"Ako nemamo političke odnose, nećemo imati ni ekonomske" Haradinaj: Rješenje za naše muke je – nema vraćanja unazad, nema podjele i nema pripajanja (VIDEO)

Svijesni ste toga da Vam je Vaš uporan stav o tome da carinske dažbine od 100 odsto opstaju već sedam mjeseci, sa jedne strane evidentno doneo popularnost u kosovskoj javnosti, pa i prednost nad Thaçijem, tako se spekuliše. Sa druge strane on je izazvao i snažno nezadovoljstvo na Zapadu. Meni je nedavno u nezvaničnom razgovoru jedan diplomata rekao da je za njih vrlo neprijatno buđenje u odnosu na ono što su očekivali da će 20 godine izgradnje demokratije na Kosovu da donese, a posebno ova priča oko uvođenja carinskih dažbina. Isto tako, Vaša odluka o taksama izazvala je, što je takođe vidljivo, revolt vašeg partnera u dijalogu, a to je Beograd i sasvim vidljivo sada, izazvala je krizu na terenu, bez obzira što iz Prištine stiže (poruka) da je to vještačka kriza. Kako god videli krizu na Sjeveru Beograd ili Priština, za jedne lažna, za druge stvarna, za građane na Sjeveru vidljiv je loš kvalitet života i vidljivo je postojanje te krize. Vaša odluka o uvođenju taksi se tumači tako da ne postoji nijedno dovoljno dobro političko opravdanje za ekonomske mjere koje ste uveli, a to je atak na slobodnu ekonomiju, trgovinu, kršenje CEFTA-e, i to kršenje odnosa sa vašim prvim partnerom.

Hoćete li nešto da mijenjate u ovoj Vašoj politici prema taksama koja traje sedam mjeseci, kako je mnogi ekonomski stručnjaci smatraju ukidanjem slobodne trgovine, odnosno mnogi tumače kao ekonomski nacionalizam?

Prvo, samo da vam dam do znanja i da građani to znaju: Svaki građanin može do 165 eura da izvozi iz Srbije bez ikakve carine lične namirnice. Ako su četiri putnika, to može da traje za više od nedjelju ili mjesec dana. Drugo što je bitno, za humanitarne potrebe crkve, za škole, za ambulante, ne postoji nijedna taksa ili carina za to. Sve je otvoreno. Odluka o taksi za robu iz Srbije i Bosne nije doneta iz (razloga) arogancije Prištine, nego smo bili, ja bih rekao, primorani na to. Sada možemo da se vratimo za sto, možemo da suspendujemo taksu, ali nam treba okvir za dijalog. Taj okvir, okvir dijaloga je naravno ono što stoji – što nismo još dogovorili, a to je priznanje u postojećim granicama. Ako nema te spremnosti da sjednemo za sto da razgovaramo, uz okvir za dijalog, onda je za nas to znak da Srbija ne priznaje naše postojanje i onda to više nije slobodna trgovina, pošto slobodna trgovina je među slobodnim ljudima, a ne ako jedan ne priznaje postojanje drugog. Mi tu branimo naš nacionalni interes i biće ovako dok Srbije ne bude imala spremnost da sjedne za sto i dogovorimo ono što jeste – odnos između Srbije i Kosova. Ti odnosi mogu da budu uz međusobno priznanje u postojećim granicama. Bićemo onda slobodan narod na obje strane i biće slobodne trgovine.

Vi vrlo često javno govorite da vodite računa o svim svojim građanima. I vrlo često šaljete poruke i stanovnicima na Sjeveru Kosova. Zašto kažnjavate određen broj ljudi (na Sjeveru) zarad političkog raskusuravanja sa zvaničnom politikom Beograda? Očekujete priznanje, jedan visok politički cilj, ali to ide direktno preko leđa građana na Sjeveru. Oni su ti koji stradaju u ovoj situaciji, da Vam sada ne nabrajam kako. Pomenuli ste primjer načina na koji kažete da mogu da kupe robu. Kao premijer, da li ste svijesni posljedice po Vašu vladu i stanovništvo, da kada građani odu u Rašku a to uveliko rade, koja za veću kupovinu nije daleko, kupuju namirnice, te se veći dio novca tako iznosi sa lokalnog tržišta. Uzmite na primjer nekih 60-ak hiljada sa Sjevera, pa neka svaki čovjek potroši 20 eura u nekom srpskom gradu, to vam je već preko milion eura manje za lokalnu ekonomiju u samoj toj zajednici, i uopšte manje prihoda za samu ekonomiju na Kosovu. Dakle, kakvo ekonomsko opravdanje Vi vidite ako predlažete građanima da odu na drugu stranu i da voze robu nekih dva, tri sata i troše novac van teritorije na kojoj žive?

