“Poslije jučerašnjeg terorističkog napada i zvanično možemo kazati da na Kosovu postoje srpske paramilitarne, terorističke jedinice koje su odlično naoružane po tržišnom principu-plati i obuči, a koje logistički podržava država Srbija. Tako država Srbija po svemu viđenom preuzima ulogu Miloševićeve Srbije u doba Martićeve balvan-revolucije i (p)ostaje sponzor teroristima.“
Juče smo vidjeli kako do zuba naoružane srpske paravojne terorističke jedinice na Kosovu ubijaju kosovskog policajca, onda prave talačku krizu i pružaju oružani otpor oficijelnim kosovarskim vlastima, dok pokušavaju silom da riješe neke svoje stvari.
Država Srbija, sponzor terorizma?
A “njihove stvari“ su, jasno je to, svima pokušaj kreiranja balvan-revolucije, kakvu je velikosrpska politika patentirala devedesetih godina prošlog vijeka. Samo im u ovom trenutku, uz oficijelne vlasti u Srbiji umjesto JNA, uz bok stoji i Crkva Srbije, čiji su manastiri i crkve (p)ostali vojno-logističke baze, kako za skrivanje terorista, tako i za čuvanje oružja, onog velikih kalibara, minobacačkog streljiva, ručnih raketnih bacača i ostalih “zanimacija“, kojima se na koncu ubijaju ljudi.
Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba
I to je sva poenta priče o jučerašnjim “nemilim događajima“, na sjeveru Kosova, kako srbijanski režim tepa terorističkoj pobuni naoružanih srpskih specijalaca paramilitaraca.
A da je Srbija (ne)zvanični sponzor terorizma i pokrovitelj (eventualnih) budućih ratova, posvjedočio je i sam Aleksandar Vučić, koji je na svojoj press konferenciji uz gomilu nebuloznih laži, patetičnih insinuacija, blagog priznanja da je izvršeno ubistvo policajca, priznao na svoj način indirektno par istina:
- Na Kosovu postoje srpske paramilitarne, terorističke jedinice
- One su odlično naoružane po tržišnom principu-plati i naoružaj
- Jedinice logistički podržava država Srbija
- Država Srbija po svemu viđenom preuzima ulogu Miloševićeve Srbije u doba Martićeve balvan-revolucije
- Država Srbija je u pravom smislu oficijelni sponzor terorizma
Za one koji ne znaju, po svemu sudeći, radilo se o pripadnicima Sjeverne brigade srpske paravojne formacije osnovane u januaru 2022. obučavane na Kopaoniku u mjestu Crna Glava, koju line lokalni Srbi. Sa preko 300 pripadnika na Kosovu opremljeni su streljačkim i protuoklopnim naoružanjem. Naravno, sve rade uz saradnju sa BIA i VBA, a tu saradnju nije krio ni Vučić, kada je objavio presretnute razgovore kosovarskih policajaca na terenu.
Otvara li Rusija drugi front na Balkanu?
E sad, po Vučićevom držanju, kao i po nedostatku saopštenja od strane njegove harange cijeli bogovetni dan, čini se da se ova odlično naoružana skupina specijalaca otela kontroli, čini da je počela samostalno ili uz direktivu sa strane da radi šta hoće i kako hoće, a to je autonomno djelovanje mimo Beograda. Pa je pravo pitanje, ne to da li Srbija sponozoriše terorizam, nego ko to još uz Srbiju stoji na terorističkim barikadama?
Svi putevi vode u Moskvu, dabome, koja grčevito radi na otvaranju drugog fronta i ne bira hoće li to biti Pridnjestrovlje, Nagorno Karabah ili Kosovo. Daj šta daš!
U svemu ovome, preciznije u terorističkom napadu i talačkoj krizi u kojoj smo mogli vidjeti do zuba naoružane, unoformisane specijalce, u bornim kolima, postavlja se jedno logično pitanje - Kako je moguće da u današnjem hiper informativnom svijetu u kome se uz pomoć jednog drona i mobitela može vidjeti bukvalno sve, pitam, kako je moguće da lokalni KFOR na terenu ne vidi najmanje 30 naoružanih specijalaca, kako prave zulum po sjeveru kosovske države?
