Prištinska veza

Ratni komandanti koji su, tobože, bili spremni da polože živote kako bi stvorili državu, poslije rata su dokazali da su spremni da žrtvuju građane i državu za svoje ciljeve.

Poštovani prijatelju, velika sreća je što su građani Kosova uz pomoć međunarodnih prijatelja stvorili državu. Velika nesreća je to što smo imali “osloboditelje” koji su neprekidno “zarobljavali državu” do tog stepena da se zbog toga, do sada, oko 40.000 državljana odreklo kosovske države! Ovaj fenomen je posljedica dubokog razočaranja. Jer vlast su vodili i kontrolisali nesposobni, nečestiti, nezajažljivi “oslobodioci” koji su djelovali pod narkozom vlastoljublja.

Dakle prijatelju, uporedo sa intenzivnom depopulacijom regiona jedan od najtežih specifičnih problema na Kosovu, je odricanje od kosovskog državljanstva. Činjenice ukazuju na to da se, gotovo svake godine, oko 5.000 državljana Kosova odriču kosovskog državljanstva.

Masovni egzodus i odricanje od državljanstva je posljedica beznadežne politike, uglavnom, komandanata koji su vodili politiku skoro dvije decenije. Zbog toga, pobjeda opozicije, odnosno građana koji su učestvovali na izborima 6. oktobra 2019, odražava političku volju većine koja je razočarana tom neuspješnom politikom, a uz neospornu podršku i stranke ”pasivne rezistencije” (LDK).

Na drugoj strani, podrška koja je ukazana pokretu Samoopredjeljenje (LVV) i LDK (Demokratskom savezu Kosova) odražava neosporno povjerenje u pobjednike ovih izbora. Jer, budući pobjednički binom Albina Kurtija (LVV) i Vjose Osmani (LDK), je prisvojio glasače na osnovu integriteta i moralne čistote. Oni su tokom predizbornog procesa predstavili drugačije vizije za realizaciju svoje misije.

Vlastodršci i njihovi podržavaoci su stvorili makijavelistički mentalitet, skraćene neformalne načine realizacije životnih motiva i ciljeva. S druge strane, neprekidno su odlagali potrebu za funkcionalizacijom i potpunom konsolidacijom kosovske pravne države. Ratni komandanti koji su, tobože, bili spremni da polože živote kako bi stvorili državu, poslije rata su dokazali da su spremni da žrtvuju građane i državu za svoje ciljeve.

Tokom poslijeratnog perioda bilo je normalno i prihvatljivije biti mediokritet, servilan prema autoritarnom lideru, nego graditi karijeru na bazi meritokratije!

Umjesto da vlast bude servis za ispunjenje potreba, zahtjeva i interesa građana, građani su pretvoreni u servis za realizaciju interesa vlastodržaca.

Poštovani prijatelju,

Građani Kosova 6. oktobra 2019, imali su dva izbora. Da nastave sa onima koji su Kosovo doveli u ćorsokak, sa onima koji su se obogatili manipulišući sa političkom voljom građana, sa onim liderima kojih treba da se stidimo, ili da se opredjele za diskontinuitet. Gore lidere nismo imali, posljednji rezultati glasanja dokazuju da možemo potencijalno imati obećavajuće lidere koji mogu da naprave promjenu.

Samoopredjeljenje i LDK nisu alternativa za dosadašnju politiku, ali njihovo zajedničko pozicioniranje ne bi imalo smisla ukoliko ne predstavlja diskontinuitet sa dosadašnjom političkom školom “oslobodilaca” koji su građane otjerali iz vlastite države i štaviše, naterali ih da se odriču kosovskog državljanstva.

Zato, vlada diskontinuiteta treba da spriječi put političkih činilaca koje su sa razlogom kritikovali, zajedno sa razočaranim građanima. Na ovaj način će početi otklanjanje uzroka i posljedica politike koju su “izgradili oslobodioci”. Jedino poštenom politikom građani neće tražiti riješenje problema van Kosova i sa drugim državljanstvom, kako je bilo do sada, nego unutar kosovske države. Povjerenje u buduću Vladu treba stvoriti računajući prije svega na sposobnost, iskrenost, poštenje i smjelost, kompetentnost u pravcu eliminisanja naslijednih prepreka i problema “duboke države”, imajući u vidu realna obećanja tokom izborne kampanje. Građani Kosova su svijesni da naslijedno razočaranje ne može da se preko noći pretvori u povjerenje, ali bio bi besmislen slogan “Došao je Dan”, ukoliko djelovanje Vlade odmah poslije uspostavljanja ne pruža početne konkretne odgovore za nataložene probleme.

Piše: Belul Beqaj
Belul Beqaj, rođen je u Prizrenu 1957, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu, magistrirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Prištini i doktorirao političke nauke na Univerzitetu “Kiril i Metodije“ u Makedoniji. Autor je stotine javnih i naučnih radova.


Izvor KoSSev