Veliki dio Ukrajinaca smatra da je ruski rat protiv njihove zemlje usmjeren na gušenje volje ukrajinskog naroda i rušenje temelja za opstanak njihove države – i ni na šta drugo.
Prije i tokom rata ruski dužnosnici nisu prestali ponavljati izraze “neonacisti” i “ultranacionalisti” govoreći o Ukrajini. Predstavljali su ih kao veliku prijetnju postojanju i identitetu ruskih državljana, posebno u separatističkim i samoproglašenim republikama Donjeck i Lugansk u regiji Donbas na jugoistoku Ukrajine, čiju je “nezavisnost” priznala Moskva prije nekoliko sedmica, te na okupiranom Krimu na jugu.
Međutim, u pregovorima s ukrajinskom stranom ruska strana se ne dotiče pitanja “ultranacista”, već se uglavnom bavi uvjetima i zahtjevima za neutralnost i razoružanje, kao i zahtjevima za pravom upotrebe “ruskog jezika” među njegovim govornicima.
Ko su, zapravo, “nacisti i nacionalisti” u Ukrajini? Kakva je stvarnost njihove prisutnosti i utjecaja na vlasti u zemlji i njene vojne i sigurnosne strukture? Zašto se za pregovaračkim stolovima ne spominji ni oni ni “opasnost” koju predstavljaju?
Bandera (1909-59) jedan je od najistaknutijih vođa “nacionalno oslobodilačkog pokreta”, koji je okupljao nacionaliste koji su se pobunili protiv poljskog utjecaja u zapadnoj Ukrajini. Pokret se potom pretvorio u savez, koji se usprotivio Sovjetima, smatrajući ih “okupatorima”, te počinje pozivati na nezavisnost Ukrajine.
Sovjetski savez je zabranio pokret i borio se protiv njega, optužujući ga da je sklopio savezništvo s nacističkom Njemačkom i za izdaju, da bi potom bio izvršen atentat na Banderu u Minhenu u Njemačkoj.
Nakon vladavine vođa “Narandžaste revolucije”, u periodu između 2010. do kraja 2013. godine, režim proruskog predsjednika Viktora Janukoviča poništio je titulu “heroj” koja je dodijeljena Banderi, kako bi smirio bijes Moskve, nasljednice Sovjetskog saveza.
U tome su se posebno istakle pojedine stranke i pokreti u odnosu na druge, kao što su pokret “Desni sektor”, stranka Svoboda te dobrovoljačke vojne skupine, koje su se kasnije pridružile ukrajinskoj vojsci kako bi se borile s proruskim separatistima, poput bataljona “Azov”.
Pod izgovorom borbe protiv ovih skupina i zaštite svojih građana i manjina, Moskva je anektirala Krim i podržavala separatiste, a na kraju i priznala “nezavisnost” njihovih republika te pokrenula potpuni rat protiv Ukrajine.
Yuri Mindjuk, bivši šef Političkog biroa pokreta “Desni sektor”, rekao je za Al Jazeeru: “Imali smo zastupnike u Parlamentu, imali smo bataljon koji se borio protiv separatista u istočnoj Ukrajini, a među nama je bilo onih koji su govorili ruskim jezikom. Odanost zemlji je bio i ostao prioritet”.
“Ovo je ruska obmanjujuća propaganda, koja opravdava postupke Kremlja. Sve nacionalističke stranke izgubile su parlamentarne izbore 2019. godine te većinu lokalnih izbora kasnije, tako da su praktički nestali sa političke scene. Međutim, ruska propaganda se nastavila, jer svoj cilj postiže unutar Rusije”, dodao je.
Možda se u tom kontekstu može razumjeti ono što je američka sportska i filmska zvijezda Arnold Schwarzenegger rekao, u videosnimku objavljenom prije nekoliko dana, da je “ukrajinski predsjednik [Volodimir Zelenski] jevrejskog porijekla”, očito poričući navode o tome da su u Ukrajini prisutni nacizam i rasizam.
Mikola Škaraban, koji je radio kao direktor za komunikacije i satelitsko emitiranje na ukrajinskom državnom kanalu UATV, za Al Jazeeru je kazao da je “Rusija stvorila medijsku auru oko svog naroda, punu obmanjujuće propagande, i ne dopušta da do njih dosegnu različiti pogledi, zbog straha od širenja svijesti”. “Zbog toga je naše emitiranje, kao i mnogih drugih, bilo zabranjeno u ruskom medijskom prostoru”, dodao je.