Zapravo ne zna se šta je gore, to što ili nisu vidjeli ulazak ili prisustvo srbijanskih specijalca ili to što su vidjeli, pa nisu odreagovali uopšte. Ovo može biti samo crni naputak, šta bi se dešavalo, preciznije šta se ne bi dešavalo sa međunarodnom zajednicom ukoliko bi se desio balvan- teroristički napad na tlu Bosne i Hercegovine.
I kakva je budućnost Kosova i regiona?
Najkraće rečeno crna, a evo i zašto:
Srbija i njena oficijelna politika pokazuju da im nije stalo niti do mira na Kosovu, a kamo li do nekakvog trajnog rješenja. Jer da jeste ne bi “nejač“ (čitaj obučeni specijalci) držali malobrojni srpski narod kao taoce svoje velikosrpske politike. I Beograd će se za tu politiku koju je onomad porodio Dobrica Ćosić boriti do zadnjeg Srbina na Kosovu uz stradanje svih ostalih dabome. Patern je isti kao u zločinačkoj Kninskoj krajini i u entitetu Republika Srpska. Albin Kurti zna za taj jadac bolje od ikoga jer je bio sužanj srbijanskog režima i bori se protiv stvaranja nekakve RS na Kosovu, a koja bi bila permanentan izvor sukoba na Kosovu.
Opozicija koje nema u Srbiji
Sa druge strane tzv. opozicija u Srbiji se dijeli na tri kolone glede velikosrpskog terorizma od juče:
1. Oni koji šute
2. Oni koji podržavaju Vučića
3. Oni koji bi bili radikalniji od Vučića u nedavanju Kosova
Pored ovakve “opozicije“ sumanuti Vučić se često pojavljuje kao glas razuma sa kojim stranci imaju o čemu razgovarati, što je zastrašujuće - ne po Vučića i “opoziciju“ nego po sluđeni narod Srbije, koji živi svoju paralelnu realnost u kojoj je uvučen djelomično i svojom voljom, nadama i htijenjima koja nemaju uporište niti u realnosti, niti u civiliziranosti.
Naravno tu je neizbježan faktor Crkve Srbije, koja je odavno postala ne samo ideološki vodič za srpske teroriste, nego svojim aktivnim pomaganjem, skrivanjem i logističkom potporom odavno predstavlja ozbiljan paravojni faktor u terorističkom lancu države Srbije i njenih legalnih i paramilitarnih organizacija.
I na koncu, tu je taj čuveni “narod“.
A reći ću vam jednu stvar koja se tiče “naroda“:
Milošević je nije pao zbog svoje zločinačke politike, nego zbog poraza u dva osvajačka rata. Isto će biti i sa Vučićevim porazom na Kosovu. Dobro je što će se okončati Vučićeva era, ali je tragičan način razmišljanja Srbije koja će i nakon Vučića po istoj dijalektici dobiti novog Vučića, Miloševića ili Koštunicu.
I vidite, u ovome je sadržana sva nesreća srpskog naroda i njegovih glavešina koji ubijaju ispravne poput Đinđića i Stambolića i vazdižu ili ratoborne zločince ili jajare koje će proizvesti nove zločince.
Jučerašnji teroristički napad i histerija javnog mnijenja Srbije, koje kolektivno zaboravlja izjaviti saučešće porodici ubijenog kosovskog policajca, dok teroriste nazivaju žrtvama, govori nam da će put do mira na Kosovu biti trnovit, a neki bi kazali i nemoguć. I sve dok Srbija postoji ovako ustrojena, zaista je nebitno da li je njenom čelu Vučić, Obradović, Jeremić ili neki kvazidemokrat, vanjska politika će joj biti bazirana na krvi i tlu. Po mogućnosti tuđoj kriv i tuđem tlu.