Prvo međugranična ekonomija postoji u cijelom svijetu. Ja sam živeo nekada u Švicarskoj i išao sam svaki vikend u kupovinu u Francusku i bilo je jeftinije. Mi ovo nismo radili da bismo otežavali život našem narodu, Albancima, pa i Srbima, pa i ostalima. Ako zbog geografije ili nekog (drugog) razloga, građani na Sjeveru idu do Raške, ili negdje drugo, onda je to ipak, rekao bih, rješenje za njih, ali mi ovo ne radimo protiv naših građana. Plaćamo cijenu kad za to treba, ali nije cilj da otežavamo život naših građana. Ipak, ima namirnica na Sjeveru, kao što ih ima i u južnom dijelu na Kosovu i moguće je nabaviti ono što je potrebno za život, po istoj cijeni ali i po istom kvalitetu. Ja se takođe nadam da ovo neće biti zauvijek. Ja se nadam da će u Srbiji razumjeti da Kosovo postoji. Mi nećemo otići nikud. Mi smo tu. I mislim da ćemo bez tog političkog dogovora imati ponekada ovakva pitanja na koja je teško odgovoriti. Bio sam lično angažovan da se poštuju prava svakog građanina koji nosi svoju robu, da se poštuju prava za humanitarne pošiljke za crkvu i za ostale humanitarne pošiljke, ali Kosovo ipak  jeste država i biće država i evo tu smo, i ako naš susjed nije spreman da prizna tu realnost, pa moramo čekati.

Nisam ekonomista, ali dovoljno razumijem da u 21. vijeku teško mogu da prihvatim da se ekonomskim sankcijama, a ovo je svojevrsna vrsta ekonomskog nacionalizma, dolazi do nekog političkog cilja. U čemu je razlika između Miloševićeve odluke da zabrani uvoz iz Slovenije 90-ih i ovog sada što vi radite, uvođenjem taksi od 100 odsto? Praktično nema uvoza iz Srbije?

Ako neko ne priznaje vaše postojanje, a Srbija ne priznaje postojanje Kosova, to je velika razlika. I sada ne priznaje da mi postojimo…

…Milošević nije priznao Sloveniju.

A šta je bilo sa Slovenijom? Je l’ su oni priznali Srbiju?

Bio je to raspad države. Dakle, iz istih razloga je Milošević uveo ekonomske sankcije, kao i Vi. Kako biste se uporedili?

Da objasnim. Negdje oko 40 mladih ljudi srpske nacionalnosti, iz južnog dijela i sa Sjevera, srpske državne bezbjednosne službe posjetile su njihove kuće, porodice,  i pretili da ako ne izađu iz Vojske Kosova…i dan danas mi imamo policiju koja ih čuva 24 sata i njihove kuće, Srbe.

Da li je to dovoljno za (uvođenje) taksi od sto odsto?

Ugroženo je Kosovo od (strane) Srbije, nekvalifikovano za slobodnu trgovinu i te principe CEFTA-e. Srbija je bila veoma proaktivna, Kosovo je uništavano i mi smo se branili. Ljudi mogu da povuku te paralele sa Miloševićem, ali ja mislim da sam narod Srbije zna kolika je bila nesreća ovo što je predsjednik Milošević uradio svim susjedima. A za mene i današnja politika u Beogradu nije baš drugačija nego (što je bila) tada, pošto postoji to nepriznanje. Mi postojimo, Kosovo postoji, ono je država i Srbija sada mora da nađe tu hrabrost da prizna da jedan susjed koji ima veoma tragičnu prošlost zbog gospodina Miloševića i režima, nudi međusobno priznanje i slobodnu trgovinu. Ne može se na silu prodavati kod nas. Ne može silom prodavati na Kosovu ni Srbija ni bilo ko drugi. Ako nemamo političke odnose, nećemo imati ne ekonomske.

