Nakon skoro dva mjeseca proslave, najveći vjerski festival na svijetu, Kumb Mela, okončan je ove sedmice. Ove godine festival je proslavljen na delti dvije svete indijske rijeke u neposrednoj blizini grada Alahabada.
Da je riječ o najvećem vjerskom festivalu svjedoči i to da tokom dva mjeseca festivalu prisustvuje više od 120 miliona vjernika, koji dolaze da u svetim rijekama speru svoje grijehove.
Sam prizor kada stotine svetih ljudi, prekrivenih pepelom, ulaze u svetu rijeku Gang, potpuno nagi, spektakl je star nekoliko vijekova, međutim, za Indijce je veoma bitan i svi ga se pridržavaju i nastoje da ga ispoštuju tokom dva mjeseca trajanja festivala.
Nestvarne askete: Ono što je najinteresantnije na snimcima, koji redovno obilaze svijet, jesu neobični "stajlinzi" asketa i svetih ljudi, koji djeluju potpuno nestvarno.
Neki od njih ovdje provedu cijela dva mjeseca. Inače, festival se održava u četiri grada, svake tri godine - Alahabadu, Nasiku, Haridvaru i Ujainu, tako da svaki od njih dolazi na red svakih 12 godina.
Kada je konkretno riječ o Alahabadu, onda se festival održava na mjestu gdje su, prema legendi, navodno pale četiri kapljice svete vode iz božjeg krčaga, poznatog kao Kumb, i to dok su se demoni i bogovi borili oko eliksira.
Ove godine Alahabad je ugostio između 80 i 120 miliona vjernika, a posebnost ove godine jeste i to da su zvijezde bile u položaju u kojem se nađu svakih 12 godina, što je ovogodišnji festival činilo još posebnijim. Inače, vjernici dolaze iz cijele Indije, uglavnom Hindusi, a svrha njihovog dolaska jeste da porinu u svetu rijeku i tako speru sve svoje grijehove.
Varun Vumudi, privatni preduzetnik iz Delhija, kaže da je došao da vidi šta se tu zapravo dešava i zašto je ovo jedno od najvećih okupljanja na svijetu.
"Došao sam jer sam čuo toliko toga o ovom festivalu i znam da je on sastavni dio moje kulture i tradicije. Mislim da je ovo miješanje vjere i bogosluženja sa jednim druženjem i zaista je fenomenalno", kaže Vumudi.
Alahabad, grad u provinciji Utar Pradeš, smatraju svetim gradom za Hinduse, jer je to mjesto gdje se sastaju čak tri svete rijeke Gang, Jamuna i Sarasvati, za koju se vjeruje da zapravo jedim dijelom teče ispod površine zemlje.
Siromašni i bogati: Za osam nedjelja, koliko traje ovo sveto okupljanje, milioni ljudi su iskoristili priliku i došli da speru svoje grijehove.
Neki od njih došli su autobusima, neki vozovima, tako da je u Alahabadu puna dva mjeseca vladao rijetko viđen metež. O tome koliko je sam festival značajan za Indijce svjedoči i to da siromašni daju cijelu životnu ušteđevinu za odlazak u Alahabad. Ipak, festival pohode i bogataši, tako da nije neobično vidjeti i privatne avione kako slijeću na lokalni aerodrom.
Oni bogatiji i privilegovani imaju priliku da iznajme luksuzne kolibe na obalama rijeke, dok siromašni spavaju pod otvorenim nebom, ne hajući za niske temperature. Mjesto oko lokacije hodočašća u ta dva mjeseca pretvara se u privremeni kamp, gdje oni sa više sreće razapnu šatore.
Ipak, bili bogati ili siromašni, svima im je isti krajnji cilj: posljednji dio puta do Ganga mora se proći pješke, a zatim potopiti tijelo u svetu rijeku, gdje su se prije njih okupali milioni ljudi. Inače, kretanje prema lokaciji svetog kupanja predstavlja najveći izazov za organizatore, jer nerijetko dolazi do stampeda, koji odnose nevine živote. Inače, o popularnosti festivala govori i podatak da tokom posljednjih dana festivala u Alahabad dnevno dođe i po nekoliko miliona ljudi.
