- Znate, ipak je najljepše u svemu to što znate da je sve ono što imate rezervisano ne samo za jednog muškarca već i samo za njegove oči i poglede! - objašnjava Almira (30).
Dragana J. (30) rodom iz Novog Pazara imala je 25 godina kada je primila islam.
Kaže, nije ni sanjala da će zbog ljubavi postati Almira. Ali takve stvari se i ne planiraju… Zar ne? One se jednostavno dese, piše portal "telegraf.rs.
Prenosimo vam cijelu priču u potpunosti sa sajta "telegraf.rs".
To kako su otac, majka i brat reagovali na njen izbor i na koliko je prepreka nailazila dok se nije izborila da danas bude srećna i voljena žena sa troje predivne, zdrave i vesele djece, dodaje, samo ona zna.
Tako želi i da ostane.
I mi to poštujemo. S Almirom se nalazimo u jednom prestoničkom kafiću.
Podne je, stolovi usijani k’o tepsije, u susret nam ide (kako je od milošte zovu) Alma u klasičnoj islamskoj feredži od crne čoje. Široki, dugi rukavi nonšalantno joj "igraju" oko zglobova, dok je jaka kragna, čini nam se, bar onako na prvi pogled, steže oko tankog vrata.
Pitamo je da li joj je vruće?
Ona se osmjehuje, otvarajući priču zbog koje smo se i našli. Da, pričaćemo o feredži.
– Nimalo… Znala sam da će to biti prvo što ćete me pitati. Znate, razmišljala sam cijelu noć o našem susretu – odgovara u stopu, neposredna i moramo dodati, neuobičajeno za gradsku sredinu – smirena i zadovoljna Almira.
– Negdje oko tri ujutru rješila sam da vas ne maltretiram dosadnim i hiljadu puta ispričanim pričama o historijatu feredže. Pričaću vam o sebi… – priča Alma uz osmjeh nastavljajući – Apsolutno nije važno koje sam vjere bila prije primanja islama. Bila sam djevojka u pravom smislu te riječi već sa 14 godina. Prvi put sam primjetila poglede dječaka… I oni su u tom nekom dobu mene počeli da privlače. Nikada nisam bila stidljiva.
Umjela sam iskreno da volim i na to sam ponosna.
Bilo je to doba kada se prvi put ozbiljno zaljubila.
– Nije važno kako se zvao… Slomio mi je srce i dugo sam poslije njega bila sama. Razumjeće me sve žene koje su nekada voljele. Znate i vi onaj osjećaj kao da vam je neko iščupao nešto iz grudi, pa vas na tom mjestu boli tako jako da ponekad mislite da nećete osvanuti! U ono vrijeme, bilo je dana kada sam bila gotovo sigurna da ga nikada neću zaboraviti.
Ono što je Almi tada najviše smetalo bilo je saletanje drugih momaka…
– Alah me je stvorio ovakvu kakva sam… Kažu da sam zgodna žena, a nije moje da se protivim (smjeh)… Šta god da sam obukla, privlačila bih pažnju. U farmerkama su podjednako zurili u mene, kao i kada bih obukla najobičniju majicu i pantalone – iskrena je sagovornica prelazeći lagano na dio života u kojem je srela čovjeka svog života.
– Mustafu sam upoznala u 24. godini. Bio je to jedan od onih susreta koji se dešavaju jednom čovjeku među milion njih… Vidim kako me sumnjičavo gledate, ali takve stvari ne mogu riječima da se objasne. Znala sam da je on taj i da ću primiti zbog njega islam i, ako treba suprotstaviti se cijelom svijetu.
Feredžu je prvi put obukla u 25. Kaže, to se jednostavno podrazumijevalo. Tako je htjela porodica njenog Mustafe, ali i ona!