Da li osjećate bilo kakvu odgovornost zbog taksi? Da li ste znali da je do uvođenja Vaše odluke u Mitrovici postojala nevjerovatno živa saradnja između Srba i Albanaca, i da su prvi mostovi saradnje između dva naroda zapravo počeli preko trgovine? Godinama je za stanovnike na Sjeveru, svejedno da li su Bošnjaci, Srbi ili Albanci, jug bio jedno od najomiljenijih mjesta za kupovinu. Stanovnici sa juga su veoma voljeli da dolaze na Sjever. Postojale su omiljene namirnice za jedne i druge. Sa juga su, recimo, voljeli da kupuju robu sa pijace, lijekove, sa Sjevera su odlazili u velike tržne centre, kupovali sve – ne samo proizvode iz Srbije ili iz drugih zemalja, nego su voljeli da kupuju domaće proizvode sa Kosova, slatkiše, sireve itd. Bošnjačka mahala je jedno od najpopularnijih mjesta za kupovinu gdje trguju zajedno Srbi i Albanci. Vašim uvođenjem taksi došlo je do segregacije dva naroda po poreklu robe, pa smo imali vrlo neprijatne scene u početku uvođenja taksi – Albanci kako pale srpske proizvode, Plazmu keks na primjer. Ili ovih dana, stanovnici sa Sjevera za medije daju izjave da im ne pada na pamet da idu na jug i da kupuju „njihovu robu“, kažu. Poslije ove odluke o taksi, došlo je do segregacije u saradnji između dva naroda. Da li osjećate bilo kakvu odgovornost?

Da, imam odgovornost, zbog svega što se desilo u našoj zemlji. Ja sam odgovoran za svo stanovništvo Kosova – i na sjeveru i na jugu i svuda. Mi smo kupovali srpsku robu i to smo radili dvadeset godina. Za tih dvadeset godina taj novac je poslužio za lobiranje protiv našeg priznanja, za sve što se desilo, prijetnje našim bezbjednosnim strukturama, a ne samo to, više nego to za kupovinu oružja u Rusiji, u Moskvi. Vulin ide često tamo i plaća te avione, migove…

Nisam Vas razumjela. Kakve veze to ima?

Kupovali smo srpsku robu na Kosovu dvadeset godina. Da li Vučiću i Srbiji nije žao kako tretiraju Kosovo na kojem prodaju svoju robu dvadeset godina, to je više nego milijardu godišnje. E sad, ako hoćemo rješenje, postoji rješenje – priznanje Kosova. Ako hoćemo samo izvinjenje, ili samo da bacamo loptu tu i tamo, i to možemo, a priča traje dugo. Znamo šta se desilo ovdje ’99, pa znamo i prije. Kosovo je spremno za neke nove odnose sa Srbijom, ali to dolazi uz priznanja. Gest priznanja mora da bude veoma iskren. Neće se popraviti ovako.

Vrlo ste jasno rekli da nema ukidanja taksi bez priznanja, kako kažete, Kosova od strane Srbije. Sa druge strane, znate i da je izvesno da ne postoji vlada u Beogradu, koja će da prizna Kosovo da bi ste ukinuli takse? Ili vjerujete da je to moguće?

Ne, ja ne mislim da priznanje mora da dođe zbog taksi jedino. Ali priznanje je interes možda i Srbije.

Ali ako Vam kaže vlada u Beogradu, predsjednik Vučić, ukinite takse pa da sjednemo za sto, šta kažete?

Mi tražimo okvir dijaloga, a okvir dijaloga je da sjednemo (da razgovaramo) za priznanje. To je okvir za sto.

Kada kažete okvir dijaloga, to praktično znači šta?

Ugovor. To znači – uvijek ćemo da pričamo o priznanju.

To znači da očekujete da Vam se jasno daju garancije da ćete se sastati i razgovarati o priznanju, pa ćete ukinuti takse, ili?

To bi bio doprinos ako se vidi spremnost Srbije da sjednemo za ono što ostaje da se dogovorimo konačno, a konačno su bilateralni odnosi.

Pitaću Vas još jednom, zato što predsjednik Vučić to stalno ponavlja, skoro svakog dana. On kaže: Ukinite takse i sešćemo za sto. Šta kažete na to?

Pa mi smo bili za stolom, i kada smo bili za stolom, dijalog je išao u pogrešnom pravcu.

Ali Vi niste bili uključeni u taj dijalog?

