Osnivač i vođa ruske skupine plaćenika Wagner, Jevgenij Prigožin, hvaljen je kao neko ko bi mogao predstavljati politički izazov ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Nekada ključni saveznik na bojnom polju, Prigožin je posljednjih dana javno žalio zbog gubitka direktne veze s Kremljom.
Borci Wagnera ne dobivaju dovoljno municije za pobjedu u bici za Bahmut uprkos njegovim brojnim apelima, što bi moglo biti znak borbe za utjecaj u Moskvi, i posebno u ruskom ministarstvu odbrane.
Šef Wagnera Jevgenij Prigožin nadao se da će mu zauzimanje ukrajinskog grada Bahmuta donijeti trenutak slave, ali se ukrajinski grad suprotstavio plaćenicima njegove Wagner grupe. Uprkos stalnom napretku, grad je i dalje pod ukrajinskom kontrolom, prema izvještaju Instituta za proučavanje rata.
Ali to nije spriječilo Prigožina da prošle sedmice izjavi da se namjerava kandidovati za predsjednika Ukrajine 2024. godine. Pa ipak, čini se da je Prigožin previše svjestan da je njegova politička sudbina sve više povezana s ishodom bitke.
"Prigožin govori o 'oslobađanju' Bahmuta od prošlog julu, a on je još uvijek pod kontrolom Ukrajine. Pretpostavljam da nekima u Moskvi to ne smije biti drago", kaže Stephen Hall, stručnjak za rusku politiku na Univerzitetu Batha.
Nisu samo ukrajinski vojnici ti koji sprječavaju Prigožinove političke i vojne ambicije. U Moskvi se unutar ministarstva dobrane formirao tabor protiv Prigožina, ohrabren Wagnerovim poteškoćama na bojnom polju, kako bi omalovažio čovjeka poznatog kao "Putinov kuhar".
Prigožin nije neko tko krije svoje motive, već je prije koketirao s idejama da postane ministar odbrane ili čak osnuje vlastitu političku stranku.
Prigožin se javno žalio na tretman ruskog ministarstva odbrane. Optužio je ministarstvo da blokira isporuke streljiva koje njegovi borci trebaju za zauzimanje Bahmuta i čak je pozvao javnost da izvrši pritisak na vojsku da poveća svoje zalihe. U objavi od 9. marta na svom Telegram kanalu, kazao je da su vladine telefonske linije u jedinicama Wagner onesposobljene nakon njegovih javnih molbi za više municije.
Na Wagner grupu se gledalo pozitivno nakon uspjeha u pomaganju Rusiji da nezakonito pripoji Krim 2014. i zbog njenih akcija u Siriji i šire, kada je ministarstvo odbrane "osiguralo municiju i opremu Wagneru i bilo je prilično zadovoljno obavljenim poslom", kaže Joseph Moses, stručnjak za vojnu strategiju i rat u Ukrajini iz Međunarodnog tima za proučavanje sigurnosti Verone.
Putinova sveobuhvatna invazija na Ukrajinu brzo je promijenila igru. Putin je poslao Wagnerovu grupu u borbu nakon što se činilo da regularna vojska ima poteškoća.
“Ukrajina je bila u potpunosti mobilizirana, ali Vladimir Putin iz političkih razloga nije htio slijediti taj primjer, pokrenuvši djelomičnu mobilizaciju tek u septembru. Njegovim generalima jednostavno su nedostajali vojnici koji su im trebali”, piše Mark Galeotti, stručnjak za ruska vojna pitanja, u The Spectatoru, britanskom sedmičnjaku. Plaćenici su dopustili Kremlju da ojača front bez pokretanja potpune mobilizacije.