Ipak, organizatori se za ovaj nesvakidašnji događaj pripremaju po nekoliko mjeseci unaprijed. Prvo postavljaju šatorsko naselje, neposredno uz obalu, a veliki izazov je svakako koordinisati dolazak vozova i javnog prevoza. Štaviše, za potrebe festivala u gradu se podižu i privremeni mostovi, kako bi rasteretili glavne puteve.
U organizaciji festivala veoma aktivno učestvuje i država Utar Pradeš i oni su ove godine obezbijedili cjevovod ukupne dužine od 560 kilometara, kojim je vjernicima dopremana voda, zapravo, prema statistikama, za potrebe festivala obezbijeđeno je čak 80 miliona litara vode.
Pomoć države: Ono što je zanimljivo jeste da ovaj festival pohode i stranci, a ove godine je bio posebno zanimljiv za profesore sa Harvarda, koji su došli da posjete ovo neobično megaokupljanje. Inače, Kumb Mela ima izuzetan značaj za ekonomiju Utar Pradeša u cjelini, kao i za susjedne države, koje takođe nastoje da se uključe u organizaciju festivala. Samo ulični prodavači čaja tokom festivala zarade pravo malo bogatstvo od kojeg mogu da žive ostatak godine. P.N. Mehrotra, ekonomista sa Univerziteta Alahabad, kaže da, iako su zaposlenje i prihodi tokom festivala privremenog karaktera, ipak imaju velikog uticaja na razvoj Utar Pradeša.
Početkom godine Indijska trgovačka komora procijenila je da će prihod od Kumb Mele ove godine biti čak 2,4 milijarde dolara. Takođe, prognozirano je da će posao, istina privremeni, dobiti čak 600.000 ljudi, a očekivali su oko milion stranih turista.
Iako je festival ove sedmice okončan, za sada je rano govoriti da li je zaista ispunio sva ta predviđanja. Ipak, ono što se zna jeste da ga je posjetilo najmanje 80 miliona ljudi (mada neki podaci govore i 120 miliona ljudi), koji su ovdje boravili između četiri i šest dana, a dnevno su navodno trošili oko šest dolara.
Iako je prihod od festivala nemjerljiv za cijeli Utar Pradeš, problem je što zvaničnici do sada nisu uspjeli da izgrade neku stalnu infrastrukturu, već se svaki put sve radi iznova. Samo podizanje privremenih mostova svakih 12 godina predstavlja veći trošak nego da izgrade neke stalne, od kojih će koristi imati i stanovnici Alahabada i u periodima kada nije festival.
Nerijetke infekcije: O tome kolika je gužva i koliko je loša infrastruktura najbolje govori i podatak da je u februaru u stampedu stradalo 35 ljudi, koji su tek izašli iz vozova i krenuli ka obali rijeke.
Porodice poginulih okrivile su organizatore koji se nisu dobro organizovali i koji nisu mogli kontrolisati toliku masu.
Još jedan od velikih problema jeste zagađenje rijeke Gang, koje eskalira tokom festivala. Skoro da je postalo pravilo da ljudi koji dođu da speru grijehove redovno dobijaju kožne infekcije, a nerijetko se i razbole. Ono što je problem svakako je da zasad nema rješenja za zagađenje rijeke. Upravo je zagađenost rijeke glavni razlog zašto većina vjernika ne želi da se vrati. Jedan od njih je i Ratan Talukdar (37), koji je zadnji put na Kumb Meli bio 2001. godine i tada je imao veoma neprijatno iskustvo.
"Kada sam se spremao da drugi put zaronim, čovjek pored mene pokazao mi je na glavu. Instinktivno sam se uhvatio za glavu i osjetio nešto krajnje neprijatno pod prstima. Odmah sam se saprao i odlučio da više ne ulazim", kaže on.
Ipak, ima i onih koji vjeruju da Kumb Mela spaja porodice i omogućava im da nauče i shvate kako se hinduizam razvijao.
"Mislim da je ovo idealno mjesto da nešto naučite i o toj strani svoje vjere", kaže Samir (37), privatnik iz Alahabada, koji i sam priznaje da je prije 12 godina dobio infekciju očiju.
