Ramazanski bajram ili Eid al-Fitr obilježava se širom planete i islamskog svijeta, od Indonezije do Južne Afrike.

Svaka zemlja i svaka regija ima sopstvene običaje i načine obilježavanja jednog od najvećih islamskih blagdana, ali sve ih veže jedna vjera, jutarnji bajram-namaz, zbližavanje živih i podsjećanje na one koji su napustili ovaj svijet.


Kraj Ramazana i doček Bajrama u Sumatri se obilježava noćnom povorkom u vatru, baklje, pjevanje i narodni ples.





Pakistanke žele biti lijepe na prvi dan blagdana pa posljednji dan Ramazana provode u kupovini i uljepšavanju, a porodice poslije obavljanja molitve odlaze uživati u javnim programima i luna parkovima.



Indonežani bajram ispraćaju šarenim bojama nošnji, baš kao i Filipinci, a Tajlanđani prvo bajramsko jutro koriste za posjetu grobljima.





Djeca u Egiptu nose novu odjeću kupljenu isključivo zbog Bajrama, a obilježavanje blagdana je javno i sveprisutno na ulicama gradova.





Također, Ramazanski bajram nosi različita imena u zavisnosti od svjetskog jezika.





Tako Albanci ovaj blagdan zovu "Fitër Bajrami", Francuzi koriste izraz "Korité", Rusi "Uraza Bajram", Nijemci "Ramadanfest" ili "Zuckerfest", Indonežani i Malezijci "Hari Lebaran", a Holanđani "Suikerfeest".