"Ovi rani uspjesi su se Prigožinu obili o glavu. Vrlo je samouvjeren i uvijek je bio blefer. Stoga je mislio da može iskoristiti priliku da stekne politički utjecaj na Putina", kaže Hall. Čini se da je namjeravao graditi na političkoj olupini koju je ostavio ministar obrane. Sergej Šojgu i njegova desna ruka, Valerij Gerasimov, načelnik Glavnog stožera vojske.
"Cijela situacija Prigožin protiv Ministarstva odbrane datira otprilike od maja 2022. samo nekoliko mjeseci nakon invazije u februaru 2022. godine. Pričalo se tada da Prigožin potiče kritike koje su ultranacionalistički blogeri objavljivali na Telegramu", kaže Moses.
"Takmičenje za streljivo u Ukrajini savršena je pozornica za unutrašnju borbu između Prigožina i Ministarstva odbrane", nastavlja Moses. Streljivo je sve rjeđa roba u onome što je sada postalo rat iscrpljivanja, pri čemu svaka strana s vremenom pokušava iscrpiti resurse svog protivnika.
Bahmut je trebao potvrditi Prigožinovu vojnu strategiju, pri čemu je on kockao s idejom da Ukrajina neće izdvojiti previše resursa za obranu grada upitne strateške važnosti. "Očekivao je da će Bakhmut brzo pasti ", kaže Hall.
Borbe sada bjesne već više od devet mjeseci, a Prigožinova pozicija slabi.
"Stvorila se koalicija protiv prijetnje koju predstavlja Prigožin, žele da pokušaju oslabiti njegovu ulogu i utjecati na Putina", kaže Hall, koji vjeruje da je šef Wagnera počinio stratešku pogrešku pokušavajući povećati svoj utjecaj .
"On može reći da je imao direktu vezu s Kremljom, ali u stvarnosti je nikada nije imao. On nikada nije bio Putinov blizak prijatelj, a neki od njegovih neprijatelja, poput Špjgua, poznaju Putina dugo vremena dulje on im više vjeruje", kaže Hall.
Čini se da je rusko ministarstvo odbrane odlučilo od Bakhmuta napraviti grobnicu Wagnerovih plaćenika. "
"Prigožin ne može odustati od Bahmuta, pa ga regularna vojska koristi da iskrvari Wagner, šaljući ih u najgore borbe u uništenoj metalnoj tvornici AZOM, u isto vrijeme spremni su doći i odnijeti pobjedu kada i ukoliko padne", piše Galeotti.
Ako Bakhmut ostane pod ukrajinskom kontrolom, Wagner bi vrlo brzo morao premjestiti front negdje drugo ako se Prigožin želi vratiti na milost Kremlja i održati svoje političke ambicije živima, kaže Hall.
Prigožin će također morati ustupiti teritorij drugim privatnim vojnim kompanijama, kojih se mnogo više pojavilo posljednjih mjeseci. "To bi sigurno dovelo do preraspodjele uloga između različitih PMC-a, pri čemu bi neki, poput Šojguovih 'Patriota' , stekli veći utjecaj", kaže Moses.
Utjecaj privatnih milicija u Rusiji naglašen je ovosedmičnim usvajanjem zakona u Dumi kojim se kritika privatnih paravojnih grupa koje se bore u Ukrajini kažnjavaju dugim zatvorskim kaznama.
Ali iako je Prigožinov imidž heroja osvajača pretrpio udarac, "on definitivno još uvijek ima veći kredibilitet od ministarstva odbrane" kod Putina, prema Mosesu. Većina krivnje za neuspjehe ruske vojske pripisana je ministarstvu, kaže Moses.
Wagnerova grupa je i dalje vrlo korisna Kremlju. Wagnerova strategija u Bahmutu, slati val za valom zatvorenika, koje je Wagner regrutirao kao borce u zamjenu za pomilovanja, ne utiče toliko na Kremlj kao smrt samih ruskih vojnika.
"Ako na kraju Wagnerovi plaćenici konačno uspiju zauzeti grad Prigožin će moći reći da je postigao pobjedu ne samo protiv ukrajinskih snaga nego i protiv ruskog ministarstvu obrane", kaže Moses.