Nema veze, nije lično, Kosovo je bilo u dijalogu. To nije išlo u dobrom pravcu. Sada nećemo da ulazimo u neki proces, u kom će uvijek biti nekih loših iznenađenja i hoćemo da budemo na sigurnom. Dijalog mora imati svoje okvire, o čemu pričamo, zbog čega sedimo za stolom. A kada bismo to imali, i kada bi se to znalo, onda bi naše ponašanje bilo drugačije.

Prije mjesec dana imali smo policijsku akciju širom Kosova. Objašnjeno je da je to bila akcija borbe protiv organizovanog kriminala, uhapšeno je više desetina, najviše pripadnika Policije Kosova – Srbi, Albanci i Bošnjaci, u više opština. Postoji ona druga strana medalje a to je ono što se dogodilo u Zubinom Potoku. Sa jedne strane – barikade i sa druge, bilo je nekoliko slučajeva onoga što je prema svjedočenju ljudi, bila očita prekomjerna upotreba sile? Da li ste čuli šta se dogodilo stanovnicima čije su se kuće našle u neposrednoj blizini izvođenja policijske akcije? Jeste li čuli njihova svjedočenja, jeste li videli njihove fotografije, dokumentaciju, video priloge gdje se vidi da su prebijeni, maltretirani? Imali smo šezdesetšestogodišnjeg gluvonemog Razvigora Cvetnića, čovjek koji je krenuo u kupovinu brutalno je bio pretučen. Imali smo djevojku od 28 godina, koja je pretučena sa ocem i braćom, starca Lekića od 75 godina, kojeg su u dvorištu policajci maltretirali i skinuli mu šajkaču. Znate kakva je sramota za starije i Albance i Srbe, kada im se skine kapa koju nose. Ima li istrage o ovim slučajevima? Ovih nekoliko primjera upotrebe brutalne sile na stanovnike koji nisu bili dio cijelog tog scenarija ostavio je jako loš utisak kod samog stanovništva da Policija Kosova može da zadobije povjerenje i da može da objasni da se bori protiv organizovanog kriminala. Da li je Vlada nešto preduzela da se istraži?

Bitno je da se zna da u policiji na Sjeveru, su Srbi sa Sjevera, ima i ostalih zajednica koje žive na Sjeveru. I uvijek su prve akcije iz policije Sjever, to su obični policajci, građani tog regiona. Ako postoji neka teškoća, onda po protokolu policije stiže podrška i neke druge jedinice. To se desilo u Zubinom Potoku, zbog pucnjave na policajce i zbog jednog ranjenog policajca. Inače ne bi bilo nikakve sila i ne bi postojao nikakav razlog da bi to išlo na normalno.

A zašto na obične ljude?

Objašnjavam Vam da obične policajce koji su obični ljudi, je bilo pucano i policajac je bio ranjen. Onda ovi koji su stigli rade po svom protokolu. Ja stižem sada iz policijskog inspektorata Kosova, vodi ga profesionalac Miradije Kelmendi. Tu su nas podržali Evropljani, Amerikanci, OSCE, bili su tu. Taj inspektorat uvijek kontroliše ponašanje svakog policajca.

Postoji li istraga o ovim slučajevima?

Oni rade svoj posao veoma profesionalno.

A da li za ovaj slučaj znate da postoji istraga?

Do sada je stotine policajaca izgubilo svoj posao zbog istrage. Ne mogu da kažem precizno sada za ovo što se desilo zadnje, šta se radi, ali su oni veoma dobri u svom poslu. Drugo, nije cilj policije Kosova da se loše ponašaju, već jedino na Sjeveru kada ne mogu da rade svoj posao, jedino tada ide dodatna policija. Hoću da zahvalim tim policajcima koji su tamo. Pazite, ako ima reda i mira na Sjeveru, to ne znači da Srbi sa Sjevera moraju samo da vole Kosovo, a da ne vole Srbiju. Red i mir je potreban za sve… Bilo koje mišljenje da imaš, nastavi da voliš sam sebe, svoj jezik, svoju vrijednost, Srbiju. Ali da živiš u redu i u miru, da ti djeca idu u školu, da ti neko pokupi smeće, da čisti (ulice), da imaš kvalitetnu vodu i struju, da živiš normalnim životom. Ako imaš političke ciljeve, ne nanosi im se šteta ako živiš u redu i miru i demokratiji. Ako živiš u neznanju i ako ti kriminal komanduje, onda to nije dobro ni za političko mišljenje. Kuda ćeš tako? Ja bih rekao da cilj Kosova nije življenje u prošlosti, da ne živimo u mržnji. Nije to Kosovo. Nećemo da Srbi na Sjeveru doživljaju nijedno potcenjivanje od države, od institucija, ni od koga. Nećemo prihvatiti nepoštovanje. Bilo kada, videćemo precizno šta se desilo, ali je bitno da i narod razumije tamo da bilo koja politička odluka, politička volja ili budućnost – ne zavisi od toga da li živiš u redu i miru, po zakonu ili na kriminalan način.

