Nemogućnost zapošljavanja jedan je od krucijalnih problema koji reflektiraju bošnjačku zajednicu, ali i cijelu Republiku Kosovo.
Stanovništvo je objektivno najvažniji faktor vrlo složenih i polideterminiranih geopovršinskih odnosa. Prostor je sam po sebi složen zbog brojnih elemenata koji ga sačinjavaju. Međutim, stanovništvo je složeniji faktor prostora od svih drugih. Ono ima najviše utjecaja na sve ostale faktore, oblikujući specifičan i jedinstven prostor. Broj, sastav, prirodno i mehaničko kretanje, te druge karakteristike stanovništa imaju veliku važnost u odvijanju svih političkih i drugih društvenih zbivanja u prostoru.
Moglo bi se reći da je stanovništvo često izvor problema iz kojeg proizlaze drugi problemi, kao npr. problemi neprihvaćanja razlika zbog vjere ili nacionalnosti, brojni gospodarski problemi, kulturni i sl. Stoga je potrebno podrobnije objasniti njegovo prostorno i vremensko kretanje, analizirajući broj, sastav, prirodno i mehaničko kretanje i razmještaj stanovništva, odnosno njegova kvalitativna i kvantitativna obilježja.
U ovom radu stanovništvo će, također, biti prikazano kao glavni indikator utvrđivanja trenutnog stanja prostora, tj. kao faktor koji je utjecao na prostorni identitet.
Da bi se razumio demografski aspekt, analizirat će se kretanje broja Bošnjaka na Kosovu, te stanje Bošnjaka prema popisu stanovništva.
Kosovo trenutno ima najmlađu populaciju u Evropi s procijenjenom stopom plodnosti od 2,4-oro djece po ženi. U posljednjih nekoliko godina stopa rasta stanovništva na Kosovu počela je da se usporava, a natalitet se smanjio. Od 2011. godine, u skladu sa evropskim statističkim normama, natalitet i mortalitet bilježe brojke samo na Kosovu (bez stranih zemalja). Konačni rezultati popisa stanovništva iz 2011. godine pokazuju da Kosovo (bez sjevera Kosova) ima 1.739.825 stanovnika. Zabilježeno ukupno stanovništvo bilo je ispod većine prethodnih procjena. Popis je imao značajnu tehničku pomoć međunarodnih agencija i odobrio ga je Eurostat. Međutim, bio je prvi puni popis od 1981. godine, a ne jedan iz neprekinute serije.
Kod osnovnih demografskih faktora, kao i pokazatelja kod kosovskih Bošnjaka postoje dva vrlo važna trenutka. Kao prvi, može se navesti da Bošnjaci žive na Kosovu, a na Kosovu ne postoji općina u kojoj nema Bošnjaka. No problem je u tome što nigdje ne čine većinu. Gledajući prema postocima, najviše ih ima u općinama Prizren, Dragaš, Peć, Istok, Mitrovica, Priština, a u većini općina ih je manje od 1%.
Uz sve ostalo, još jedna velika prepreka u svakodnevici je obavezno poznavanje i korištenje albanskog jezika u komunikaciji s državnim organima.
Kada se inkorporiraju svi priloženi problemi i prikaže opće stanje iz demografskih, socio-ekonomskih, političkih, kulturnih i drugih područja, perspektive ostanka Bošnjaka na Kosovu su izrazito male.
U biti, govoriti o potencijalu opstanka Bošnjaka prema trenutnim trendovima i situaciji je donekle izvjesno samo za Bošnjake u Župi, Gori i Podgoru u kojima još uvijek postoji određen udio mladog stanovništva.
Postavlja se pitanje koliko će tih preostalih mladih ostati da živi na ovim područjima. Percepcija opstanka može se, također, posmatrati iz više kutova: u uređenom okruženju sa kvalitetnim standardom življenja na ovom prostoru, ili kroz egzistencijalnu borbu za svaki novi dan.
Demografski izazov ostanka Bošnjaka na Kosovu se treba aktualizirati, te uključiti u različite javne diskurse i rasprave. Relevantno je uključiti sve potrebne stručnjake i znanstvenike koji će participirati u kreiranju posebnog modela demografske održivosti bošnjačke zajednice na ovom prostoru.
Model s holističkim pristupom koji bi uključio sve važne indikatore – demografske, geografske, ekonomske, socijalne, političke, kulturne, ekološke i druge - mogao bi rezultirati korjenitim promjenama, te uveliko poboljšati životnu situaciju Bošnjaka na Kosovu.