Promatrana u ovom svjetlu, bitka za Bkhmut postala je toliko važna za političku budućnost Rusije koliko i ishod rata.
Šef Wagnera Jevgenij Prigožin nadao se da će mu zauzimanje ukrajinskog grada Bahmuta donijeti trenutak slave, ali se ukrajinski grad suprotstavio plaćenicima njegove Wagner grupe. Uprkos stalnom napretku, grad je i dalje pod ukrajinskom kontrolom, prema izvještaju Instituta za proučavanje rata.
Ali to nije spriječilo Prigožina da prošle sedmice izjavi da se namjerava kandidovati za predsjednika Ukrajine 2024. godine. Pa ipak, čini se da je Prigožin previše svjestan da je njegova politička sudbina sve više povezana s ishodom bitke.
"Prigožin govori o 'oslobađanju' Bahmuta od prošlog julu, a on je još uvijek pod kontrolom Ukrajine. Pretpostavljam da nekima u Moskvi to ne smije biti drago", kaže Stephen Hall, stručnjak za rusku politiku na Univerzitetu Batha.
Nisu samo ukrajinski vojnici ti koji sprječavaju Prigožinove političke i vojne ambicije. U Moskvi se unutar ministarstva dobrane formirao tabor protiv Prigožina, ohrabren Wagnerovim poteškoćama na bojnom polju, kako bi omalovažio čovjeka poznatog kao "Putinov kuhar".
Prigožin nije neko tko krije svoje motive, već je prije koketirao s idejama da postane ministar odbrane ili čak osnuje vlastitu političku stranku.
Wagner protiv ministarstva odbrane
Prigožin se javno žalio na tretman ruskog ministarstva odbrane. Optužio je ministarstvo da blokira isporuke streljiva koje njegovi borci trebaju za zauzimanje Bahmuta i čak je pozvao javnost da izvrši pritisak na vojsku da poveća svoje zalihe. U objavi od 9. marta na svom Telegram kanalu, kazao je da su vladine telefonske linije u jedinicama Wagner onesposobljene nakon njegovih javnih molbi za više municije.
Na Wagner grupu se gledalo pozitivno nakon uspjeha u pomaganju Rusiji da nezakonito pripoji Krim 2014. i zbog njenih akcija u Siriji i šire, kada je ministarstvo odbrane "osiguralo municiju i opremu Wagneru i bilo je prilično zadovoljno obavljenim poslom", kaže Joseph Moses, stručnjak za vojnu strategiju i rat u Ukrajini iz Međunarodnog tima za proučavanje sigurnosti Verone.
Putinova sveobuhvatna invazija na Ukrajinu brzo je promijenila igru. Putin je poslao Wagnerovu grupu u borbu nakon što se činilo da regularna vojska ima poteškoća.
“Ukrajina je bila u potpunosti mobilizirana, ali Vladimir Putin iz političkih razloga nije htio slijediti taj primjer, pokrenuvši djelomičnu mobilizaciju tek u septembru. Njegovim generalima jednostavno su nedostajali vojnici koji su im trebali”, piše Mark Galeotti, stručnjak za ruska vojna pitanja, u The Spectatoru, britanskom sedmičnjaku. Plaćenici su dopustili Kremlju da ojača front bez pokretanja potpune mobilizacije.
"Ovi rani uspjesi su se Prigožinu obili o glavu. Vrlo je samouvjeren i uvijek je bio blefer. Stoga je mislio da može iskoristiti priliku da stekne politički utjecaj na Putina", kaže Hall. Čini se da je namjeravao graditi na političkoj olupini koju je ostavio ministar obrane. Sergej Šojgu i njegova desna ruka, Valerij Gerasimov, načelnik Glavnog stožera vojske.