I to je sva istina, koja može da otrijezni ako je neko čuje. Ako se ignoriše, tone Srbija prema još jednom svom porazu u kome će opet neki nevini ljudi, plaćati glavom srbijansku deluziju i odbijanje prihvatanja realnosti.
“Nikada nećemo priznati Kosovo“, patetično poručuje Vučić, znajući da bez toga nema ni Srbije u kojoj bi vladao. A znaju li to građani Srbije? Do njih je.
***
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba
Država Srbija, sponzor terorizma?
A “njihove stvari“ su, jasno je to, svima pokušaj kreiranja balvan-revolucije, kakvu je velikosrpska politika patentirala devedesetih godina prošlog vijeka. Samo im u ovom trenutku, uz oficijelne vlasti u Srbiji umjesto JNA, uz bok stoji i Crkva Srbije, čiji su manastiri i crkve (p)ostali vojno-logističke baze, kako za skrivanje terorista, tako i za čuvanje oružja, onog velikih kalibara, minobacačkog streljiva, ručnih raketnih bacača i ostalih “zanimacija“, kojima se na koncu ubijaju ljudi.
Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba
I to je sva poenta priče o jučerašnjim “nemilim događajima“, na sjeveru Kosova, kako srbijanski režim tepa terorističkoj pobuni naoružanih srpskih specijalaca paramilitaraca.
A da je Srbija (ne)zvanični sponzor terorizma i pokrovitelj (eventualnih) budućih ratova, posvjedočio je i sam Aleksandar Vučić, koji je na svojoj press konferenciji uz gomilu nebuloznih laži, patetičnih insinuacija, blagog priznanja da je izvršeno ubistvo policajca, priznao na svoj način indirektno par istina:
- Na Kosovu postoje srpske paramilitarne, terorističke jedinice
- One su odlično naoružane po tržišnom principu-plati i naoružaj
- Jedinice logistički podržava država Srbija
- Država Srbija po svemu viđenom preuzima ulogu Miloševićeve Srbije u doba Martićeve balvan-revolucije
- Država Srbija je u pravom smislu oficijelni sponzor terorizma
Za one koji ne znaju, po svemu sudeći, radilo se o pripadnicima Sjeverne brigade srpske paravojne formacije osnovane u januaru 2022. obučavane na Kopaoniku u mjestu Crna Glava, koju line lokalni Srbi. Sa preko 300 pripadnika na Kosovu opremljeni su streljačkim i protuoklopnim naoružanjem. Naravno, sve rade uz saradnju sa BIA i VBA, a tu saradnju nije krio ni Vučić, kada je objavio presretnute razgovore kosovarskih policajaca na terenu.
Otvara li Rusija drugi front na Balkanu?
E sad, po Vučićevom držanju, kao i po nedostatku saopštenja od strane njegove harange cijeli bogovetni dan, čini se da se ova odlično naoružana skupina specijalaca otela kontroli, čini da je počela samostalno ili uz direktivu sa strane da radi šta hoće i kako hoće, a to je autonomno djelovanje mimo Beograda. Pa je pravo pitanje, ne to da li Srbija sponozoriše terorizam, nego ko to još uz Srbiju stoji na terorističkim barikadama?
Svi putevi vode u Moskvu, dabome, koja grčevito radi na otvaranju drugog fronta i ne bira hoće li to biti Pridnjestrovlje, Nagorno Karabah ili Kosovo. Daj šta daš!
U svemu ovome, preciznije u terorističkom napadu i talačkoj krizi u kojoj smo mogli vidjeti do zuba naoružane, unoformisane specijalce, u bornim kolima, postavlja se jedno logično pitanje - Kako je moguće da u današnjem hiper informativnom svijetu u kome se uz pomoć jednog drona i mobitela može vidjeti bukvalno sve, pitam, kako je moguće da lokalni KFOR na terenu ne vidi najmanje 30 naoružanih specijalaca, kako prave zulum po sjeveru kosovske države?
