Jedan od lidera Muslimanske braće Muhammed Al-Biteci napisao je oproštajno pismo svojoj kćerki Esmi koja je, pogođena hicem snajpera, ubijena tokom demonstracija na trgu Rabiatul Adeviyye...
Muhammed Al-Biteci u pismu je napisao:
"Draga kćeri i cijenjeni učitelju...
Ne opraštam se od tebe, jer ćemo se vidjeti sutra. Živjela si s ponosom i, odbacivši sve prepreke, bila si neograničeno zaljubljena u slobodu. Potajno si tražila nove horizonte kako bi ovaj narod i ova civilazija oživjeli, kako bi ponovo bili izgrađeni i dobili zasluženo mjesto. Nisi se bavila onim stvarima kojim se bave tvoji vršnjaci. Iako si uvijek bila najbolja u školi, tvoja strast za učenjem i naukom nikada nije prestajala.
Nismo uspjeli dovoljno razgovarati za tvog kratkog života. Kada smo se posljednji put vidjeli na trgu Rabiatul Adeviyye, rekla si mi 'ti si odvojen od nas, čak i kada si s nama', a ja sam ti rekao da ovaj svijet nije dovoljno dug da bismo mogli biti ispunjeni jedni drugima. Molim Uzivšenog Boga da nam u džennetu (raju) podari vremena za naš razgovor.
Dva dana prije nego si preselila sanjao sam te u vjenčanici. Bila si ljepša od svega na ovome svijetu. Prišla si mi i sjela pored mene. Ja sam te upitao, 'je li večeras tvoje vjenčanje', a ti si odgovorila da ono neće biti naveče, nego u podne. U srijedu u podne sam dobio vijest da si preselila. I, tada sam shvatio šta si mi željela reći u snu. Od Uzvišenog Allaha tražio sam da te prihvati kao šehida (mučenika) i naše mučeništvo je svjedodžba da smo u pravu, a naš neprijatelj u zabludi.
Jako mi je žao što ne mogu biti na tvom posljednjem ispraćaju, što te ne mogu posljednji put vidjeti, poljubiti tvoje čelo i što ne mogu predvoditi tvoju dženazu-namaz. U tome me nije spriječio strah od smrti ili tamnica, nego želja da nastavim ono za što si ti dala svoj život."
"Draga kćeri i cijenjeni učitelju...
Ne opraštam se od tebe, jer ćemo se vidjeti sutra. Živjela si s ponosom i, odbacivši sve prepreke, bila si neograničeno zaljubljena u slobodu. Potajno si tražila nove horizonte kako bi ovaj narod i ova civilazija oživjeli, kako bi ponovo bili izgrađeni i dobili zasluženo mjesto. Nisi se bavila onim stvarima kojim se bave tvoji vršnjaci. Iako si uvijek bila najbolja u školi, tvoja strast za učenjem i naukom nikada nije prestajala.
Nismo uspjeli dovoljno razgovarati za tvog kratkog života. Kada smo se posljednji put vidjeli na trgu Rabiatul Adeviyye, rekla si mi 'ti si odvojen od nas, čak i kada si s nama', a ja sam ti rekao da ovaj svijet nije dovoljno dug da bismo mogli biti ispunjeni jedni drugima. Molim Uzivšenog Boga da nam u džennetu (raju) podari vremena za naš razgovor.
Dva dana prije nego si preselila sanjao sam te u vjenčanici. Bila si ljepša od svega na ovome svijetu. Prišla si mi i sjela pored mene. Ja sam te upitao, 'je li večeras tvoje vjenčanje', a ti si odgovorila da ono neće biti naveče, nego u podne. U srijedu u podne sam dobio vijest da si preselila. I, tada sam shvatio šta si mi željela reći u snu. Od Uzvišenog Allaha tražio sam da te prihvati kao šehida (mučenika) i naše mučeništvo je svjedodžba da smo u pravu, a naš neprijatelj u zabludi.
Jako mi je žao što ne mogu biti na tvom posljednjem ispraćaju, što te ne mogu posljednji put vidjeti, poljubiti tvoje čelo i što ne mogu predvoditi tvoju dženazu-namaz. U tome me nije spriječio strah od smrti ili tamnica, nego želja da nastavim ono za što si ti dala svoj život."