"Cijela situacija Prigožin protiv Ministarstva odbrane datira otprilike od maja 2022. samo nekoliko mjeseci nakon invazije u februaru 2022. godine. Pričalo se tada da Prigožin potiče kritike koje su ultranacionalistički blogeri objavljivali na Telegramu", kaže Moses.
"Takmičenje za streljivo u Ukrajini savršena je pozornica za unutrašnju borbu između Prigožina i Ministarstva odbrane", nastavlja Moses. Streljivo je sve rjeđa roba u onome što je sada postalo rat iscrpljivanja, pri čemu svaka strana s vremenom pokušava iscrpiti resurse svog protivnika.
Za Prigožina sve ovisi o Bahmutu
Bahmut je trebao potvrditi Prigožinovu vojnu strategiju, pri čemu je on kockao s idejom da Ukrajina neće izdvojiti previše resursa za obranu grada upitne strateške važnosti. "Očekivao je da će Bakhmut brzo pasti ", kaže Hall.
Borbe sada bjesne već više od devet mjeseci, a Prigožinova pozicija slabi.
"Stvorila se koalicija protiv prijetnje koju predstavlja Prigožin, žele da pokušaju oslabiti njegovu ulogu i utjecati na Putina", kaže Hall, koji vjeruje da je šef Wagnera počinio stratešku pogrešku pokušavajući povećati svoj utjecaj .
"On može reći da je imao direktu vezu s Kremljom, ali u stvarnosti je nikada nije imao. On nikada nije bio Putinov blizak prijatelj, a neki od njegovih neprijatelja, poput Špjgua, poznaju Putina dugo vremena dulje on im više vjeruje", kaže Hall.
Čini se da je rusko ministarstvo odbrane odlučilo od Bakhmuta napraviti grobnicu Wagnerovih plaćenika. "
"Prigožin ne može odustati od Bahmuta, pa ga regularna vojska koristi da iskrvari Wagner, šaljući ih u najgore borbe u uništenoj metalnoj tvornici AZOM, u isto vrijeme spremni su doći i odnijeti pobjedu kada i ukoliko padne", piše Galeotti.
Ako Bakhmut ostane pod ukrajinskom kontrolom, Wagner bi vrlo brzo morao premjestiti front negdje drugo ako se Prigožin želi vratiti na milost Kremlja i održati svoje političke ambicije živima, kaže Hall.
Prigožin će također morati ustupiti teritorij drugim privatnim vojnim kompanijama, kojih se mnogo više pojavilo posljednjih mjeseci. "To bi sigurno dovelo do preraspodjele uloga između različitih PMC-a, pri čemu bi neki, poput Šojguovih 'Patriota' , stekli veći utjecaj", kaže Moses.
Utjecaj privatnih milicija u Rusiji naglašen je ovosedmičnim usvajanjem zakona u Dumi kojim se kritika privatnih paravojnih grupa koje se bore u Ukrajini kažnjavaju dugim zatvorskim kaznama.
Ali iako je Prigožinov imidž heroja osvajača pretrpio udarac, "on definitivno još uvijek ima veći kredibilitet od ministarstva odbrane" kod Putina, prema Mosesu. Većina krivnje za neuspjehe ruske vojske pripisana je ministarstvu, kaže Moses.
Wagnerova grupa je i dalje vrlo korisna Kremlju. Wagnerova strategija u Bahmutu, slati val za valom zatvorenika, koje je Wagner regrutirao kao borce u zamjenu za pomilovanja, ne utiče toliko na Kremlj kao smrt samih ruskih vojnika.
"Ako na kraju Wagnerovi plaćenici konačno uspiju zauzeti grad Prigožin će moći reći da je postigao pobjedu ne samo protiv ukrajinskih snaga nego i protiv ruskog ministarstvu obrane", kaže Moses.
Promatrana u ovom svjetlu, bitka za Bkhmut postala je toliko važna za političku budućnost Rusije koliko i ishod rata.
