Ništa se ne izmišlja, svaki od jezika ima duboko utemeljenje u historiji
U svakoj državi, u svakom kolektivitetu, izrada rječnika vlastitog jezika mnogo je više od naučnog rada. Jedan takav projekt svuda u svijetu je svojevrsna inventura duhovnosti jednog naroda, njegove zrelosti, mentalne i intelektualne adaptibilnosti i otpornosti.
Za Dževada Jahića, profesora Filozofskog fakulteta u Sarajevu, rad na Rječniku bosanskog jezika upravo je to.
Predani rad
On već godinama predano radi na sveobuhvatnom štivu kojim će zaokružiti bogati fond bosanskog jezika, pretočiti ga na papir i dati objašnjenje za svaki pojam.
U metodologiji, prof. Jahić oslanja se na brojnu historijsku građu, ali i na nova te tradicionalna ostvarenja bh. ljudi. On riječi crpi i iz sevdalinki, ali i iz medija te s društvenih mreža.
Šta će nama rječnik?
- To je veoma dobro pitanje. Jednostavno, a direktno!
Naš čovjek, koji ima svoju kulturu, svoj jezik, svoje običaje, nije na nivou kada se pitanje šta će mu rječnik vlastitog jezika smatralo suvišnim. Ako se koristi našim rječnicima, onda to radi kada uči neki strani jezik ili kada hoće da spozna. On se ne koristi rječnikom vlastitog jezika, jer smatra da vlastiti jezik najbolje zna. A nismo svjesni da upravo to "da najbolje zna" jeste izvor mnogih naših ne samo jezičkih nego i političkih pitanja i problema. Jezik je historijski amblem broj jedan, a toga mi nismo svjesni. Još.
Nama je naš rječnik potreban kako bismo čuvali naslijeđe, ali i kako bismo bili moderni u komunikaciji.
Je li projekt izrade Rječnika bosanskog jezika usmjeren ka nacionalnom zaokruživanju Bošnjaka?
- U nekom smislu on ima ulogu sazrijevanja ne samo bošnjačkog naroda, ali mu to nije ključna uloga. Sazrijevanje naroda je višesmjeran proces. Mi smo dugo živjeli pod okriljem jednog zajedničkog jezika. Sada imamo izdvajanje jezika u bosanski, srpski, hrvatski, crnogorski... Ima ljudi koji smatraju da se radi o novotariji, izmišljanju jezika.
Ništa se ne izmišlja. Svaki od ovih jezika ima duboko utemeljenje u historiji.
Rječnik ima ambiciju da pomogne sazrijevanje svijesti o nacionalnom identitetu Bošnjaka.
Bosanski jezik je, primarno, jezik bošnjačkih naroda te svih onih koji BiH doživljavaju kao svoju.
Obimno štivo
Zašto se ne zove bošnjački jezik?
- Već sam rekao, bosanski jezik ima svoje utemeljenje u stotinama godina historije BiH.
Kada će izaći svih 10 tomova Rječnika?
- Planirali smo da naredne godine sve završimo. No, iskustvo nas uči da je 2014. taj krajnji cilj, a bit će, čini mi se, više od 10 tomova. Moguće je da ih bude i 12.
Ovaj rječnik na kraju će možda izaći i na 500.000 jezičkih jedinica. Ima ogromnu građu i brojna i obimna objašnjenja.
Jedan jezički prostor, kakav je bio srpsko-hrvatski, u svom središtu ima najizrazitiju slojevitost i najbogatiji je. Mi smo dugo godina imali apsurdnu situaciju - prostorne periferije, istočna i zapadna strana, proglašene su centrom, a centar periferijom!
Bosanski je bogatiji nego srpski ili hrvatski?
- On je na sredini, prima utjecaje i s istoka i sa zapada i samim time jeste bogatiji.
Koliko ima novotarija u bosanskom jeziku?
- Nove riječi su u svakom jeziku normalna pojava. No, kada je bosanski jezik u pitanju, novotarija je iznimno malo. Skoro da ih i nema.
Naš napor usmjeren je na spašavanje onoga što postoji. Od 17. stoljeća postoji bosanski jezik u književnim djelima. Mi nigdje nismo bili u situaciji da posegnemo za novotarijama u jeziku. Samo smo vraćali ono što je uvijek tu i u upotrebi. Naši su napori sada usmjereni ka tome da se riječi prihvate, odomaće i koriste. No, to često ide dosta sporo i teško.