– Gledala sam kako su je dostojanstveno nosile Mustafina majka i sestre, i vjerujte mi i sama sam poželjela da je obučem. Iskreno… I danas, poslije pet godina mogu da vam kažem da žena ne zna šta znači biti poštovan i dostojanstven dok ne odene feredžu! Nema onih ponižavajućih pogleda muškaraca od deset do osamdeset godina, zbog kojih sam milion puta prevrnula očima… - zastajkuje za trenutak Alma značajno nas gledajući da bi nastavila:
– Znate, ipak je najljepše u svemu to što znate da je sve ono što imate rezervisano ne samo za jednog muškarca već i samo za njegove oči i poglede! Od toga jednostavno nema ljepšeg osjećaja! Mislim da ne moram da vam dodam da Mustafa uopšte nije morao da me ubjeđuje da obučem feredžu. Da mi njegovi nisu tražili, to bih naposletku uradila sama! – kategorična je Almira koja dodaje da je mnogo samouvjerenija i opuštenija otkad se oblači po islamskim običajima.
Ne možemo da je ne pitamo da li muškarci razlikuju koliko koja žena ima godina kada su u potpunosti zabrađene?
– To me često pitaju drugarice drugih vjeroispovesti… Kako da ne! (smjeh)… Dovoljan je jedan pogled na ženu da vam bez problema kažu koliko ima godina, kakva je… Ma, sve! – odgovara ona ostavljajući jednu kako kaže romantičnu priču za kraj razgovora s nama.
– Niko nikoga ne može da natjera da nosi feredžu. Iako islam ne dozvoljava ženama da idu sa otkrivenim tijelom, sve je naposletku na vama. U Kabulu ima grob čuvene persijske pjesnikinje Robije Balhi. Za nju je vezana srednjovjekovna legenda prema kojoj su je rođaci kaznili zato što je otkrila lice pred nepoznatim muškarcem u kojeg se zaljubila, a koji je pripadao nižem staležu od njenog. Pošto su je zatvorili i zazidali u ćeliju, ona je umirući zabilježila krvlju na zidu svoja posljednja četiri stiha. Bile su to, simbolično, strofe posvećene ženskoj ljepoti…
Pitamo Almu šta je željela da nam poruči ovom pričom?
– Moje drugarice i ja, svake druge godine obiđemo Robijin grob… Eto, ona je razmišljala drugačije, a mi joj se divimo! U životu je stvarno sve stvar izbora! – završava priču s nama Alma.
Posmatramo je dok se udaljava… Ne da bismo popili kafu do kraja, nego da bismo vidjeli da li se neko okrenuo za Almom.
Šta vi mislite?
(Telegraf.rs)
Kaže, nije ni sanjala da će zbog ljubavi postati Almira. Ali takve stvari se i ne planiraju… Zar ne? One se jednostavno dese, piše portal "telegraf.rs.
Prenosimo vam cijelu priču u potpunosti sa sajta "telegraf.rs".
To kako su otac, majka i brat reagovali na njen izbor i na koliko je prepreka nailazila dok se nije izborila da danas bude srećna i voljena žena sa troje predivne, zdrave i vesele djece, dodaje, samo ona zna.
Tako želi i da ostane.
I mi to poštujemo. S Almirom se nalazimo u jednom prestoničkom kafiću.
Podne je, stolovi usijani k’o tepsije, u susret nam ide (kako je od milošte zovu) Alma u klasičnoj islamskoj feredži od crne čoje. Široki, dugi rukavi nonšalantno joj "igraju" oko zglobova, dok je jaka kragna, čini nam se, bar onako na prvi pogled, steže oko tankog vrata.
Pitamo je da li joj je vruće?
Ona se osmjehuje, otvarajući priču zbog koje smo se i našli. Da, pričaćemo o feredži.
– Nimalo… Znala sam da će to biti prvo što ćete me pitati. Znate, razmišljala sam cijelu noć o našem susretu – odgovara u stopu, neposredna i moramo dodati, neuobičajeno za gradsku sredinu – smirena i zadovoljna Almira.
– Negdje oko tri ujutru rješila sam da vas ne maltretiram dosadnim i hiljadu puta ispričanim pričama o historijatu feredže. Pričaću vam o sebi… – priča Alma uz osmjeh nastavljajući – Apsolutno nije važno koje sam vjere bila prije primanja islama. Bila sam djevojka u pravom smislu te riječi već sa 14 godina. Prvi put sam primjetila poglede dječaka… I oni su u tom nekom dobu mene počeli da privlače. Nikada nisam bila stidljiva.
Umjela sam iskreno da volim i na to sam ponosna.