U istom kontekstu, historičar Aleksandar Palij kaže da je ‘40-ih godina prošlog stoljeća podignuta optužba za izdaju protiv pristaša Bandere i krimskih Tatara, ne zato što su surađivali s nacistima, već zato što su se protivili Sovjetskom savezu.
“O ovoj optužbi protiv Tatara pričalo se prilikom okupacije Krima i prije nego što je Rusija ponovo okupirala Ukrajinu, a priča o nacistima i (Banderistima), kako ih nazivaju Rusi, neće nikada prestati”.
Juriy Levčenko, bivši parlamentarac iz stranke Sloboda (“ekstremista”, kako ga opisuju ruski mediji), za Al Jazeeru je izjavio: “Ruske vlasti se bore kako bi ugušili volju ukrajinskog naroda, a ne radi demilitarizacije i denacifikacije Ukrajine. Znaju da je nacizam najveća laž, stoga u svom ratu i pregovorima nastoje zemlji oduzeti moć (neutralnost i razoružanje), ne upuštajući se u laži”.
“Sve te laži ne mogu zavarati svijet i Ukrajince, pa čak ni one koji govore ruski jezik i vode rusko porijeklo. Te laži će jednog dana nestati, kao i one o nuklearnom, biološkom i drugom oružju”, dodao je.
Prema Levčenku, “u ratu koji Rusija vodi protiv Ukrajine proširio se izraz rusinizam (ruski nacizam), jer se njegove manifestacije očituju u postupcima i odlukama [ruskog predsjednika Vladimira] Putina, koji naređuje bombardiranje, ubijanje i uništavanje, baš kao što je to prije radio Hitler”.
Međutim, u pregovorima s ukrajinskom stranom ruska strana se ne dotiče pitanja “ultranacista”, već se uglavnom bavi uvjetima i zahtjevima za neutralnost i razoružanje, kao i zahtjevima za pravom upotrebe “ruskog jezika” među njegovim govornicima.
Ko su, zapravo, “nacisti i nacionalisti” u Ukrajini? Kakva je stvarnost njihove prisutnosti i utjecaja na vlasti u zemlji i njene vojne i sigurnosne strukture? Zašto se za pregovaračkim stolovima ne spominji ni oni ni “opasnost” koju predstavljaju?
Bandera nakon ‘Narandžaste revolucije’
Ruske priče o “ukrajinskim ultranacionalistima” počele su nakon “Narandžaste revolucije” (2004-05), što je bio prvi primjetan pomak prema prozapadnjaštvu u Ukrajini, posebno nakon što su vlasti te zemlje dodijelile status “heroja” vođi Stepanu Banderi.Bandera (1909-59) jedan je od najistaknutijih vođa “nacionalno oslobodilačkog pokreta”, koji je okupljao nacionaliste koji su se pobunili protiv poljskog utjecaja u zapadnoj Ukrajini. Pokret se potom pretvorio u savez, koji se usprotivio Sovjetima, smatrajući ih “okupatorima”, te počinje pozivati na nezavisnost Ukrajine.
Sovjetski savez je zabranio pokret i borio se protiv njega, optužujući ga da je sklopio savezništvo s nacističkom Njemačkom i za izdaju, da bi potom bio izvršen atentat na Banderu u Minhenu u Njemačkoj.
Nakon vladavine vođa “Narandžaste revolucije”, u periodu između 2010. do kraja 2013. godine, režim proruskog predsjednika Viktora Janukoviča poništio je titulu “heroj” koja je dodijeljena Banderi, kako bi smirio bijes Moskve, nasljednice Sovjetskog saveza.
‘Nacisti’ u očima Rusa
Nakon “Revolucije dostojanstva i slobode” 2014. godine u Ukrajini, ili onoga što Moskva smatra “pučem”, Banderu je ponovno dodijeljena titula “heroja”, a mnoge ulice su ponijele njegovo ime. U Rusiji su se “nacistima i ultranacionalistima” nazivali svi koji su sudjelovali u “revoluciji”, odnosno “puču”, ili su je podržavali, kao i svi oni koji su se protivili “aneksiji” Krima nakon toga ili se kasnije borili protiv proruskih separatista u regiji Donbas.U tome su se posebno istakle pojedine stranke i pokreti u odnosu na druge, kao što su pokret “Desni sektor”, stranka Svoboda te dobrovoljačke vojne skupine, koje su se kasnije pridružile ukrajinskoj vojsci kako bi se borile s proruskim separatistima, poput bataljona “Azov”.