Mnogi će se sa Sjevera složiti sa Vama da im je potreban red i mir, jedino je problem što sve vrijeme dobijaju poruku o dvostrukim standardima. Hoću da Vas pitam u kakvim ste odnosima sa Srpskom listom? Četiri su zvaničnika smenjena, ministri?

Ja radim ono što bih, na kraju krajeva, radio i za svoju stranku, uz poštovanje. Bile su tu neke situacije o kojima sam morao da odlučujem, ali ipak, ja pokušavam, i radim na tome da podržavam opštine na Sjeveru, i narod na Sjeveru, ne samo preko budžeta za opštine, nego i budžeta iz Ministarstva za zajednice, za lokalnu samoupravu. I svi nacionalni projekti su uključeni u sve to iz Kancelarije za zajednice. Mi podržavamo narod na Sjeveru, isto kao što podržavamo narod svuda po Kosovu.

Da, ali za Srpsku listu Vas pitam. U kakvim ste sada trenutno odnosima sa Milanom Radoičićem? Kada ste se posljednji put vidjeli i čuli i da li bi ste mi danas rekli isto ono što ste mom kolegi Budimiru Ničiću rekli prije dvije godine, da je on neko ko je mnogo važan i ko se pita za sve?

U vrijeme saradnje tada sa gospodinom Radoičićem i sa Srpskom listom, mogu da kažem da je moje iskustvo dobro u saradnji sa njima tada. Sada postoji istraga i pošto je to slučaj pravosuđa, nemam nikakvu komunikaciju, ni odnos sada. Kada bi se to riješilo sa pravosuđem, onda bih ja to poštovao, ali sada moram da čekam da pravosuđe da svoju riječ.

 Spremate li se za izbore na jesen?

Odluka o izborima je politička i mi ćemo o tome odlučiti ali to ne zavisi od odnosa sa Srpskom listom ili sa nekom drugom strankom. To je politička odluka. Ja sam spreman da nastavim svoj mandat 2021. jer sam do tada izabran, osim ako Skupština odluči drugačije, ja to poštujem.

Šta mislite, koji su glavni razlozi zbog kojih se srpska zajednica protivi nezavisnosti Kosova? Iskreno kad razmislite, šta vidite kao razlog?

To je poznato, nacionalna pripadnost ima veliku, rekao bih, težinu na bilo koju odluku. Ja sam rođen Albanac, živim na Kosovu. Ja sam Albanac, ali moja država je Kosovo i evo imamo i zastavu koja je neka nova, zajednička. Prvo, vjerujem da je nacionalna pripadnost ipak bitna za ono što je, rekao bih, prva ljubav. Na primjer, ja razumijem da je za mnoge Srbe prva ljubav možda Srbija, i onima koji žive na Kosovu. Ali ipak, poštovanje svoje kuće, Kosova i svoje, ja bih rekao i države, jer Kosovo nije samo država Albanaca, Kosovo je država i Srbima koji žive na Kosovu i naša je kuća zajednička. I svima ostalima – to bi bilo rješenje, rekao bih, za naše muke.

Zamislite da je proteklih dvadeset godina Kosovo na svaki mogući način pokazivalo da pruža sigurnost građanima, bez obzira na to da li su to Albanci, Srbi ili bilo ko, da su se institucije istinski trudile da svakom građaninu, pa i srpskom, pokažu da može svoja građanska i etnička prava da ostvari u tim institucijama. Dvadeset godina je vrlo jak utisak Srba na Kosovu, uz brojne primjere, da se krše njihova građanska, civilna, nacionalna prava. Da su institucije Kosova pokazale iskrenu volju da se bore sa korupcijom, sa organizovanim kriminalom, da stvaraju prostor za mlade ljude, školovane ljude da ostanu, šta mislite, kako bi Srbi danas razmišljali, dvadeset godina kasnije?