Bilo je to doba kada se prvi put ozbiljno zaljubila.
– Nije važno kako se zvao… Slomio mi je srce i dugo sam poslije njega bila sama. Razumjeće me sve žene koje su nekada voljele. Znate i vi onaj osjećaj kao da vam je neko iščupao nešto iz grudi, pa vas na tom mjestu boli tako jako da ponekad mislite da nećete osvanuti! U ono vrijeme, bilo je dana kada sam bila gotovo sigurna da ga nikada neću zaboraviti.
Ono što je Almi tada najviše smetalo bilo je saletanje drugih momaka…
– Alah me je stvorio ovakvu kakva sam… Kažu da sam zgodna žena, a nije moje da se protivim (smjeh)… Šta god da sam obukla, privlačila bih pažnju. U farmerkama su podjednako zurili u mene, kao i kada bih obukla najobičniju majicu i pantalone – iskrena je sagovornica prelazeći lagano na dio života u kojem je srela čovjeka svog života.
– Mustafu sam upoznala u 24. godini. Bio je to jedan od onih susreta koji se dešavaju jednom čovjeku među milion njih… Vidim kako me sumnjičavo gledate, ali takve stvari ne mogu riječima da se objasne. Znala sam da je on taj i da ću primiti zbog njega islam i, ako treba suprotstaviti se cijelom svijetu.
Feredžu je prvi put obukla u 25. Kaže, to se jednostavno podrazumijevalo. Tako je htjela porodica njenog Mustafe, ali i ona!
– Gledala sam kako su je dostojanstveno nosile Mustafina majka i sestre, i vjerujte mi i sama sam poželjela da je obučem. Iskreno… I danas, poslije pet godina mogu da vam kažem da žena ne zna šta znači biti poštovan i dostojanstven dok ne odene feredžu! Nema onih ponižavajućih pogleda muškaraca od deset do osamdeset godina, zbog kojih sam milion puta prevrnula očima… - zastajkuje za trenutak Alma značajno nas gledajući da bi nastavila:
– Znate, ipak je najljepše u svemu to što znate da je sve ono što imate rezervisano ne samo za jednog muškarca već i samo za njegove oči i poglede! Od toga jednostavno nema ljepšeg osjećaja! Mislim da ne moram da vam dodam da Mustafa uopšte nije morao da me ubjeđuje da obučem feredžu. Da mi njegovi nisu tražili, to bih naposletku uradila sama! – kategorična je Almira koja dodaje da je mnogo samouvjerenija i opuštenija otkad se oblači po islamskim običajima.
Ne možemo da je ne pitamo da li muškarci razlikuju koliko koja žena ima godina kada su u potpunosti zabrađene?
– To me često pitaju drugarice drugih vjeroispovesti… Kako da ne! (smjeh)… Dovoljan je jedan pogled na ženu da vam bez problema kažu koliko ima godina, kakva je… Ma, sve! – odgovara ona ostavljajući jednu kako kaže romantičnu priču za kraj razgovora s nama.
– Niko nikoga ne može da natjera da nosi feredžu. Iako islam ne dozvoljava ženama da idu sa otkrivenim tijelom, sve je naposletku na vama. U Kabulu ima grob čuvene persijske pjesnikinje Robije Balhi. Za nju je vezana srednjovjekovna legenda prema kojoj su je rođaci kaznili zato što je otkrila lice pred nepoznatim muškarcem u kojeg se zaljubila, a koji je pripadao nižem staležu od njenog. Pošto su je zatvorili i zazidali u ćeliju, ona je umirući zabilježila krvlju na zidu svoja posljednja četiri stiha. Bile su to, simbolično, strofe posvećene ženskoj ljepoti…
Pitamo Almu šta je željela da nam poruči ovom pričom?
– Moje drugarice i ja, svake druge godine obiđemo Robijin grob… Eto, ona je razmišljala drugačije, a mi joj se divimo! U životu je stvarno sve stvar izbora! – završava priču s nama Alma.
Posmatramo je dok se udaljava… Ne da bismo popili kafu do kraja, nego da bismo vidjeli da li se neko okrenuo za Almom.
Šta vi mislite?
(Telegraf.rs)
