Multietničko naselje

Bošnjačka mahala je multietničko naselje u Sjevernoj Mitrovici koja je po svojoj ponudi raznovrsne robe poznata već godinama ne samo na Kosovu, nego i mnogo šire. Ono što je takođe poznato, a što neki na Kosovu ovih dana očigledno ne žele da vide i da prihvate je da najveći broj trgovina u ovom dijelu Sjeverne Mitrovice drže Albanci koji, kako su ovog puta potvrdili, odlično žive i sarađuju sa Srbima.

Robnu kuću „Bucko“ sa širokim spektrom raznovrsne robe u „srcu“ Bošnjačke mahale već duže vrijeme drži Gunaj Azemi, poznatiji kao Bucko, koji za Kosovo Onlajn ističe da nema nikakvih problema, kako sa mušterijama, tako i sa svojim komšijama koji žive u ovom dijelu grada.

Najbolja potvrda Azemijevih riječi je i to što su posao u ovoj prodavnici našle jedna Srpkinja i par Bošnjakinja.

„Sad za sad je dobro i mnogo bolje nego što je bilo ranije. Dobro se radi, imamo mušterije iz cijele Srbije, Novog Pazara, Tutina, svi ovde kupuju jer je mnogo jeftinije. Ja osim što radim i držim prodavnicu, živim sa svojom porodicom u Bošnjačkoj mahali i mogu da kažem da je prije bilo mnogo loše, ali je sad mnogo bolje“, rekao je Azemi za Kosovo Onlajn.

Jedna od najpoznatijih gvožđara u ovom dijelu grada je i radnja Bošnjaka Murata Hadžića koji ističe da je više nego zadovoljan odnosom i ponašanjem svojih mušterija, ali i komšija sa kojima već decenijama živi i druži se.

„Već duže vreme držim prodavnicu i veoma sam zadovoljan saradnjom sa mušterijama koje čine i Srbi sa sjevera, ali i Albanci sa juga. Nemam nikakve primedbe, sve je fer i korektno. Iznad poslovnog prostora mi je stambeni prostor u kojem živim sa svojom porodicom i mogu da kažem da sa svojim komšijama živim u dobrim odnosima, slažemo se i poštujemo“, rekao je Hadžić.

Opremu za mobilne telefone već pet godina u Bošnjačkoj mahali prodaje i Sabri Dibrani, koji sa porodicom živi u Južnoj Mitrovici.

„Uglavnom su mi mušterije Srbi, koji čine i većinu u ovom delu grada. Ima i drugih, ali uglavnom kupuju Srbi i nikada do sada nisam imao bilo kakav problem“, kaže Dibrani.

Na putu od Tehničke škole ka južnom dijelu grada, osim prodavnica sa voćem i povrćem koje drže Albanci, nalaze se i taksisti Albanci koji svoje usluge nude uglavnom Srbima.

Jedan od njih je i Musa Hyseni iz sela Vaganica, koji kaže da je situacija na Kosovu generalno teška i da planira da uskoro potraži neki posao u inostranstvu.

Kada je u pitanju prevoznički posao, kaže da je mnogo više onih koji su kulturni i koji pošteno plate svoju vožnju.

„Mnogo češće su mi mušterije Srbi i vrlo rijetko se desi da imamo problema zbog toga što smo Albanci. Najčešće uredno plate svoju vožnju, a i mi se trudimo da ih ispoštujemo, jer svi radimo da bi zaradili i preživjeli i najmanje nam treba da gledamo da li je neko Srbin, Albanac, Rom ili Bošnjak“, kaže Hyseni, koji kao i mnogi Albanci nisu željeli pred kameru, plašeći se reakcije svojih sunarodnika.

Za razgovor pred kamerama nisu bili raspoloženi ni Srbi koji u jednom od kafića u ovom dijelu grada vrlo rado ispijaju kafu sa svojim komšijama Albancima.