Izreka da ništa u životu nije sigurno osim smrti i poreza obično se pripisuje Benjaminu Franklinu, no još ranije, 1726. godine zapisuje ju britanski književnik Daniel Defoe, autor 'Robinsona Crusoea'
Razvoj savremene medicine u posljednjih stotinjak godina udvostručio je očekivano trajanje života, a biolozi su otkrili organizme koji žive praktički vječno pa se danas smrt više ne čini tako neumitnom kao prije nekoliko stoljeća. Brojni naučnici širom svijeta stoga nastoje otkriti koji procesi u organizmu uzrokuju starenje, trošenje tkiva i organa te konačno smrt.
Nova analiza krvi svojevremeno najstarije i najzdravije žene svijeta otkrila je moguće odgovore na ovo pitanje.
Holanđanka Hendrikje van Andel-Schipper rodila se 1890., a umrla 2005. U dubokoj starosti imala je odlično zdravlje, pamćenje i zdrav krvožilni sistem. Svoje tijelo darovala je za posthumna naučna istraživanja uz uvjet da će svi rezultati biti javno objavljeni.
Tajni mehanizam umiranja
Holandski naučnici nedavno su analizirali njenu krv i druga tkiva ne bi li utvrdili kako je starost utjecala na njih.
Rezultati su pokazali da životni vijek u krajnjoj liniji ovisi o sposobnosti matičnih stanica da nastave svakodnevni proces obnavljanja tkiva. Kada u određenom trenutku one dosegnu granice svojeg života i same počnu odumirati, vitalni organi i stanice poput krvnih prestaju se obnavljati.
U slučaju Van Andel-Schipper čini se da su na kraju života dvije trećine njenih bijelih krvnih zrnaca potekle iz samo dvije matične stanice. To znači da su gotovo sve matične stanice krvi s kojima se rodila do tada odumrle.
'Znači li to da postoji granica u dijeljenju matičnih stanica, a time i granica ljudskog života? Ili bismo je mogli zaobići obnavljanjem zalihama stanica koje bismo mogli izdvojiti u ranijem razdoblju života', pita se voditeljica istraživanja Henne Holstege iz VU Medisch Centruma u Amsterdamu.
Je li moguć eliksir života?
Holandska studija otkrila je još jednu potvrdu da u organizmu dolazi do zamora matičnih stanica. Pokazalo se da su se telomeri, zaštitni vrhovi hromosoma matičnih stanica krvi Van Andel-Schipper značajno istrošili. Naime, prilikom replikacije stanica, enzimi koji dupliciraju DNK ne mogu svoj posao obaviti do samog kraja hromosoma pa se on prilikom svakog umnažanja skraćuje. Telomeri djeluju kao potrošni tamponi koji 'se žrtvuju' i štite gene koji se u DNK nalaze prije njih. No prilikom tog žrtvovanja oni se sami postupno skraćuju.
Holstege kaže kako naučnici danas procjenjuju da se rađamo sa 20-ak hiljada matičnih stanica krvi od kojih je oko 1.000 u svakom trenutku angažirano na obnavljanju krvi. Tokom života taj se broj smanjuje, a njihovi telomeri se skraćuju sve do trenutka kada matične stanice krvi počnu odumirati.
Analize holandskog tima otkrile su još jednu fascinantnu stvar – to da su sve mutacije u krvnim stanicama Van Andel-Schipper bile bezazlene. Odsutnost opasnih mutacija koje bi mogle uzrokovati razne bolesti uključujući rak znači da je imala izuzetno dobar sistem popravka ili uništavanja stanica s opasnim mutacijama.
Holstege smatra da ovo istraživanje otvara mogućnost za to da bi se tijelo u budućnosti moglo pomlađivati injekcijama matičnih stanica izdvojenih i sačuvanih u ranoj fazi života.
'Kada bih sada uzela uzorak i vratila ga u svoje tijelo u starijoj dobi, ponovno bih imala duže telomere, no možda je to moguće učiniti samo s krvlju, a ne i s drugim tkivima', rekla je Holstege.
Nova analiza krvi svojevremeno najstarije i najzdravije žene svijeta otkrila je moguće odgovore na ovo pitanje.
Holanđanka Hendrikje van Andel-Schipper rodila se 1890., a umrla 2005. U dubokoj starosti imala je odlično zdravlje, pamćenje i zdrav krvožilni sistem. Svoje tijelo darovala je za posthumna naučna istraživanja uz uvjet da će svi rezultati biti javno objavljeni.
Tajni mehanizam umiranja
Holandski naučnici nedavno su analizirali njenu krv i druga tkiva ne bi li utvrdili kako je starost utjecala na njih.
Rezultati su pokazali da životni vijek u krajnjoj liniji ovisi o sposobnosti matičnih stanica da nastave svakodnevni proces obnavljanja tkiva. Kada u određenom trenutku one dosegnu granice svojeg života i same počnu odumirati, vitalni organi i stanice poput krvnih prestaju se obnavljati.
U slučaju Van Andel-Schipper čini se da su na kraju života dvije trećine njenih bijelih krvnih zrnaca potekle iz samo dvije matične stanice. To znači da su gotovo sve matične stanice krvi s kojima se rodila do tada odumrle.
'Znači li to da postoji granica u dijeljenju matičnih stanica, a time i granica ljudskog života? Ili bismo je mogli zaobići obnavljanjem zalihama stanica koje bismo mogli izdvojiti u ranijem razdoblju života', pita se voditeljica istraživanja Henne Holstege iz VU Medisch Centruma u Amsterdamu.
Je li moguć eliksir života?
Holandska studija otkrila je još jednu potvrdu da u organizmu dolazi do zamora matičnih stanica. Pokazalo se da su se telomeri, zaštitni vrhovi hromosoma matičnih stanica krvi Van Andel-Schipper značajno istrošili. Naime, prilikom replikacije stanica, enzimi koji dupliciraju DNK ne mogu svoj posao obaviti do samog kraja hromosoma pa se on prilikom svakog umnažanja skraćuje. Telomeri djeluju kao potrošni tamponi koji 'se žrtvuju' i štite gene koji se u DNK nalaze prije njih. No prilikom tog žrtvovanja oni se sami postupno skraćuju.
Holstege kaže kako naučnici danas procjenjuju da se rađamo sa 20-ak hiljada matičnih stanica krvi od kojih je oko 1.000 u svakom trenutku angažirano na obnavljanju krvi. Tokom života taj se broj smanjuje, a njihovi telomeri se skraćuju sve do trenutka kada matične stanice krvi počnu odumirati.
Analize holandskog tima otkrile su još jednu fascinantnu stvar – to da su sve mutacije u krvnim stanicama Van Andel-Schipper bile bezazlene. Odsutnost opasnih mutacija koje bi mogle uzrokovati razne bolesti uključujući rak znači da je imala izuzetno dobar sistem popravka ili uništavanja stanica s opasnim mutacijama.
Holstege smatra da ovo istraživanje otvara mogućnost za to da bi se tijelo u budućnosti moglo pomlađivati injekcijama matičnih stanica izdvojenih i sačuvanih u ranoj fazi života.
'Kada bih sada uzela uzorak i vratila ga u svoje tijelo u starijoj dobi, ponovno bih imala duže telomere, no možda je to moguće učiniti samo s krvlju, a ne i s drugim tkivima', rekla je Holstege.
