Na 20 metara ispod površine Pariza krije se zamršeni niz tunela koji su u vrijeme Rimskog carstva bili kamenolomi na periferiji tadašnjeg grada. Kako se krečnjak vadio iz tunela kamenoloma, grad je rastao, sve dok se nije toliko proširio da su građevine počele da se grade i iznad samih tunela. Danas se vjeruje da su tuneli dugački oko 300 kilometara, a većina je još ostala neistražena.
Slobodne parcele
Mračni i napušteni labirint tunela je dovoljno jeziv sam po sebi, ali ono što ga čini još bizarnijim je oko 6-7 miliona posmrtnih ostataka koji su u njima smješteni u 18. stoljeću.
Kako je broj stanovnika Pariza konstantno rastao, tako su i slobodne parcele nestajale, jedna po jedna, sve dok se konačno nije stiglo do gradskih grobalja koja su, svakako, postala pretrpana i nehigijenska.
U naporu da se dobiju nove vrijedne nekretnine te da se grad oslobodi od opasnosti po zdravlje stanovnika, Parižani su iskopali sve grobove.
Gradnja zidova
Tokom 1786. otkopani su skoro svi grobovi umrlih stanovnika Pariza, a nakon dvije godine napornog rada svi su premješteni u tunele napuštenog kamenoloma, danas poznatog kao katakombe, odnosno kosturnice. Kasnije, neke kosti su iskorištene i za gradnju krajnje jezivih zidova i struktura u katakombama.
Zbog starosti, ogroman dio kamenoloma smatra se nesigurnim. Ipak, veličina i dužina tunela ne sprečava lopove, umjetnike i radoznalu javnost da redovno ulazi u opasni labirint.
Dozvoljena posjeta
Danas je organizirana posjeta katakombama dozvoljena, a u njih se nikada ne pušta više od 200 ljudi. Tura traje oko 45 minuta i pokriva oko dva kilometra katakombi.
Mračni i napušteni labirint tunela je dovoljno jeziv sam po sebi, ali ono što ga čini još bizarnijim je oko 6-7 miliona posmrtnih ostataka koji su u njima smješteni u 18. stoljeću.
Kako je broj stanovnika Pariza konstantno rastao, tako su i slobodne parcele nestajale, jedna po jedna, sve dok se konačno nije stiglo do gradskih grobalja koja su, svakako, postala pretrpana i nehigijenska.
U naporu da se dobiju nove vrijedne nekretnine te da se grad oslobodi od opasnosti po zdravlje stanovnika, Parižani su iskopali sve grobove.
Gradnja zidova
Tokom 1786. otkopani su skoro svi grobovi umrlih stanovnika Pariza, a nakon dvije godine napornog rada svi su premješteni u tunele napuštenog kamenoloma, danas poznatog kao katakombe, odnosno kosturnice. Kasnije, neke kosti su iskorištene i za gradnju krajnje jezivih zidova i struktura u katakombama.
Zbog starosti, ogroman dio kamenoloma smatra se nesigurnim. Ipak, veličina i dužina tunela ne sprečava lopove, umjetnike i radoznalu javnost da redovno ulazi u opasni labirint.
Dozvoljena posjeta
Danas je organizirana posjeta katakombama dozvoljena, a u njih se nikada ne pušta više od 200 ljudi. Tura traje oko 45 minuta i pokriva oko dva kilometra katakombi.