Zašto?
- To je mentalitetski problem kod Bošnjaka.
Nepostojeće zasluge
Bošnjaci nisu sazreli?
- Nažalost, Bošnjaci imaju sve elemente naroda, ali svijest da jesu narod, do njih veoma sporo dopire. I zbog toga svakodnevno, kao narod, imamo probleme.
Evo i primjera, Bošnjaci se vežu za istrošene političke snage i ne mogu odmah prepoznati nove ideje i projekte. Treba proći dosta vremena dok Bošnjak shvati koja je nova politička ideja, a koja je istrošena. On se, naprosto, sveže jedne ideje, pripisuje joj i nepostojeće zasluge i drži se nje. A vrijeme prolazi. Drugi idu dalje. Najčešće naprijed...
U bošnjačkom mentalitetu postoji nekakva distanca prema svemu što je veoma važno za identitet. Mislim da ćemo se svi složiti koliko je islamski element bitan u identitetu svakog Bošnjaka. No, u našem narodu barem polovina je ateista ili agnostika...
Nakon pada bosanske države 1463. godine, Bosna i Hercegovina je nastavila postojati, ali u okviru nekih drugih carevina, kao corpus separatum.
Dakle, mi imamo prostor koji je bio prepoznatljiv, ali od srednjeg vijeka nismo imali državu...
Sve nešto napola. I jesmo i nismo...
- Da. I nauka je svjesna toga. No, još nemamo uputstvo kako te spoznaje "prelomiti preko koljena" i krenuti dalje. Da nam se ponovo ne bi desila Srebrenica i slični belaji.
Ispravno je 'kahva'
- Riječ "kahva" obrađena je na dva i po stupca. Kontinuitet upotrebe te riječi postoji od 17. stoljeća u bosanskoj književnosti.
"Kafa" se, također, koristi. "Kava", međutim, nije bosanska riječ. Ona nije normirana.
Naglašavam, bosanski jezik nema dublete. On nema te varijante istočne i zapadne verzije nekadašnjeg srpsko-hrvatskog jezika... On ima vlastitu leksiku, koja je leksika središnjeg prostora i najslojevitija je.
Sad, druga je stvar to što bošnjački narod, s nedovoljnom sviješću o tome da ima svoj jezik, pribjegava dubletima, prihvata izraze srpskog i hrvatskog, umjesto svog jezika - pojašnjava prof. Jahić.
Jezik u evropskim institucijama
- Pitanje koji će jezik ispred BiH biti prihvaćen u institucijama Evropske unije, od suštinskog je značaja.
Mislim da je to po svemu bosanski jezik, ali odluka o tome nije na Briselu nego na nama.
Nisam tu siguran u ishod. Sve je moguće. Moguće je da, nakon svih bošnjačkih gubitaka, naši lideri odustanu i od toga. To bi bio strahovit udar, poput udara napravljenog prihvatanjem Dejtona. Ne bi me iznenadio ni takav ishod.
Birokratija je već izumila neki "BHS jezik". On se, kao, koristi čak i u školama. Ali, i to je manje zlo nego da nikako nema bosanskog jezika - ističe naš sagovornik.
ANUBiH je u teškoj krizi
- Akademija nauka i umjetnosti (ANU) BiH ne pravi mi neke posebne probleme. Ova institucija bila je nekada moćna, a sada je daleko ispod toga. U teškoj je krizi. Samo zahvaljujući akademiku Muhamedu Filipoviću i njegovoj bezrezervnoj podršci, mi i dalje idemo naprijed s ovim rječnikom, mada imamo problema, posebno materijalne naravi.
U početku sam imao "problem" s ANUBiH, jer su neki čelnici zahtijevali da se logo Akademije skine s Rječnika bosanskog jezika. Imao sam čak i jedan malo teži razgovor s akademikom Božidarom Matićem... To je sada iza mene.
Problem ANUBiH je i u tome što su neki ljudi u toj instituciji robovi lažnih autoriteta, koji sjede u Beogradu i Zagrebu. To mi je veoma čudno. Ali, ANUBiH sve manje je bosanski!
To je i bio jedan od razloga što sam se našao među osnivačima Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU) - iznosi profesor Jahić.
