Baš u trenucima kada je sedamdeset i jedna žrtva srebreničkog masakra našla svoj spokoj i vječni mir, na stadionu Crvene zvezde grupa navijača je nosila majice sa likom Ratka Mladića dajući do znanja šta oni (ili neko ko im daje zaduženja) misle o srebreničkoj tragediji.
Kako to da su navijači dobili toliku važnost u gotovo svim medijima i na svim mogućim društvenim mrežama?
U plejadi novih zanimanja koja su se pojavila na prelasku između XX i XXI vijeka, svakako najpoznatije širokim narodnim masama je NAVIJAČ.
Ta do početka devedesitih godina prošlog stoljeća nevažna, marginalna pozicija kod onih ljudi koji su svoje slobodno vrijeme tračili na tribinama, prije svega fudbalskih igrališta, pretvorila se u jednu od najuglednih zanimanja na ovim balkanskim prostorima.
Gdje je sve započelo?
Kao uvertiru u krvavi pir koji će se kasnije desiti na prostorima nam bivše, navijači su stavljeni u pogon ne samo dnevne, nego i strateške političke borbe.
Maksimir pa Marakana, ili obrnutim redom, svejedno, će tada u sam vrh uticaja izbaciti, promovisati navijačko-političku elitu.
Neočekivana pozicija, koja bi po kreatorima te ideje trabala biti za jednokratnu upotrebu, nije se svidela akterima, pa su se oni brže bolje veoma umešno uspjeli da se transformišu i dobiju vrlo visoko i priznato mjesto u društvenoj hijerarhiji.
Kao rijetko koja društvena grupacija ova skupina se veoma dobro organizovala.
Pošto su se dobro poziconirali, u hodu su izvršili transformaciju i sagradili vlastiti hijararhijski red, nalik na vojno ustrojstvo. Najumešniji su dosegli nivo "generala", a ostali su u zavisnoti od učinka išli od nivoa redova pa sve do nivoa "majora i pukovnika".
Zbog odrađivanja poslova koji bi se u najmanju ruku mogli nazvati prljavim, a koji su bili od koristi političkoj eliti došlo je do neraskidivih veza između ove dvije grupacije.
Navijači su javno iznosili svaku političku poruku koju su im servirali njihovi partneri iz političkog miljea a koji oni nisu mogli ili nisu smijeli, da javno iznose.
Zauzvrat navijači su bili izdignuti iznad države i iznad pravnog sistema. Abolirani od bilo koje sudske kazne oni su u najekstemnijim slučajevima davali sebi za pravo da sude i presuđuju.
Jedno od najznačijnijih imena koje je proslavilo ovo zanimanje je sigurno Željko Ražnjatović Arkan.
Lik koji je osamdesetih godina prošloga vijeka visio na sjevernoj tribini najvećeg stadiona u bivšoj državi, i usput se bavio sitnim beznačajnim kriminalom je u potpunosti iskoristio datu mu šansu, i kako tvrdi lider radikala Šešelj u jednom intervijuu, da mu je navijače oteo Arkan.
Potpomognut obavještajnim službama a uz blagoslov političke oligarhije, stvorio je za početak politički a zatim i vojni odred smrti koji je nešto malo u Hrvatskoj, ali izuzetno mnogo u Bosni ostavio neizbrisiv trag od nekoliko hiljada mrtvih civila i ostalih činioca bosanske tragedije.
Od tog trenutka, zanimanje navijač je postalo veoma cjenjeno kako u segmentu sitnog kriminala tako i napolju ostalih kriminalnih djelatnosti (droga, prostitucija, iznude, prijetnje, politička i ostala ubistva) ta popularnost neće se svesti samo na uži krug ljudi već će se preneti i na ostalo građanstvo - direktno ili indirektno.
Sa gotovo svih stadiona biće protjerani oni gledaoci koji su svojoj djeci ili unucima željeli da ugrade ljubav prema sportu, jer je svaki odlazak na fudbalsko, ali dobrim dijelom i košarkaško, igralište bilo potencijalno opasno po život. Broj gledalaca je rapidno padao od nekoliko hiljada ili desetine hiljada na nekoliko stotina.
Kao što jedan nacionalizam rađa drugi tako se ovaj srpski navijački model javlja kao pandam u Hrvatskoj ali i u ostalim ex jugoslovenskim državama. Međutim, zbog marginalne uloge klubova za koje su se navijačke skupine vezivale nisu uspjeli da se nametnu kao u Srbiji i Hrvatskoj.
U cijeloj ovoj priči, da ne bude zabune, radi se o organizovanoj grupi huligana i kriminalaca koji potpomognuti državnim aparatom rade najprljavije poslove a pod okriljem zanimanja, navijač.
Kada običan građanin izazove saobraćajnu nezgodu, to podleže zakonskim sankcijama, međutim, ako to uradi navijač, to dobija neku drgačiju formulaciju pa će i mediji da vode računa kakvo će obavještenje proslijediti javnosti. Dobrim dijelom iz straha da ne potpadnu pod budnim okom navijača i da izbjegnu njihov bijes i ne postanu dio njihovog interesovanja.
Onda se ne smijemo iznenaditi kada se sa tribina horski šalje neka politička poruka, koja je u principu, ili nacionalistička ili fašistčka i ima za cilj da upozori primaoca poruke šta mu se eventualno sprema i da vodi računa šta radi.