Ja bih to objasnio, to možda i srpski građani na Kosovu znaju – ni Albanci ne žive najbolje na Kosovu. Nije pozicija građana Srba na Kosovu mnogo različita nego pozicija svih ostalih na Kosovu. Ima nekih drugih razloga možda, ali ipak, mi sada za cilj imamo ekonomski razvoj i BDP je 4.7. Postoji neka energija koja je dobra za red i mir i borbu protiv korupcije i život. Ali se ne bih složio, ne samo sa Vama, nego ni sa kim da Kosovo nije bilo svijesno svojih obaveza i odgovornosti za srpske građane Kosova. I trudimo se u tom pravcu, danas ako odete do Gračanice, do Parteša, do Štrpca, Raniluga, svuda gdje žive Srbi, Novo Brdo – oni žive svoj život, niko ih ne uznemirava, poštovani su. Gradonačelnici su Srbi, neki bi se žalili da nije moguće videti kosovsku zastavu svuda, ali ipak, evo, žive veoma slobodno i nema nikakvih dodatnih prepreka za život nego što imaju svi koji žive na Kosovu.

Da li znate da građani na Sjeveru imaju mnogo zamjerki Srpskoj listi na račun toga što je Vaš koalicioni partner? Vjerujem da ste i Vi svijesni da je, za srpske građane, vrlo problematična Vaša uloga u ratu 90-ih, prije bombardovanja i tokom bombardovanja. Zašto mislite i kako mislite da građani sa Sjevera mogu prije da poslušaju Vas nego ono što im šalje vlada iz Beograda, kakav god odnos ta vlada iz Beograda imala prema Srbima?

Bitno je isto da se objasni. Posle rata bio sam pred međunarodnom pravdom, prošao osam godina po sudovima i sve te tvrdnje koje su postojale, bile su pred sudom. Ja sam oslobođen od strane najvećeg suda svijeta koji je stvoren za bivšu Jugoslaviju u dva navrata. Posljednja odluka kaže da ne samo da ja nisam doprineo nekom zločinu, nego sam se trudio da se ne desi zločin.

Isto znate i da je mnogo svjedoka ubijeno u tom periodu Vašeg suđenja, stradalo, umrlo, poginulo…

Uz poštovanje prema vama, Serge Bramerc, koji je bio glavni tužilac u Beogradu je rekao da to nije istina. Ni jedan svjedok u slučaju Haradinaj nije falio. Svi koji su bili na listi za svjedočenje, bili su na sudu. Bio je jedan Rom koji je umro u Podgorici i to Srbin ga je udario autobusom. To je istina u mom slučaju. Znam da se priča drugačije, ipak, radi građana – ja radim ono u šta vjerujem. Naš narod kaže ne radi drugome ono što ne bi hteo tebi da se desi i ja se trudim da poštujem sve građane, da poštujem Srbe. Ja nikada ne bih bio dio toga da se potcjenjuje kosovski Srbin, on mora biti slobodan čovek u svojoj zemlji i ja radim za to. Mnogi koji su imali iskustvo u saradnji sa mnom, oni mi vjeruju. Ja nisam izabrao Srpsku listu, Srbi sa Kosova su glasali za Srpsku listu, oni su u Skupštini, ja sam ih tu zatekao i poštujem ih. Ja moram poštovati ljude koje su izabrali građani, to je moja demokratska obaveza.

Jeste li spremni da otkočite dijalog? Da imate viziju političara za buduće vrijeme koje ide? Da imate odgovornost političara o istinskom kompromisu Beograda i Prištine. Jeste li spremni i na koji način?

Ja neću uvijek da plačem, okrivljujem, tužim i govorim šta je druga strana uradila i ne radim to. Spreman sam na međusobno priznanje sa Srbijom. I to je rješenje, ne moramo da izbjegavamo istinu.

Ali to Srbija na vidi kao kompromis.

Izvinite, ali to jeste kompromis. Vi znate kakvu je žrtvu podnelo Kosovo i Kosovo je spremno na priznanje i na nove odnose i da pređemo preko ovoga što je bilo u prošlosti.

Po čemu je to kompromis za Srbiju? Da vas Srbija prizna? U čemu vidite tu kompromis za nju?

Izvinite, Srbija ne treba da nas prizna zbog nas. Srbija će da nas prizna zbog Srba, ne zbog nas. Mi ne tražimo neku uslugu od Srbije.

U čemu je kompromis za Srbiju to?

Isto u čemu je i kompromis za nas da priznamo Srbiju.

Izvor KoSSev