Nemogućnost zapošljavanja jedan je od krucijalnih problema koji reflektiraju bošnjačku zajednicu, ali i cijelu Republiku Kosovo. Bošnjaci, ipak, imaju određenu nadu da će i dalje ovdje biti prisutni, osnaženi identitetom, vjerom i uzornim životnim primjerom svojih predaka.
Moglo bi se reći da je stanovništvo često izvor problema iz kojeg proizlaze drugi problemi, kao npr. problemi neprihvaćanja razlika zbog vjere ili nacionalnosti, brojni gospodarski problemi, kulturni i sl. Stoga je potrebno podrobnije objasniti njegovo prostorno i vremensko kretanje, analizirajući broj, sastav, prirodno i mehaničko kretanje i razmještaj stanovništva, odnosno njegova kvalitativna i kvantitativna obilježja.
U ovom radu stanovništvo će, također, biti prikazano kao glavni indikator utvrđivanja trenutnog stanja prostora, tj. kao faktor koji je utjecao na prostorni identitet.
Da bi se razumio demografski aspekt, analizirat će se kretanje broja Bošnjaka na Kosovu, te stanje Bošnjaka prema popisu stanovništva.
Kosovo trenutno ima najmlađu populaciju u Evropi s procijenjenom stopom plodnosti od 2,4-oro djece po ženi. U posljednjih nekoliko godina stopa rasta stanovništva na Kosovu počela je da se usporava, a natalitet se smanjio. Od 2011. godine, u skladu sa evropskim statističkim normama, natalitet i mortalitet bilježe brojke samo na Kosovu (bez stranih zemalja). Konačni rezultati popisa stanovništva iz 2011. godine pokazuju da Kosovo (bez sjevera Kosova) ima 1.739.825 stanovnika. Zabilježeno ukupno stanovništvo bilo je ispod većine prethodnih procjena. Popis je imao značajnu tehničku pomoć međunarodnih agencija i odobrio ga je Eurostat. Međutim, bio je prvi puni popis od 1981. godine, a ne jedan iz neprekinute serije.
Kod osnovnih demografskih faktora, kao i pokazatelja kod kosovskih Bošnjaka postoje dva vrlo važna trenutka. Kao prvi, može se navesti da Bošnjaci žive na Kosovu, a na Kosovu ne postoji općina u kojoj nema Bošnjaka. No problem je u tome što nigdje ne čine većinu. Gledajući prema postocima, najviše ih ima u općinama Prizren, Dragaš, Peć, Istok, Mitrovica, Priština, a u većini općina ih je manje od 1%.
Uz sve ostalo, još jedna velika prepreka u svakodnevici je obavezno poznavanje i korištenje albanskog jezika u komunikaciji s državnim organima.
Kada se inkorporiraju svi priloženi problemi i prikaže opće stanje iz demografskih, socio-ekonomskih, političkih, kulturnih i drugih područja, perspektive ostanka Bošnjaka na Kosovu su izrazito male.
U biti, govoriti o potencijalu opstanka Bošnjaka prema trenutnim trendovima i situaciji je donekle izvjesno samo za Bošnjake u Župi, Gori i Podgoru u kojima još uvijek postoji određen udio mladog stanovništva.
Postavlja se pitanje koliko će tih preostalih mladih ostati da živi na ovim područjima. Percepcija opstanka može se, također, posmatrati iz više kutova: u uređenom okruženju sa kvalitetnim standardom življenja na ovom prostoru, ili kroz egzistencijalnu borbu za svaki novi dan.
Demografski izazov ostanka Bošnjaka na Kosovu se treba aktualizirati, te uključiti u različite javne diskurse i rasprave. Relevantno je uključiti sve potrebne stručnjake i znanstvenike koji će participirati u kreiranju posebnog modela demografske održivosti bošnjačke zajednice na ovom prostoru.
Model s holističkim pristupom koji bi uključio sve važne indikatore – demografske, geografske, ekonomske, socijalne, političke, kulturne, ekološke i druge - mogao bi rezultirati korjenitim promjenama, te uveliko poboljšati životnu situaciju Bošnjaka na Kosovu.
Nemogućnost zapošljavanja jedan je od krucijalnih problema koji reflektiraju bošnjačku zajednicu, ali i cijelu Republiku Kosovo. Bošnjaci, ipak, imaju određenu nadu da će i dalje ovdje biti prisutni, osnaženi identitetom, vjerom i uzornim životnim primjerom svojih predaka.