Pod izgovorom borbe protiv ovih skupina i zaštite svojih građana i manjina, Moskva je anektirala Krim i podržavala separatiste, a na kraju i priznala “nezavisnost” njihovih republika te pokrenula potpuni rat protiv Ukrajine.
Nacizam i ekstremizam
Iako su to strane koje se najviše drže ukrajinskog jezika kao jedinog službenog jezika u državnim institucijama, nacionalne stranke, snage i pokreti protive se tome da budu opisani kao nacisti, ekstremisti i rasisti prema osobama koje govore ruski jezik ili vode rusko porijeklo, ali i drugima.Yuri Mindjuk, bivši šef Političkog biroa pokreta “Desni sektor”, rekao je za Al Jazeeru: “Imali smo zastupnike u Parlamentu, imali smo bataljon koji se borio protiv separatista u istočnoj Ukrajini, a među nama je bilo onih koji su govorili ruskim jezikom. Odanost zemlji je bio i ostao prioritet”.
“Ovo je ruska obmanjujuća propaganda, koja opravdava postupke Kremlja. Sve nacionalističke stranke izgubile su parlamentarne izbore 2019. godine te većinu lokalnih izbora kasnije, tako da su praktički nestali sa političke scene. Međutim, ruska propaganda se nastavila, jer svoj cilj postiže unutar Rusije”, dodao je.
Možda se u tom kontekstu može razumjeti ono što je američka sportska i filmska zvijezda Arnold Schwarzenegger rekao, u videosnimku objavljenom prije nekoliko dana, da je “ukrajinski predsjednik [Volodimir Zelenski] jevrejskog porijekla”, očito poričući navode o tome da su u Ukrajini prisutni nacizam i rasizam.
Za domaću upotrebu
U tom kontekstu, većina Ukrajinaca je danas gotovo jednoglasna u tome da je njihovo nazivanje nacistima isključivo usmjereno na ostvarivanje ciljeva unutar Rusije i osiguravanja što veće moguće podrške javnosti mjerama poduzetim protiv Ukrajine.Mikola Škaraban, koji je radio kao direktor za komunikacije i satelitsko emitiranje na ukrajinskom državnom kanalu UATV, za Al Jazeeru je kazao da je “Rusija stvorila medijsku auru oko svog naroda, punu obmanjujuće propagande, i ne dopušta da do njih dosegnu različiti pogledi, zbog straha od širenja svijesti”. “Zbog toga je naše emitiranje, kao i mnogih drugih, bilo zabranjeno u ruskom medijskom prostoru”, dodao je.
U istom kontekstu, historičar Aleksandar Palij kaže da je ‘40-ih godina prošlog stoljeća podignuta optužba za izdaju protiv pristaša Bandere i krimskih Tatara, ne zato što su surađivali s nacistima, već zato što su se protivili Sovjetskom savezu.
“O ovoj optužbi protiv Tatara pričalo se prilikom okupacije Krima i prije nego što je Rusija ponovo okupirala Ukrajinu, a priča o nacistima i (Banderistima), kako ih nazivaju Rusi, neće nikada prestati”.
Rat protiv volje i ‘rusinizam’
Velik dio Ukrajinaca smatra da je ruski rat protiv njihove zemlje usmjeren na gušenje volje ukrajinskog naroda i rušenje temelja za opstanak njihove države – i ni na šta drugo.Juriy Levčenko, bivši parlamentarac iz stranke Sloboda (“ekstremista”, kako ga opisuju ruski mediji), za Al Jazeeru je izjavio: “Ruske vlasti se bore kako bi ugušili volju ukrajinskog naroda, a ne radi demilitarizacije i denacifikacije Ukrajine. Znaju da je nacizam najveća laž, stoga u svom ratu i pregovorima nastoje zemlji oduzeti moć (neutralnost i razoružanje), ne upuštajući se u laži”.
“Sve te laži ne mogu zavarati svijet i Ukrajince, pa čak ni one koji govore ruski jezik i vode rusko porijeklo. Te laži će jednog dana nestati, kao i one o nuklearnom, biološkom i drugom oružju”, dodao je.
Prema Levčenku, “u ratu koji Rusija vodi protiv Ukrajine proširio se izraz rusinizam (ruski nacizam), jer se njegove manifestacije očituju u postupcima i odlukama [ruskog predsjednika Vladimira] Putina, koji naređuje bombardiranje, ubijanje i uništavanje, baš kao što je to prije radio Hitler”.
