Većina ne ide u školu

Djeca pokazuju znakove posttraumatskog stresnog poremećaja, uključujući tešku depresiju, nedostatak sna i poremećaje u ishrani.

Ono što djeca vide u ratu može na njih ostaviti duboke psihičke posljedice. Humanitarni radnici u Turskoj pomažu sirijskoj djeci da se nose s onim što su doživjela. Iz sela Narlidža blizu sirijske granice izvještava Omar al-Saleh.
"Ova djeca nisu zločesta. Njih, zapravo, podstiču da vrište i pucaju ove balone. Došli su iz ratne zone, a ova vježba im pomaže da ispolje nasilne emocije", izvještava reporter Al Jazeere.
Njihovi učitelji ih pitaju šta znači riječ "nasilje". Neki govore o svađama koje su imali s drugovima iz razreda u Siriji. Drugi govore o iskustvima iz rata.
"Moj drug je zamotao vatromet oko prsa da ga detonira i tako nas pobije. Opekao se", priča jedan dječak, dok drugi dodaje: "Moj brat je poginuo..."
Djevojčica se prisjeća: "Vojnici su došli, pretresli i zapalili nam kuću."
Onda je vrijeme da sjećanja i osjećaje pretoče u crteže. U njihovim radovima dominiraju borbe i smrt. Marwa želi pokazati grob brata... Drugi pokazuju tenkove i mrtvu djecu.
Većina ne ide u školu
Ovaj program vodi grupa pod nazivom Insan - što na arapskom znači "čovjek". To je sirijska nevladina organizacija koja je dobila 25.000 dolara od danske vlade. Danski Crveni krst obučio je osoblje da sirijskoj djeci pruža psihološku podršku.
Majd al-Shoufi, direktor NVO Insan, objašnjava: "Cilj nam je da ih naučimo kako izraziti te osjećaje uz pomoć slika i interaktivnog pozorišta, kako bi dobili osjećaj kontrole nad njima, a to pomaže u procesu suočavanja."
"Na njihovo odrastanje utječe mnogo faktora. Šezdeset i pet posto ove djece ne ide u školu, a njih 35 posto je prisiljeno raditi u veoma teškim okolnostima."
Na obližnjem igralištu vrijeme je za zabavu, ali nekima je potrebna posebna pažnja. Blizu 150 djece učestvovalo je u radionicama poput ove. Neki od njih pokazuju znakove posttraumatskog stresnog poremećaja, uključujući tešku depresiju, nedostatak sna i poremećaje u ishrani. Njihovi treneri kažu da im je potrebna pomoć psihijatra.
Ali nema dovoljno psihijatara, bolnica, škola, pa čak ni hrane za sirijske izbjeglice. Iako se sad igraju, sirijski rat će zauvijek biti dio njihovih života.