U bolesnim društvima dobar dio društvenih događanja ima trivijalni karakter, pa će i ovaj polu-fenomen podvesti pod kliničkom slikom te države i tog društva.
Piše: Ismail Ramović
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Info-ks.net.
U plejadi novih zanimanja koja su se pojavila na prelasku između XX i XXI vijeka, svakako najpoznatije širokim narodnim masama je NAVIJAČ.
Ta do početka devedesitih godina prošlog stoljeća nevažna, marginalna pozicija kod onih ljudi koji su svoje slobodno vrijeme tračili na tribinama, prije svega fudbalskih igrališta, pretvorila se u jednu od najuglednih zanimanja na ovim balkanskim prostorima.
Gdje je sve započelo?
Kao uvertiru u krvavi pir koji će se kasnije desiti na prostorima nam bivše, navijači su stavljeni u pogon ne samo dnevne, nego i strateške političke borbe.
Maksimir pa Marakana, ili obrnutim redom, svejedno, će tada u sam vrh uticaja izbaciti, promovisati navijačko-političku elitu.
Neočekivana pozicija, koja bi po kreatorima te ideje trabala biti za jednokratnu upotrebu, nije se svidela akterima, pa su se oni brže bolje veoma umešno uspjeli da se transformišu i dobiju vrlo visoko i priznato mjesto u društvenoj hijerarhiji.
Kao rijetko koja društvena grupacija ova skupina se veoma dobro organizovala.
Pošto su se dobro poziconirali, u hodu su izvršili transformaciju i sagradili vlastiti hijararhijski red, nalik na vojno ustrojstvo. Najumešniji su dosegli nivo "generala", a ostali su u zavisnoti od učinka išli od nivoa redova pa sve do nivoa "majora i pukovnika".
Zbog odrađivanja poslova koji bi se u najmanju ruku mogli nazvati prljavim, a koji su bili od koristi političkoj eliti došlo je do neraskidivih veza između ove dvije grupacije.
Navijači su javno iznosili svaku političku poruku koju su im servirali njihovi partneri iz političkog miljea a koji oni nisu mogli ili nisu smijeli, da javno iznose.
Zauzvrat navijači su bili izdignuti iznad države i iznad pravnog sistema. Abolirani od bilo koje sudske kazne oni su u najekstemnijim slučajevima davali sebi za pravo da sude i presuđuju.
Jedno od najznačijnijih imena koje je proslavilo ovo zanimanje je sigurno Željko Ražnjatović Arkan.
Lik koji je osamdesetih godina prošloga vijeka visio na sjevernoj tribini najvećeg stadiona u bivšoj državi, i usput se bavio sitnim beznačajnim kriminalom je u potpunosti iskoristio datu mu šansu, i kako tvrdi lider radikala Šešelj u jednom intervijuu, da mu je navijače oteo Arkan.
Potpomognut obavještajnim službama a uz blagoslov političke oligarhije, stvorio je za početak politički a zatim i vojni odred smrti koji je nešto malo u Hrvatskoj, ali izuzetno mnogo u Bosni ostavio neizbrisiv trag od nekoliko hiljada mrtvih civila i ostalih činioca bosanske tragedije.
Od tog trenutka, zanimanje navijač je postalo veoma cjenjeno kako u segmentu sitnog kriminala tako i napolju ostalih kriminalnih djelatnosti (droga, prostitucija, iznude, prijetnje, politička i ostala ubistva) ta popularnost neće se svesti samo na uži krug ljudi već će se preneti i na ostalo građanstvo - direktno ili indirektno.
Sa gotovo svih stadiona biće protjerani oni gledaoci koji su svojoj djeci ili unucima željeli da ugrade ljubav prema sportu, jer je svaki odlazak na fudbalsko, ali dobrim dijelom i košarkaško, igralište bilo potencijalno opasno po život. Broj gledalaca je rapidno padao od nekoliko hiljada ili desetine hiljada na nekoliko stotina.
Kao što jedan nacionalizam rađa drugi tako se ovaj srpski navijački model javlja kao pandam u Hrvatskoj ali i u ostalim ex jugoslovenskim državama. Međutim, zbog marginalne uloge klubova za koje su se navijačke skupine vezivale nisu uspjeli da se nametnu kao u Srbiji i Hrvatskoj.
U cijeloj ovoj priči, da ne bude zabune, radi se o organizovanoj grupi huligana i kriminalaca koji potpomognuti državnim aparatom rade najprljavije poslove a pod okriljem zanimanja, navijač.
Kada običan građanin izazove saobraćajnu nezgodu, to podleže zakonskim sankcijama, međutim, ako to uradi navijač, to dobija neku drgačiju formulaciju pa će i mediji da vode računa kakvo će obavještenje proslijediti javnosti. Dobrim dijelom iz straha da ne potpadnu pod budnim okom navijača i da izbjegnu njihov bijes i ne postanu dio njihovog interesovanja.
Onda se ne smijemo iznenaditi kada se sa tribina horski šalje neka politička poruka, koja je u principu, ili nacionalistička ili fašistčka i ima za cilj da upozori primaoca poruke šta mu se eventualno sprema i da vodi računa šta radi.
U bolesnim društvima dobar dio društvenih događanja ima trivijalni karakter, pa će i ovaj polu-fenomen podvesti pod kliničkom slikom te države i tog društva.
Piše: Ismail Ramović
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Info-ks.net.
