Stanislav Petrov, nepoznati junak kojem se svijet može samo pokloniti i zahvaliti što nam je spasio živu glavu, umro je u Fryazinu u Rusiji u 77. godini života
Dana 26. septembra 1983., taj je hrabri i mudri čovjek donio odluku koju mnogi smatraju odgovornom za to što nije došlo do nuklearnog rata. Naime, malo iza ponoći navedenog dana oglasio se alarm koji je signalizirao da je SAD ispalio interkontinentalne balističke projektile, a na tada 44-godišnjem pukovniku bilo je da odluči, brzo, je li napad na Sovjetski Savez pravi ili ne.
ATOMSKI RAT
"Shvatio sam da moram donijeti neku odluku, a istina je da sam bio 50/50 siguran da je, tj. nije, riječ o napadu", prisjećao se Petrov. Unatoč zabrinjavajućim podacima sovjetskih satelita koji su se nalazili iznad SAD-a, Petrov je odlučio razmotriti mogućnost da je riječ o lažnom alarmu. Da je on pak odlučio da je riječ o pravom napadu, sovjetski vođe su mogli odgovoriti na način da su naručili atomski napad na SAD.
Ono što je još strašnije jest činjenica da se u to vrijeme Sovjetski Savez iskreno pribojavao iznenadnog američkog napada, budući da je bila riječ o izrazito napetom razdoblju Hladnog rata. Štoviše, svega mjesec dana ranije Sovjeti su srušili putnički zrakoplov koji je iz SAD-a letio za Južnu Koreju, jer su vjerovali da je riječ o špijunskoj akciji. SAD se pak, nakon niza provokativnih vojnih manevara, pripremao za veliku NATO vježbu, nazvanu 'Mogući strijelac', koja je ustvari bila simultana priprema za nuklearni napad.
U svojoj domovini, Petrova uloga u povijesti nije mu donijela slavu, jer i dalje živio u istom stančiću u kojem je proveo većinu života, te s dobrodošlicom dočekuje sve goste. Kad se Petrov prisjećao te kobne noći u kojoj je radio u tajnom kontrolnom centru Serpukov-15, sjetio se zvuka alarma koji se provukao kroz inače potpuno tihu noć. Svi su bili u šoku, jer, iako su tamo bili upravo zbog takve situacije, na nju se niste mogli pripremiti. Ustao je i opazio da svi zbunjeno gledaju u njega. "Moja ekipa je bila na rubu panike i tad mi je sinulo da će - ako svi budemo u panici - sve biti gotovo. Nisam imao vremena razmišljati o tome hoću li ja biti taj koji će pokrenuti Treći svjetski rat, nego sam morao odlučiti koliko je istinita informacija koju mi je upravo pokazao kompjuter." Još nije čvrsto odlučio kad se, unutar nekoliko minuta, oglasila još jedna sirena, koja je ukazala da je lansirana i druga raketa.
Uskoro se čulo još sirena, te je uskoro zvučalo kao da je pet atomskih bombi poletjelo s američkog tla. Petrov je odlučio i obavijestio svoje nadređene da je sustav slao lažne informacije, iako nije uopće bio siguran u to što govori. Svoju odluku bazirao je na činjenici da sovjetski radari, koji su se nalazili na tlu, nisu potkrijepili lansiranje. Radar je mogao ukazati na nadolazeće projektile dosta vremena nakon lansiranja, ali je Petrov znao da su oni puno pouzdaniji od satelita. Kasnije je otkriveno da je lažni alarm pokrenuo kvar na satelitu, koji je krivo interpretirao odsjaj sunčeve svjetlosti na visokim oblacima - kao rakete. Petrovu nikad nije dano priznanje za njegovu odluku, najvjerojatnije zbog toga što bi Rusi na taj način ukazali na svoje rano upozoravajuće satelite.
ATOMSKI RAT
"Shvatio sam da moram donijeti neku odluku, a istina je da sam bio 50/50 siguran da je, tj. nije, riječ o napadu", prisjećao se Petrov. Unatoč zabrinjavajućim podacima sovjetskih satelita koji su se nalazili iznad SAD-a, Petrov je odlučio razmotriti mogućnost da je riječ o lažnom alarmu. Da je on pak odlučio da je riječ o pravom napadu, sovjetski vođe su mogli odgovoriti na način da su naručili atomski napad na SAD.
Ono što je još strašnije jest činjenica da se u to vrijeme Sovjetski Savez iskreno pribojavao iznenadnog američkog napada, budući da je bila riječ o izrazito napetom razdoblju Hladnog rata. Štoviše, svega mjesec dana ranije Sovjeti su srušili putnički zrakoplov koji je iz SAD-a letio za Južnu Koreju, jer su vjerovali da je riječ o špijunskoj akciji. SAD se pak, nakon niza provokativnih vojnih manevara, pripremao za veliku NATO vježbu, nazvanu 'Mogući strijelac', koja je ustvari bila simultana priprema za nuklearni napad.
U svojoj domovini, Petrova uloga u povijesti nije mu donijela slavu, jer i dalje živio u istom stančiću u kojem je proveo većinu života, te s dobrodošlicom dočekuje sve goste. Kad se Petrov prisjećao te kobne noći u kojoj je radio u tajnom kontrolnom centru Serpukov-15, sjetio se zvuka alarma koji se provukao kroz inače potpuno tihu noć. Svi su bili u šoku, jer, iako su tamo bili upravo zbog takve situacije, na nju se niste mogli pripremiti. Ustao je i opazio da svi zbunjeno gledaju u njega. "Moja ekipa je bila na rubu panike i tad mi je sinulo da će - ako svi budemo u panici - sve biti gotovo. Nisam imao vremena razmišljati o tome hoću li ja biti taj koji će pokrenuti Treći svjetski rat, nego sam morao odlučiti koliko je istinita informacija koju mi je upravo pokazao kompjuter." Još nije čvrsto odlučio kad se, unutar nekoliko minuta, oglasila još jedna sirena, koja je ukazala da je lansirana i druga raketa.
Uskoro se čulo još sirena, te je uskoro zvučalo kao da je pet atomskih bombi poletjelo s američkog tla. Petrov je odlučio i obavijestio svoje nadređene da je sustav slao lažne informacije, iako nije uopće bio siguran u to što govori. Svoju odluku bazirao je na činjenici da sovjetski radari, koji su se nalazili na tlu, nisu potkrijepili lansiranje. Radar je mogao ukazati na nadolazeće projektile dosta vremena nakon lansiranja, ali je Petrov znao da su oni puno pouzdaniji od satelita. Kasnije je otkriveno da je lažni alarm pokrenuo kvar na satelitu, koji je krivo interpretirao odsjaj sunčeve svjetlosti na visokim oblacima - kao rakete. Petrovu nikad nije dano priznanje za njegovu odluku, najvjerojatnije zbog toga što bi Rusi na taj način ukazali na svoje rano upozoravajuće satelite.