Zapravo ne zna se šta je gore, to što ili nisu vidjeli ulazak ili prisustvo srbijanskih specijalca ili to što su vidjeli, pa nisu odreagovali uopšte. Ovo može biti samo crni naputak, šta bi se dešavalo, preciznije šta se ne bi dešavalo sa međunarodnom zajednicom ukoliko bi se desio balvan- teroristički napad na tlu Bosne i Hercegovine.
I kakva je budućnost Kosova i regiona?
Najkraće rečeno crna, a evo i zašto:
Srbija i njena oficijelna politika pokazuju da im nije stalo niti do mira na Kosovu, a kamo li do nekakvog trajnog rješenja. Jer da jeste ne bi “nejač“ (čitaj obučeni specijalci) držali malobrojni srpski narod kao taoce svoje velikosrpske politike. I Beograd će se za tu politiku koju je onomad porodio Dobrica Ćosić boriti do zadnjeg Srbina na Kosovu uz stradanje svih ostalih dabome. Patern je isti kao u zločinačkoj Kninskoj krajini i u entitetu Republika Srpska. Albin Kurti zna za taj jadac bolje od ikoga jer je bio sužanj srbijanskog režima i bori se protiv stvaranja nekakve RS na Kosovu, a koja bi bila permanentan izvor sukoba na Kosovu.
Opozicija koje nema u Srbiji
Sa druge strane tzv. opozicija u Srbiji se dijeli na tri kolone glede velikosrpskog terorizma od juče:
1. Oni koji šute
2. Oni koji podržavaju Vučića
3. Oni koji bi bili radikalniji od Vučića u nedavanju Kosova
Pored ovakve “opozicije“ sumanuti Vučić se često pojavljuje kao glas razuma sa kojim stranci imaju o čemu razgovarati, što je zastrašujuće - ne po Vučića i “opoziciju“ nego po sluđeni narod Srbije, koji živi svoju paralelnu realnost u kojoj je uvučen djelomično i svojom voljom, nadama i htijenjima koja nemaju uporište niti u realnosti, niti u civiliziranosti.
Naravno tu je neizbježan faktor Crkve Srbije, koja je odavno postala ne samo ideološki vodič za srpske teroriste, nego svojim aktivnim pomaganjem, skrivanjem i logističkom potporom odavno predstavlja ozbiljan paravojni faktor u terorističkom lancu države Srbije i njenih legalnih i paramilitarnih organizacija.
I na koncu, tu je taj čuveni “narod“.
A reći ću vam jednu stvar koja se tiče “naroda“:
Milošević je nije pao zbog svoje zločinačke politike, nego zbog poraza u dva osvajačka rata. Isto će biti i sa Vučićevim porazom na Kosovu. Dobro je što će se okončati Vučićeva era, ali je tragičan način razmišljanja Srbije koja će i nakon Vučića po istoj dijalektici dobiti novog Vučića, Miloševića ili Koštunicu.
I vidite, u ovome je sadržana sva nesreća srpskog naroda i njegovih glavešina koji ubijaju ispravne poput Đinđića i Stambolića i vazdižu ili ratoborne zločince ili jajare koje će proizvesti nove zločince.
Jučerašnji teroristički napad i histerija javnog mnijenja Srbije, koje kolektivno zaboravlja izjaviti saučešće porodici ubijenog kosovskog policajca, dok teroriste nazivaju žrtvama, govori nam da će put do mira na Kosovu biti trnovit, a neki bi kazali i nemoguć. I sve dok Srbija postoji ovako ustrojena, zaista je nebitno da li je njenom čelu Vučić, Obradović, Jeremić ili neki kvazidemokrat, vanjska politika će joj biti bazirana na krvi i tlu. Po mogućnosti tuđoj kriv i tuđem tlu.
I to je sva istina, koja može da otrijezni ako je neko čuje. Ako se ignoriše, tone Srbija prema još jednom svom porazu u kome će opet neki nevini ljudi, plaćati glavom srbijansku deluziju i odbijanje prihvatanja realnosti.
“Nikada nećemo priznati Kosovo“, patetično poručuje Vučić, znajući da bez toga nema ni Srbije u kojoj bi vladao. A znaju li to građani Srbije? Do njih je.
***
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba
