnose na evropske telekomunikacije i mjesto Kosova u njima, stavljaju u istu torbu Rezoluciju 1244 i mišljenje MSP, odnosno kao neštetne za status Kosova. To dovoljno govori.
Sada imamo vladu koja je skeptična prema međunarodnim odnosima. Mislite li da bismo prvi put mogli biti u koliziji sa Zapadom ili čak premijer Kurti sa svim rezervama sarađuje sa Zapadom?
Mislim da postoji saradnja, koliko se to vidi spolja. Ne vidim da ima ozbiljnih zamerki. Ako ne obezbjedimo priznanje, možemo li bar očekivati da će francusko-njemačkim planom biti prekinut toksični i destruktivni odnos Kosova i Srbije? Srbija nikada neće zaustaviti napore da poništi državnost Kosova.
Da li se usuđujete da prognozirate gdje će Kosovo biti za 15 godina?
Karl Poper negdje kaže da, da bi se predvidela budućnost, mora se znati količina znanja u referentnom trenutku u vremenu. Ovo je nemoguć i ne baš hvaljen posao. Pokušaću, međutim, u dvije riječi da vam kažem šta bi se moglo desiti, pod pretpostavkom da se stvari nastave ovim pravcem koji trenutno dominira. Svaki sporazum sa Srbijom koji nema de jure priznanja predstavlja ozbiljan problem za našu državnost i nezavisnost.
Izvor: Kosovo Online/Gazeta Express
